Stjepan Dojčić
Stjepan Dojčić je bio hrvatski omladinski revolucionar, atentator na austrijskog kraljevskog komesara Hrvatske i Slavonije Ivana Skerletza. Atentat je izvršen 18. 08. 1913. godine, na rođendan cara Franje Josipa u zagrebačkoj katedrali, ali je komesar Skerlecz samo ranjen.
Dojčić nije bio član nikakve organizacije.[1]
Biografija[uredi | uredi kod]
Atentat i robija[uredi | uredi kod]
Hrvatskoj su 1912. godine ukinuti sabor i ustav, a kao vrhovna vlast je postavljen austrijski kraljevski komesar. U zemlji, a posebno među omladinom, je zavladalo veliko nezadovoljstvo. Iste godine je omladinac Luke Jukića izvršio neuspeli atentatat na komesara Slavka Cuvaja, o čemu je Dojčić u Americi napisao sledeće:
Mi smo morali teškom tugom ostaviti svoj mili dom i rod i ići u bijeli svet tražiti hljeba, dok bi ga mogli doma naći kad bi hrvatska bila slobodna. Čuli smo kako je vatreni hrvat Luka Jukić odapeo tane na bandita, koji je odavno to već zaslužio, ali na nesreću ga nije pogodio! Taj vatreni Jukić nam je pokazao kako moramo raditi ubuduće... pa neka nam dobro bude u pameti... da se sloboda ne daje na tanjuru kao lovorov venac od grešne Austrije. Danas u Americi ne upriličuju protestne skupove samo velike kolonije, koje broje na hiljade Hrvata i Srba, već i najmanje su digle svoj glas protiv hulja, tirana 20. vijeka... Dole barbarstvo, smrt i ništa drugo tiraninu 20. vijeka, smrt Cuvaju, dole s apsolutizmom![2]
Stjepan Dojčić je krenuo iz Amerike u nakani da ubije kraljevskog komesara. Kada je kretao iz Amerike, komesar je bio Slavko Cuvaj, ali je povučen sa funkcije nakon dva neuspela atentata na njega. Smjena Cuvaja nije učinila ništa Dojčićevim planovima. Prije samog atentata razgovarao je sa Stjepanom Radićem koji nije odobravao terorističku djelatnost.[1]
18. avgusta 1913. godine, nakon održane svečane mise u ime rođendana cara Franja Josifa, baš zbog same simbolike mesta i povoda, mladi Stjepan Dojčić pokušava atentat na novog hrvatskog komesara Ivana Škrleca, prilikom izlaska iz crkve, i tom prilikom ga ranjava u ruku.[2]
Nakon atentata, Dojčić je uhićen. Osuđen je na 16 godina robije.[2]
Posleratni period[uredi | uredi kod]
Nakon Prvog svjetskog rata i Dojčić je pušten iz zatvora. Stjepan Dojčić i Stjepan Radić su ulazili u rasprave u poratnom periodu.[1]
Dojčić je 1919. godine u Zagrebu o vlastitom trošku objavio spis "Tko je lopov?" u uspomenu na drugove atentatore, a protiv shvatanja Stjepana Radića.
Otišao je u Ameriku, u Pitsburg. U decembru 1921. stigla je vest da je uhapšen zbog falsifikovanog čeka.[3]
Nasljeđe[uredi | uredi kod]
Glavno glasilo Hrvata u Americi tog vremena, „Hrvatski svet“, povodom oba atentata, i Luke Jukića i Stjepana Dojčića, piše:
Neka nas proganjaju, tlače, neka otvaraju tamnice, ali ih nemaju toliko, da u njih zatvore sve one, koji onako misle, kao Luka i Stjepan, jer mi im poručujemo, da su svi pošteni Hrvati u Americi onakvi urotnici i zločinci, kakvi su Jukić i Dojčić.[2]