Tarabići iz Kremne

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Tarabići su čuvena porodica iz sela Kremana za čije se pretke iz 19. vijeka u popularnim časopisima fantastike tvrdi da su imali sposobnost da predviđaju događaje.

Porijeklo Tarabića[uredi | uredi kod]

Tarabići su se doselili iz Hercegovine na Taru, u selo Kremna. Prema porodičnom usmenom predanju, Spasoje Tarabić sa svoja četiri sina, Milošem, Savom, Lazarem i Milanom, tjerajući stoku na prodaju u Bosnu, a prelazeći preko obronaka Tare, ugledao je u jednoj dolini zmiju sa dukatom u ustima. Na tom mjestu su zatim počeli da kopaju, da bi na kraju iskopali ćup pun dukata i podijelili ga među sobom. Prema prethodnom dogovoru, trojica braće su navodno uložili novac u gradnju kuće na tom mjestu, dok četvrti od njih, Miloš, nije htio da učestvuje u tome, ali je ostao da živi u zajednici sa braćom. Prema jednom drugom predanju, on je svoje dukate zakopao u temelje njihove nove kuće. Na mjestu gdje su Tarabići našli zlato i sazidali kuću, nastao je zaselak porodice Tarabić, koji se nalazi na južnim obroncima Tare, iako je dio sela Kremana, koje se nalazi na sjevernim obroncima Zlatibora.

Pojava Tarabića[uredi | uredi kod]

Danas se tvrdi, naročito u časopisima koji se bave sličnom tematikom, da su u 19. vijeku pojedini članovi porodice Tarabića počeli tvrditi da imaju moć predviđanja događaja, kao i još nekoliko osoba iz tog regiona. Njihov kum, pismen čovjek, prota Zaharije Zaharić, navodno je prenio njihova proročanstva dr Radovanu Kazimiroviću, koji ih je objavio u knjizi „Tajanstvene pojave u srpskom narodu i Kremansko proročanstvo“. Dr Kazimirović namjerno kaže „Kremansko“, a ne „Tarabića“ proročanstvo, jer nije sigurno šta su od toga predvidjeli Tarabići, a šta drugi. Recezent Kazimirovićeve knjige bio je vladika Nikolaj Velimirović, 77. proglašeni svetac Srpske pravoslavne Crkve. Predanja kažu da Kazimirovićevo Kremansko proročanstvo ipak nije sasvim originalno, već da je prota Zaharije originalni rukopis dao svom prijatelju, proti Gavrilu Popoviću, koji ga je, zatvorenog u jednu flašu, zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu. Ova kuća još uvijek stoji, i još uvijek nema nikog da ospori ili potvrdi ovu jednu od mnogobrojnih legendi o Kremanskom proročanstvu.

Kremanski kamen[uredi | uredi kod]

Kosmička kugla

Kamen je sastavni dio mističnosti i istorije Kremana. Samo ime Kremana vodi porijeklo od kamena (kremena). U blizini Kremana, na putu za Taru, podignut je „Dom proroka“, jednosobna brvnara koja je bila neka vrsta muzeja. U njoj je bilo sakupljeno više eksponata u vezi sa Kremnom i Tarabićima. U brvnari, kao jedan od najzanimljivijih eksponata bila je izložena tzv. „Kosmička kugla“ (glatka kamena lopta prečnika oko jedan metar). Po predanju, to je jedan primjerak od više miliona takvog kamenja koje je nekad davno zasulo Zemlju iz svemira. Kamen bi navodno trebalo da zrači energijom koja kod ljudi izaziva vidovitost.

tekst uz Kosmičku kuglu

Kremansko proročanstvo[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Kremansko proročanstvo

Tarabići su navodno predvidjeli pronalazak televizije, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smjene na prijestolu Srbije, propast Karađorđevića, njihov povratak u zemlju, dolazak Josipa Broza na vlast i drugo.

Prvi Tarabić za koga se tvrdilo da ima proročke mogućnosti bio je Miloš Tarabić (1809-1854). Živio je prilično kratko, četrdeset i pet godina, „kao što je i prorekao“. Za njega kažu da je bolovao od epilepsije, te da je bio veoma pošten čovjek, da je živio povučeno i malo s kim razgovarao. Bio je nepismen. Imao je dva brata, Lazu i Milana. Nije se ženio.

Ni Miloš ni njegov sinovac Mitar (1829-1899) nikad nisu svoja predviđanja vezivali za tačne datume, već su uvijek govorili u neodređenim vremenskim odrednicama, poput „kad to bude, onda će“, „Skoro će biti!“ ili „Uskoro ćeš, kume, čuti!“ isl. Ponekad se neki događaj dugo nije događao, pa bi prota obično gubio nadu da će se to ikad dogoditi. Tad bi mu Mitar rekao: „Ja ti, kume, nisam reko kad će se baš to dogoditi. Čekaj, pa ćeš čuti!“.

Rodiće se jedna žena u malom selu nadomak velikog grada. Taj grad će biti podijeljen na dva dijela, boriće se islam protiv hrišćanstva, ta žena će sve to preživjeti i naći svoj put, al ne i mir. Godinama nakon, žena će doživjeti mnogo stresa, al najgore će biti kad u svjetu zavlada strašna pandemija, teško će žena sve to prihvatati, al jako srce sve izdrži, pa i tu patnju uspje preživjeti, mnogo ljeta nakon živjeće u bogatstvu i sreći.

Povezano[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]