Stilske figure
Stilske figure su reči i izrazi kojima pripovedači i pesnici obogaćuju književno delo, dajući nova, šira i prenesena značenja.
Sadržaj/Садржај |
Hiperbola [uredi - уреди]
Preterano uveličavanje radi postizanja većeg efekta u književnosti, naziva se hiperbola. Vrlo često se primenjuje u narodnoj književnosti, u izrazima poput krvca do koljena.
Primeri:
- Suzama je zamutila more, a jaukom ustavila šajke (narodna pesma);
- Kad je viđeh đe se smije mlada, svijet mi se oko glave vrti (Njegoš, Gorski vijenac)
Kontrast (antiteza) [uredi - уреди]
Stilski postupak u kom se nešto poredi po suprotnosti naziva se kontrast. Njegovom primenom, suprotne pojave su jače izražene.
Primeri:
- Na jeziku med, a na srcu jed (narodna izreka)
Kontrast ili antiteza je stilska figura kod koje se pojave i predmeti dovode u vezu pomoću suprotnih osobina i pojedinosti i time paralelno postavljene suprotnosti u antitezi uzajamno pojačavaju značenje i jednog i drugog pojma.
Personifikacija [uredi - уреди]
'Personifikacija reči persona što znači osoba, pa bi se na srpski mogla prevesti kao poosobljavanje. Personifikacija je izražajan način kazivanja kojom se stvarima , pojavama i zivotinjama pripisuju ljudske osobine.
Primeri:
Прогледале су ми патике (разговорно) Дрво је обукло ново одело беле боје (из састава);
Poređenje (komparacija) [uredi - уреди]
Poređenje (komparacija) je izražajan način kazivanja kojim se nešto što je manje poznato upoređuje sa nečim poznatijim. Poređenje može biti po sličnosti ili suprotnosti. Primeri:
- Brz kao strela. (narodna izreka);
- Vredan kao pčela (narodna izreka)
uvek se dodaje rec kao
== Epitet == Istice osobine Reči koje kazuju najbolja opažanja o određenim predmetima razgovora ili pisanja i ističu neke njihove osobine nazivaju se epiteti. To su najčešće opisni pridevi koji pojačavaju osećanja i ostavljaju jače utiske.
Primeri:
- U svitanje, u pojati niskoj... (Sergej Jesenjin, Pesma o keruši);
- ...kao jedno riđe štene njeno. (Sergej Jesenjin, Pesma o keruši)
Moj lijepi brat Ivan ima crnu kosu i plave oci
Onomatopeja [uredi - уреди]
Podražavanje glasova i zvukova iz prirode naziva se onomatopeja. Reči: bućnuti, krcnuti, pucketati, fijukati- nazivaju se onomatopejskim rečima.
Primeri:
- Durak huknu, sve zamuknu (Ivan Mažuranić, Agovanje);
- Krcnu kolac njekoliko puta... (Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića)
Metafora [uredi - уреди]
Jezičko-stilski postupak u kom se iskazuje preneseno značenje po sličnosti naziva se metafora.
Primeri:
- Oj Stojane, jabuko od zlata... (narodna pesma);
- Tužna pesmo, majko stara...-misli se na Srbiju (Oskar Davičo, Srbija)
Kada se metafora proširi na celu jednu sliku, ili čak celo delo, stilska figura se naziva alegorija. Prisutna je u narodnoj pesmi Ljubavni rastanak u kome plavi zumbul i zelena kada predstavljaju zapravo momka i devojku koji su rastavljeni.
Primeri:
- Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu. (narodna pesma Zidanje Skadra);
- Vila gnjezdo tica lastavica, vila ga je za devet godina... (narodna pesma)
Dva cvijeta u bostanu rasla, plavi zumbul i zelena kada...(narodna pesma "Ljubavni rastanak")
Slavenska antiteza [uredi - уреди]
Slovenska antiteza je stilska figura koja postoji samo u nasim narodnim pesmama:
- pitanja: Oj punice, đevojačka majko,
- Ili si je od zlata salila?
- Ili si je od srebra skovala?
- Ili si je od sunca otela?
- Ili ti je bog od srca dao?'
- odrecnih odgovora: ''Niti sam je od zlata salila,
- ''niti sam je od srebra skovala,
- niti sam je od sunca otela'
- jednog potvrdnog odgovora: veće mi je bog od srca dao.
(Narodna pesma, Ženidba Milića barjaktara)
Ironija [uredi - уреди]
Stilska figura u kojoj se rečima daje suprotan smisao od onog koje imaju kao svoje osnovno značenje naziva se ironija Ako u prizvuku ima i zlobe, ili je ironija bolesno preterana, dobija se sarkazam.
- Primer (ironija): Samo ti nastavi da se svađaš! (ustvari: Prestani da se svađaš!)
- Primer (sarkazam): Ako`j um`o kamen gristi, mora da se ugojio! (J.J. Zmaj, Tri hajduka )
Stilska figura u kojoj pesnik u zavijenoj, skrivenoj formi iskazuje svoje misli i osećanja.
Gradacija [uredi - уреди]
Gradacija je stilska figura, pesnički izraz u kojoj pesnik postupno ređa slike po jačini doživljavanja od najslabije do najjače ili obrnuto. od najuzbudljivijih do manje uzbudljivih i obrnuto.[[sr:Стилске фигуре ]]