Stobi
Stobi (grčki: Stovi) je jedan od najpoznatijih antičkih arheoloških lokaliteta u Makedoniji. Nalazi se na ušću Crne reke (Erigon) u Vardar (grčki: Aksios), 68 km od Skoplja, 20 od Velesa, 86 od Đevđelije i 160 severozapadno od Soluna, na glavnom putu koji od Dunava vodi do Egejskog mora. Ovakva lokacija je omogućila da Stobi postane važan strateški i trgovački centar tokom antičkog perioda [1].
Stobi je pod ovim imenom poznat u od 4 veka pne.. prvobitno je pripadao istočnoj Pajoniji (grčki: Peonja), a po dolasku Rimljana 168. godine pne. zapadno makedonskoj oblasti, da bi u 4. veku pripao Makedoniji Salutaris (lat: Provincia Macedoniae, grčki: Eparhia Makedonjas). Krajem 5 ili početkom 6 veka postaje sedište provincije lat: Macedonia Secunda. Bio je sedište episkopa i grad iz kojeg je Teodosije I 388. doneo godine zakon protiv sektaštva. 518. godine prema Prokopiju Stobi je stradao je od jakog zemljotresa.
Nepokretni materijal [uredi - уреди]
Na lokalitetu su otkriveni ostaci zgrada koje se datuju period od 4. do 6. veka (osim pozorišta). Ovaj period karakteriše korišćenje građevinskog i dekorativnog materijala iz predhodnih perioda. Konstatovani su kapiteli korintskog stila, među kojima posebnu grupu čine 2 kapitela sa akantusovim lišćem i 3 sa neobičnim biljnim ornamentom koji je u sekundarnoj upotrebi nađen u atrijumu tzv. Sinagoge.
Otkrivene su i 4 ranohrišćanske bazilike:
- episkopska,
- severna,
- civilna i
- centralna
Pronađeni su ostaci i 7 palata:
- Poliharmosova ili letnja palata (kuća psalama),
- Peristerijina – ili zgrada sa 2 apside,
- Teodosijeva palata (sa Partenijusovoom ranije je ranije nazvana Partenijusova ili Velika palata),
- Partenijusova palata,
- episkopski dvor,
- kockarnica, i
- tkačnica.
Na lokalitetu je otkriveno je 18 podnih mozaika.
Literatura [uredi - уреди]
- Nikolajević-Stojković, I. (1957) Ranovizantijska arhitektonska dekorativna plastika u Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori. Beograd