Starship Troopers (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Starship Troopers
kino-poster
RežijaPaul Verhoeven
ProducentJon Davison
Alan Marshall
ScenarioEdward Neumeier
PredložakStarship Troopers; autor:
Robert A. Heinlein
UlogeCasper Van Dien
Denise Richards
Dina Meyer
Jake Busey
Neil Patrick Harris
Clancy Brown
Michael Ironside
MuzikaBasil Poledouris
FotografijaJost Vacano
MontažaMark Goldblatt
Caroline Ross
DistribucijaSjeverna Amerika
TriStar Pictures
ostatak svijeta
Touchstone Pictures
Datum(i) premijere
7. 11. 1997 (1997-11-07)
Trajanje129 min.
Zemlja Sjedinjene Države
Jezikengleski
Budžet105 mil. $
Bruto prihod121,214.377 $

Svemirski vojnici (engl. Starship Troopers) je američki naučnofantastični akcijsko-satirični film iz 1997. zasnovan na istoimenoj knjizi Roberta A. Heinleina. Režirao ga je Paul Verhoeven dok je scenario napisao Edward Neumeier. Ovo je prvi od tri filma iz franšize Svemirski vojnici. Budžet filma bio je oko 100 miliona dolara, a ukupna zarada koju je film ostvario iznosila je 120 miliona dolara.[1]

Radnja filma prati mladog vojnika po imenu Johnny Rico u njegovoj službi u mobilnoj pešadiji, futurističkoj vojnoj jedinici. Ricova vojna karijera napreduje od regruta do podoficira i konačno do oficira u međuzvezdanom ratu između čovečanstva i vanzemaljske vrste poznate kao Bube.

Svemirski vojnici nominovani su za nagradu Oskar 1999. u kategoriji za najbolje vizuelne efekte. Film je izazvao kontroverze i kritike zbog svojih političkih tema, koje su neki kritičari okarakterisali kao promovisanje militarizma[2] dok su drugi smatrali da je film upravo satira istog.[3]

Radnja[uredi | uredi kod]

U budućnosti, ljudi su počeli kolonizirati svemir, ali su stigli do jednog planeta, Klendathu, na kojem žive ogromni kukci. U toj budućnosti, biti građanin je privilegij koji se zaslužuje služenjem vojnog roka. Građani imaju više prilika i prava od običnih ljudi. Johnny Rico, njegova djevojka Carmen Ibanez i prijatelj Carl Jenkins završavaju srednju školu u Buenos Airesu. Studentica Dizzy Flores je zaljubljena u Rica, ali on ima samo oči za Carmen. Nakon završetka srednja škole, prijavljuju se na služenje vojnog roka. Carmen postaje svemirski pilot dok Carl postaje dio vojne inteligencije. Rico se prijavljuje u pješadiju, ali tamo nailazi ne na Carmen, nego na Dizzy. Tijekom treninga sa pravom municijom, jedan ročnik je ubijen a krivnja je svaljena na Rica koji da otkaz i nazove svoje roditelje da se vraća kući. Međutim, upravo tada asteroid pada na Zemlju i uništava Buenos Aires. Državne vijesti objavljuju da su asteroid poslali kukci i da je stoga od tada Zemlja u ratu s njima. Iako se planet Klendathu nalazi tisućama svjetlosnih godina od Zemlje i kukci nemaju nikakvu tehnologiju kojom bi mogli precizno lansirati asteroid na Zemlju, Rico povjeruje vijestima te se ponovno vraća u vojsku.

Prvi napad ljudi na Klendathu završava katastrofom i teškim gubicima. Rico je ranjen i pogrešno klasificiran da je umro, zbog čega Carmen misli da je mrtav. Rico, Ace i Dizzy dobivaju novu jedinicu, kojom zapovijeda poručnik Jean Rasczak, Ricov bivši profesor u srednjoj školi. Kada odlaze provjeriti jednu ljudsku koloniju i postaju, shvate da je utvrda zapravo klopka te ih tada napadne vojska kukaca. Rico eutanizira smrtno ranjenog Rasczaka dok Dizzy umire, ali preživjele spašavaju Carmen i Zander. Rico i Carmen se ponovno zbliže te sretnu Carla tijekom Dizzynog sprovoda. Carl otkriva da postoji razlog vjerovati da postoji inteligentna matica koja koordinira akcije drugih kukaca na planetu. Posebna jedinica upada u podzemni tunel gdje nailaze na ogromne paučnjake koji doista štite maticu koja zarobljenim ljudima isisava mozak. Rico i Carmen se uspiju spasiti, matica se evakuira dok se Watkins žrtvuje i ostane u tunelu, gdje detonira bombu i ubija velik dio kukaca. Na površini, otkrivaju da je vojska zarobila maticu. Carl čestita Ricu te mu obavijesti da će ljudi uskoro stići do "konačne pobjede". Propagandni film pokazuje Carmen, Acea i Rica kako ohrabruju ljude da se prijave u služenje vojnog roka.

