Stevan Raičković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Stevan Raičković (5. jul 1928. godine Neresnica kod Kučeva - 6. maj 2007. Beograd) je bio srpski pesnik i akademik.

Gimnaziju je učio u Senti, Kruševcu, Smederevu i Subotici, gde je i maturirao. Studirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a već sa 17 godina počeo je da objavljuje pesme u „Književnosti“, „Mladosti“, „Književnim novinama“ i „Politici“. Od 1945. do 1959. godine bio je saradnik Literarne redakcije Radio Beograda.

Do 1980. godine Raičković je bio urednik u Izdavačkom preduzeću „Prosveta“. Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1972. godine, a za redovnog devet godina kasnije.

Objavio više od 20 zbirki pesama, sedam knjiga za decu, nekoliko knjiga eseja. Prvu zbirku „Detinjstvo“ objavio je 1950. godine, da bi već sledećom „Pesma tišine“, dve godine kasnije, bio primećen.

Prevodio je ruske pesnike, Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Josifa Brodskog, sačinio je izbor poezije Borisa Pasternaka. U prepevu „Sedam ruskih pesnika“ i antologiji „Slovenske rime“ predstavio je i moderne ruske pesnike. Preveo je i Šekspirove sonete i "Deset ljubavnih soneta" Frančeska Petrarke.

Raičkovićeva poezija objavljena je na ruskom, poljskom, češkom, slovačkom, mađarskom, bugarskom, rusinskom, albanskom, slovenačkom i makedonskom jeziku.

Dela[uredi | uredi kod]

Knjige pesama[uredi | uredi kod]

  • Detinjstva (1950),
  • Pesma tišine (1952),
  • Balada o predvečerju (1955),
  • Kasno leto (1958),
  • Tisa (1961),
  • Kamena uspavanka (1963),
  • Stihovi (1964),
  • Prolazi rekom lađa (1967),
  • Varke (1967),
  • Zapisi (1971),
  • Zapisi o crnom Vladimiru (1971),
  • Slučajni memoari (1978),
  • Točak za mučenje (1981),
  • Panonske ptice (1988),
  • Monolog na Topoli (1988),
  • Svet oko mene (1988),
  • Stihovi iz dnevnika (1990)
  • Fascikla 1999/2000 (2001)

Poetski i prozni zapisi[uredi | uredi kod]

  • Čarolija o Herceg-Novom (1989),
  • Suvišna pesma (1991)
  • Kineska priča (1995)

Proza[uredi | uredi kod]

  • Intimne mape (1978)
  • Zlatna greda (1993);

Esejistički i memoarski tekstovi[uredi | uredi kod]

  • Beleške o poeziji (1978),
  • Portreti pesnika (1987),
  • Dnevnik o poeziji (1990),
  • Dnevnik o poeziji II (1997),
  • Nulti ciklus (1998),
  • U društvu pesnika (2000),
  • Slova i besede (2000),
  • Linija magle (2001)
  • Monolog o poeziji (2001);

Knjige za decu[uredi | uredi kod]

  • Veliko dvorište (1955),
  • Družina pod suncem (1960),
  • Gurije (1962),
  • Krajcara i druge pesme (1971),
  • Vetrenjača (1974),
  • Male bajke (1974)
  • Slike i prilike (1978);

Poetski prepevi[uredi | uredi kod]

  • Šekspirovi soneti (1964),
  • Šest ruskih pesnika (1970),
  • zatim dopunjeno izdanje pod naslovom Sedam ruskih pesnika,
  • Deset ljubavnih soneta Frančeska Petrarke posvećenih Lauri (1974),
  • Slovenske rime (1976)
  • Zlatna jesen – izbor iz poezije Borisa Pasternaka – (1990);

Autobiografija[uredi | uredi kod]

  • Jedan mogući život (Homo poeticus) (2002).

Sabrana dela Stevana Raičkovića objavljena su 1998. godine[uredi | uredi kod]

Nagrade[uredi | uredi kod]

Dobitnik je najznačajnijih pesničkih nagrada - Zmajeve, Zmajevih dečjih igara, "„Neven“", Njegoševe, Dučićeve, „Branko Miljković“, „Ljubiša Jocić“, „Goranov vijenac“, nagrade za prevodilaštvo „Miloš N. Đurić“, Vukove, nagrade „Desanka Maksimović“ i „Dušan Vasiljev“ , kao i društvenih priznanja, Sedmojulske nagrade i Oktobarske nagrade Beograda, Oktobarske nagrade Herceg-Novog.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]