Sveti Eligije
| Sveti Eligije | |
|---|---|
 Legenda o Eligiju i Svetoj Godeberti, autor: Petrus Christus.[1] | |
| Biskup i ispovjednik | |
| Rođen/a | cca. 588, Chaptelat, Limoges, Aquitaine (suvremena Francuska) |
| Umro/la | 1. 12. 660., Noyon, Francuska |
| Kanoniziran/a | Pred-kongregacijsk |
| Kalendar svetaca | 1. decembar |
| Zaštitništvo | kovača, zlatara |
Sveti Eligije (franc. Eloi, hrv. Berislav) (Limoges, o. 588. - Noyon, 1. prosinca 660.), francuski kršćanski svetac. Bio je zlatar i izrađivao je kovani novac u vrijeme franačkih kraljeva Klotara II. i Dagoberta I., a bio je njihov cijenjeni savjetnik. Bio je veliki dobročinitelj, otkupljivao je robove, gradio je samostane i crkve, a 632. godine sagradio je i čuveni benediktinski samostan Solignac u biskupiji Limoges. Poslije smrti kralja Dagoberta I. 639. god. napušta kraljevski dvor, postaje svećenik, a 641. godine posvećen je za biskupa u Noyonu u sjevernoj Francuskoj. Preveo je mnoge Germane na kršćansku vjeru. Umro je 1. prosinca 660. u Noyonu. Njegove se relikvije čuvaju u katedrali u Noyonu. Zaštitnik je mnogih obrtnika koji se bave metalima, a napose zlatara.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Na slici se nalazila aureola zbog čega se lik zlatara povezivao sa sv. Eligijem; ona je kasnije uklonjena, a dio historičara umjetnosti smatra da je lik u stvari Willem van Vlueten, zlatar iz Brugesa; Hugo van der Velden, "Defrocking St Eloi: Petrus Christus' vocational portrait of a goldsmith", Simiolus: Netherlands Quarterly for the History of Art 26.4 (1998), pp. 243-276.
