Tamgha

Izvor: Wikipedia

Tamgha ili tamga (na modernom turskom damga; jedna pripovetka Radoja Domanovića se zove "Danga", što označava žig za stoku) označava apstraktni žig ili amblem koji su koristili Evroazijski nomadi i kulture pod njihovim uticajem. Tamga je obično bila amblem pojedinačnog plemena, klana ili familije. Često su ih koristili Skiti, Sarmati, Gök Turci, Hazari, Ujguri i Alani. Ponekad su i susedni sedelački narodi prihvatali simbole nalik tamgi. Npr. tamga (ili žig) u vidu stilizovanog trozupca koju su koristili kasniji ruski vladari poput Jaroslava I Kijevskog, možda potiče od sličnih plemenskih amblema koje su koristili Hazari.[1] Arheolozi cene tamge kao prvorazredne izvore za proučavanje nestalih kultura.

Tamga među turskim (turkičkim) narodima[uredi - уреди]

Među modernim turskim narodima, tamga je crtež kojim se označava koja goveda pripadaju kom klanu, obično u vidu žigosanja ili pečata.

Kada su turski klanovi zauzeli više urbanih i ruralnih krajeva i naselili se, zaboravljen je stočarski način života, tako da su i tamge izašle iz upotrebe. Ovo se najbolje vidi kod turskih klanova koji su zauzeli zapadnu i istočnu Anadoliju posle Bitke kod Manzikerta. Turci su u zapadnoj Anadoliji osnovali Sultanat Rum i postali aristokrate u rimskom stilu. Nakon što se sultanat raspao u gomilu zaraćenih gazijskih država (npr. Čandaroglu, Karaman), većina ih je usvojila (tada) muslimanski znak Solomonov pečat. Tamgu je zadržala samo osmanlijska država (kasnije carevina) i to vrlo stilizovanu, tako da se streljački luk na kraju pretvorio u polumesec.

Ali oni Turci u istočnoj Anadoliji i Iranu, koji su ostali stočarski i nomadski kraljevi, su i dalje koristili tamge svojih klanova, koje su postale izrazito "nacionalistički" simboli. Klan Ak Koyunlu ("bela ovca") je stavljao svoju tamgu na zastave i novac.

Onim Turcima koji nikada nisu ni napuštali svoju domovinu Turkestan, tamga je i danas ono što je prvobitno bila: stočni žig i oznaka klana.

Fusnote[uredi - уреди]

  1. Brook 154; Franklin and Shepard 120-121; Pritsak 78-79.

Reference izvornika[uredi - уреди]

  • Brook, Kevin Alan. The Jews of Khazaria. 2d ed. Rowman and Littlefield, 2006.
  • Christian, David. A History of Russia, Mongolia and Central Asia. Blackwell, 1999.
  • Franklin, Simon and Jonathan Shepard. The Emergence of Rus 750-1200. London: Longman, 1996.
  • Pritsak, Omeljan. The Origins of the Old Rus' Weights and Monetary Systems. Cambridge, MA: Harvard Ukrainian Research Institute, 1998.