Italijanska uprava za Kvarner
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Italijanska uprava za Kvarner (italijanski: Reggenza Italiana del Carnaro) bila je država koju je Gabriele D'Annunzio proglasio u Rijeci 12. rujna 1920. godine. Ova samoproglašena država nikada nije dobila međunarodno priznanje i u prosincu ju je zamijenila Slobodna Država Rijeka.
Historija[uredi | uredi kod]
Zbog odluke o mogućoj predaji Rijeke na Pariškoj mirovnoj konferenciji, D'Annunzijevi crnokošuljaši 12. rujna 1919. zauzimaju grad i prisiljavaju američke, britanske i francuske snage na povlačenje. Iako su D'Annunzijeve pristaše smatrale da će Italija anektirati Rijeku, to se nije dogodilo. Italija je umjesto toga započela blokadu Rijeke, zahtijevajući da se pobunjenici predaju.
Nakon toga, D'Annunzio je proglasio Italijansku upravu za Kvarner s "ustavom" koji je sadržavao mnoge elemente talijanskog fašizma i u kojem je on dobio titulu vođe (Commandante). Budući da D'Annunzio nije priznavao Rapalski ugovor, najavio je rat Italiji. Na kraju je predao grad u prosincu 1920. nakon bombardiranja talijanske mornarice (događaj znan kao Krvavi Božić).
Kvarnerska povelja[uredi | uredi kod]
Kvarnerska povelja (italijanski: Carta del Carnaro) figurirala je kao ustav D'Annunzijeve uprave, a bila je spoj anarhističkih, fašističkih i demokratskih republikanskih ideja. D'Annunzija se često smatra prethodnikom ideala i metoda talijanskog fašizma. Ovaj ustav je D'Annunzio napisao zajedno sa sindikalistom Alcesteom De Ambrisom, koji je izrado politički i pravni okvir ovog dokumenta, dok ga je D'Annunzio pjesnički uljepšao. De Ambris je bio na čelu skupine pobunjenih talijanskih mornara koji su ustupili svoj brod D'Annunziju. Poveljom je osnovana korporativistička država s devet udruženja koji su predstavljali razne gospodarske sektore s obveznim članstvom. U desetom takvom udruženju, koje je osmislio sam D'Annunzio, bili bi superiorniji pojedinci.
Zakonodavna vlast sastojala se od dva doma (Consiglio degli Ottimi i Consiglio dei Provvisori), čije bi zajedničke sjednice (Arengo del Carnaro) odlučivale o stranim sporazumima, dopunama ustava i imenovanju diktatora u slučaju nužde. Poveljom je kao glavnom načelu države određena "glazba".
Povezano[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- (en)The Charter of Carnaro
- https://web.archive.org/web/20180509072247/http://www.reakt.org/fiume/index_2.html
- https://web.archive.org/web/20180124083210/http://www.reakt.org/fiume/charter_of_carnaro.html
- Richard Doody. „STATI LIBERO di FIUME – FREE STATE of FIUME”. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-06. Pristupljeno 2021-08-10.
- https://web.archive.org/web/20070212090316/http://www.crwflags.com/fotw/flags/hr-fiume.html
- http://worldatwar.net/nations/other/fiume/
- https://web.archive.org/web/20090715162114/http://www.karr.net/Constitution_of_Fiume/etexts.htm