Susquehannock Indijanci

Susquehannock (Susquehanna, Conestoga) /"people of the Muddy River",/ pleme i plemenski savez Iroquoian Indijanaca naeljenih u 17. i 18. vijeku duž rijeke Susquehanna u američkim državama New York, Pennsylvania i Maryland. Posljednje preživjele pobili su bijelci 1763.

Ime

Točno značenje imena Susquehanna nije ustanovljeno, a drugi naziv Conestoga (od kanastóge) hjuronski je prijevod delaware oblika Susquehanna. Ovo ime sastoji se od dvije riječi ‘susque’ i ‘hanna’. U algonquianskom ‘hanna’ znači ‘stream’ ili ‘river’, a ‘susque’ long reach. Značenje je provizormo, i prevodi se kao ‘the long reach river’, ‘lone crooked river’, ‘Muddy River’; odnosno "people of the Muddy River." Ostali nazivi za njih bili su Andaste, Andastoerrhonon (Irokezi)White Minqua, Andastaka, Andasto, Atrakwer, Gandatogué, Mengwe, Menquay, Mincku i Minque ili Minqua ("stealthy" ili "treacherous." Ime od Delaware Indijanaca koje su koristili i Nizozemci i Šveđani), Pocoughtaonack ili Bocootawwanauke, kod Powhatana.

Jezik

Jezik susquehanna član je porodice Iroquoian.

Plemena

Savez Susquehanna, smatra Lee Sultzman, sastojao se od najmanje 5 plemena. Hewitt (u Hodge, 1910.) navodi da su Wyoming, kod sadašnjeg Wyominga u okrugu Luzerne, jedno od ovih plemena. Drugo je po svoj prilici bilo pleme Wysox, vjerojatno u okrugu Bradford, sa malenog pritoka Susquehanne. Kao "nations," u Pennsylvaniji spominju se nazivi Ohongeeoquena, Unquehiett, Kaiquariegahaga, Usququhaga i Seconondihago.

Sela

Champlain navodi da je bilo preko 20 sela, od kojih se jedno, Carantouan, nalazilo u New Yorku, na mjestu sadašnjeg Waverlyja. Neki od ovih naziva mogla biti nazivi plemena: Akhrakouaeronon (Akhrakouaehronon, Atrakwaeronnon) imali su selo Atrakwaye, Akwinoshioni, Atquanachuke, Attaock, Carantouan, Cepowig, Junita (Ihonado), Kaiquariegehaga, Ohongeoguena (Ohongeeoquena), Oscalui, Quadroque, Sasquesahanough, Sconondihago (Seconondihago ili Skonedidehaga), Serosquacke, Takoulguehronnon, Tehaque, Tesinigh, Unquehiett, Usququhaga, Utchowig, Wyoming i Wysox.

artefakti Susquehanna.

Historija

John Smith koji je prvi čuo o njima sa naziva ih Sasquesahannocks ili Sasquesahanough. Procjenjuje se da ih je oko 1600. bilo oko 5 000 do 7 000 hiljada, da bi oko 1700. njihov broj spao na svega 300 pripadnika. Cijela njihova historija tojekom 17. vijeka prepuna ratova koje vode protiv Irokeza i drugih plemena, tako su 1610. ratovali sa Powhatanama a 1626. sa Delawarima. Od kad su počeli trgovati sa Holanđanima 1630., dobro su se naoružali. Trguju i sa William Claiborneom, engleskim kolonistom i trgovcem koji je 1631. osnovao trgovinu na otoku Kent u Zaljevu Chesapeake, a i sa Englezima u Virginiji, Holanđanima iz Zaljeva Delaware.

Guverner Marylanda proglašava ih 1642. neprijateljima kolonije, ali oni tri godine kasnije 1645. uspostavljaju mir, pa svoju dominaciju šire na jug na rijeku [[Potomac (rijeka)|Potomac]], zbog tog su zaratili 1649. sa virginijskim puritancima u sjevernom Marylandu. Njihovi neprijatelji sa sjevera Mohawki i Oneide napadaju ih 1651. nakon čega će sljedeće 1652. ugovorom prepustiti Marylandu donji tok rijeke Susquehanna. Dvije godine kasnije 1654 pogađaju ih i boginje, ali su već sljedeće 1655. zaratili sa plemenima Seneca, Cayuga i Onondaga i 1658. sa plemenima zapadnih Irokeza. Izmoreni ratovima i novom epidemijom boginja 1661. njihov broj ratnika sveden je na svega 300. Irokezi koriste priliku pa uz pomoć Engleza napadaju 1663. na Susquehanne. Napokon se 1675. predaju Irokezima, a preživjeli se na poziv marylandskog guvernera naselila na gornji potomac. Pukovnik John Washington (pradjed Georga Washingtona) te iste godine, napada Susquehannocke sa 1 000 vojnika. Indijanci se povlače na sjever gdje ih zatim napada marylandska milicija u blizini Columbie. Nakon poraza, su živjeli u svom naselju Conestoga Town, pod formalnom zaštitom guvernera Pennsylvanije, njihov broj se rapidno smanjivao, tako da ih je 1763. preostalo svega 20. Te iste godine izbila je buna Pontiac, za vrijeme koje su pobunjenici znani kao Paxton Boys napali selo i ubili 6 indijanaca. Preostalih 14 je sklonila vlada Pennsylvanije na jednu farmu, radi sigurnosti. Ali im to nije pomoglo jer su farmu napali Paxton Boysi ih sve do jednoga, iako su svi tada već bili kršćani.

Etnografija

O Susuehannama nije mnogo poznato. Kroz literaturu opisani su kao hrabar narod, veoma agresivan i ratoboran, imeperijalistički. Bili su gorki neprijatelji Irokeza. John Smith je bio impresioniran njihovom fizičkom pojavom, dubokim glasom i različitom zbirkom oružja kojim su raspolagali i u svojim kanuima napadali na Irokeze i Delaware, terorizirajući i Conoye, Nanticoke i Powhatane sa Chesapeake Baya. Živjeli su u brojnim selima (preko 20) zaštićenim fortifikacijama duž rijeke Susquehanne i njezinim pritokama u Pennsylvaniji i New Yorku. Njihova politička i socijalna organizacija, misli Sultzman, bila je slična irokeškoj. Klanovi su bili matrilinearni. uz lov i ribolov na svojim poljima u blizini sela uzgajali su i tipične indijanske kulture, kukuruz, grah i tikve. Njima prijateljska plemena bili su neprijatelji Irokeza: Erie, Huroni i Neutralci.

Literatura

• Barry C. Kent, Susquehanna's Indians (na oko 400 stranica)

Vanjski linkovi

• Susquehanna Indian Tribe History
• Erika Quesenbery, A Tragic Story of the Splendid Susquehannocks
• Susquehannock History