Uloge[uredi | uredi kod]

Kritike[uredi | uredi kod]

Iznimno zabavnim Svemirskim vojnicima Paul Verhoeven još jednom pokazuje koliko je inteligentan i jak autor, sklon da izrazito komercijalne pričice presvlači slojem ironije...To je samo jedan primjer koji pokazuje kako su ružne ideologije i manipulacije ljudima svih vrsta skrivene iza lijepih, uglađenih i dotjeranih lica, kako u spomenutim promidžbenim porukama tako i u ostatku priče. Njegovi junaci kao da su izišli iz neke ljigave tinejdžerske spaunice; svi su lijepi, nasmijani, s urednim frizurama koje besprijekorno stoje i nakon višesatnih bitaka s divovskim kukcima. Verhoeven se, dakle, izvrsno zabavlja i ismijava, ali nema mu premca ni kada dođe do akcije. Efekti su fantastični, a scene borbi režirane su i krvave kao u najboljim ratnim filmovima.

Svemirski vojnici su najnasilniji dječji film ikada snimljen. Zovem ga 'dječjim filmom' ne radi uvrede, nego da budem točan: njegova akcija, likovi i vrijednosti su usmjerene 11-godišnjim ljubiteljima ZF-a. Zbog toga je vjeran svojem izvoru. Temelji se na romanu za malodobne kojeg je napisao Robert A. Heinlein. Pročitao sam ga do točke memoriranja kada sam bio u osnovnoj školi. Od tada sam se ja poboljšao, ali priča nije...[Film] je jednodimenzionalan. Smijemo se satiričnim dijelovima, ali gdje je toplina ljudske prirode? Iskra genijalnosti ili pobune? Ako su Ratovi zvijezda humani, Svemirski vojnici su totalitarni.

U svijetu gdje "vojne usluge garantiraju građanstvo", čak i kada bogati ne moraju biti građani, svako dijete želi učiniti veliko djelo za domovinu -- i umrijeti! Svemirski vojnici su lukava ratna satira koja čak nadmašuje Kubrickov veliki film Dr. Strangelove or: How I Learned to Stop Worrying and Love the Bomb.

– Cole Smithey[5]

Suočeni sa adaptacijom slavnog romana Robert Heinleina, filmaši su upali u dilemu. Žele li adaptirati njegove filozofske kutove, ili snimiti film jedino kao jedan veliki lov na kukce? Očito je bilo snažnih pristaša "lova na kukce", ali povremeno oboje strane zastupljene u filmu...Nažalost, ova parodija potkopava Heinleinovu završnu poruku, te tako eliminiše bilo kakvu dramaturšku tenziju koja je mogla nastati u borbenim scenama. Kao da to nije dovoljno, gnjave nas dosadnim ljubavnim trokutom Carmen-Johnny-Dizzy koji kao da je posuđen iz neke TV melodrame.

– Madeleine Williams[6]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Box Office History for Starship Troopers Movies”. The Numbers. Nash Information Services. Dobavljeno dana 2009-05-31
  2. „Scott Rosenberg's critic of the movie from Salon.com, describing a fascist "G.I. Joe" novel”. Dobavljeno dana 18. 04. 2006.
  3. 3,0 3,1 Ilinčić, Oremović & Heidl 1999, str. 169
  4. Roger Ebert (7. novembra 1997). „Starship Troopers (1997)”. rogerebert.com. 
  5. Cole Smithey (1. siječnja 2009). „Starship Troopers”. colesmithey.com. 
  6. Madeleine Williams (2000). „Starship Troopers (1997)”. cinematter. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2013-11-08. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Ilinčić, Dražen; Oremović, Arsen; Heidl, Janko (1999). Kino i video vodič '99. Zagreb: Večernji list. ISBN 9789539770202. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]