Tanguti

Izvor: Wikipedia
Rukopis budističke sutre na tangutskom jeziku, 11 - 13. vijek

Tangut ili Tanguti je naziv za narod koji je u srednjem vijeku na području današnje sjeverozapadne Kine osnovao dinastiju ili državu Zapadna Xia, također poznatu i kao Tangutsko Carstvo. Kineski historičari su ih tradicionalno smatrali dijelom naroda Qiang, dok suvremena otkrića ukazuju na genealoške veze osnivača države Li Yuanhaoa sa drevnim narodom Xianbei i njegovim vladajućim klanom Tuoba.

Pod svojim imenom se prvi put pojavljuju kao vazali i najamnici u službi kineske dinastije Tang kada su u drugoj polovici 9. vijeka uspješno razbili Huang Chaovu pobunu i kao nagradu dobili područje na sjeveru današnje provincije Shanxi. Godine 982. su proglasili nezavisnost od dinastije Song, da bi novo Tangutsko Carstvo nastalo 1038. Kao i njihovi prethodnici i susjedi, i Tanguti su bili izloženi procesu sinizacije koga je prekinuo Li Yuanhao uvevši tangutsko pismo, specifični oblik budizma kao državne religije te običaje brijanja i šišanja glave kako bi se Tanguti izgledom što više razlikovali od Han Kineza.

Tangutska država se održala sve do početka 13. vijeka kada je došla pod udar Mongola i konačno bila uništena nedugo poslije smrti Džingis Kana, koja je, po predaji, pripisana upravo Tangutima. Džingis Kanovi nasljednici su zato poubijali skoro sve Tangute, razorili sve njihove gradove i uništili sve njihove spise; zbog toga se današnja saznanja o Tangutima gotovo isključivo temelje na preživjelim kineskim izvorima. Tanguti su se razbježali ili bili asimilirani među Mongole; posljednji put se spominju u 16. vijeku.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]