Stara Pazova

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stara Pazova
Panorama centra grada
Panorama centra grada
Panorama centra grada
Grb
Grb
Koordinate: 44°59′04″N 20°09′23″E / 44.984333°N 20.1565°E / 44.984333; 20.1565
Država  Srbija
Pokrajina  Vojvodina
Okrug Sremski okrug
Općina Stara Pazova
Visina 76 m
Stanovništvo (2011.)
 - Grad 18.602
 - Gustoća 377 stanovnika/km²
Vremenska zona SEV (UTC+1)
 - Ljeto (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 22300
Pozivni broj +381(0)22
Registarska oznaka ST
Službene stranice
www.starapazova.rs
Karta
Stara Pazova na mapi Srbije
Stara Pazova
Stara Pazova

Stara Pazova je grad u Vojvodini, a takođe i opštinski centar koji je najbliži Beogradu, sa kojim ima posebnu ekonomsku i kulturnu povezanost. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, grad Stara Pazova ima 18.602 stanovnika. Razvijena poljoprivreda, mlinska, metalska i tekstilna industrija. Posebno razvijeno zanatstvo, sa velikim učešćem male privrede u ukupnom društvenom proizvodu. Više srednjih škola. Sportska sredina, sa dugom tradicijom.

Geografija[uredi | uredi kod]

Panoramski pogled na Staru Pazovu sa okolinom

Stara Pazova se nalazi u severnom delu Srbije. Od glavnog grada Srbije, Beograda, grad je udaljen 35 km severozapadno, a od glavnog grada AP Vojvodine, Novog Sada, 42 km jugoistočno. Dva druga gradska naselja, Inđija i Nova Pazova, nalaze se svega 7—8 km od Stare Pazove.

Reljef: Stara Pazova se nalazi u južnom delu Panonske nizije, u istočnom delu istorijske oblasti Srem. Grad je smešten u ravničarskom području, a zemljište oko grada je izvanredne plodnosti. Nadmorska visina grada je oko 80 metara.

Klima: Stara Pazova se nalazi u umerenom kontinentalnom pojasu. Klimu ovde odlikuju umerene zime, topla leta i kišovita i umerena proleća i jeseni. Količina padavina je oko 600 mm/m².

Vode: Stara Pazova nema vodotokova na svom području, već tu postoje samo veštački prokopani kanali. Najbliža reka je Dunav, udaljen oko 10 km istočno od grada, kod Starih Banovaca.

Biljni i životinjski svet je sa odlikama Panonije i vezan je za stepsko rastinje.

Naziv[uredi | uredi kod]

Osim pod nazivom Stara Pazova (Стара Пазова), grad je nekada bio poznat kao Pazova (Пазова); na slovačkom se zove Stará Pazova; na nemačkom kao Alt-Pasua, Alt-Pazua ili Pazua; a na mađarskom kao Ópázova.

Nemci su se doselili 1791. godine, na prostor koji je dobio ime Nova Pazova a tada i Stara Pazova dobija svoje puno ime. Nemci su se iselili posle Drugog svetskog rata.

Istorija[uredi | uredi kod]

Slovačka evangelička crkva u Staroj Pazovi (1788)
Srpska pravoslavna crkva Svetog Ilije u Staroj Pazovi (1827)

Područje Stare Pazove bilo je naseljeno još u doba praistorije. U doba Starog Rima bilo je deo provincije Panonije sa sedištem u obližnjem Sirmijumu.

Tokom srednjeg veka ovo područje je više vekova bilo na razmeđi između Vizantije i Ugarske. Poslednjih vekova srednjeg veka ugarska vlast se učvrstila u ovim krajevima.

Za vreme Osmanskog carstva (1618. veka) Pazovu su naselili Srbi. Oni su ostali pretežno stanovništvo sve do 70—tih godina 18. veka.

Najstariji zapis o prvoj crkvi je od 25. januara 1775. godine i nalazi se u inventaru Mitropolita Jovanovića . Ovaj zapisnik je nečijom krivicom i nepažnjom jako oštećen, nedostaju mu najvažniji prvi listovi za koje se pretpostavlja da sadrže podatke o nastanku crkve (pravoslavne) i škole a možda i o nastanku naselja. Ostalo je samo osam listova. Sačuvani listovi daju podatke o nameštaju, izgledu i uređenju same crkve. Po usmenom predanju stara crkva nije bila na istom mestu gde je sadašnja, već istočno od današnjeg oltara. Prva crkva nije imala jedno zvono već dva manja od 140 i 90 funti, koja nisu bila smeštena na crkvenom zvoniku nego na zvonari od balvana u severoistočnom uglu današnje porte sa školske strane. Porta je bila napravljena od drveta. Crkva je bila pokrivena uzbijenim rogozom.

Dolazak Slovaka u Staru Pazovu[uredi | uredi kod]

Slovaci su se doselili u ovaj deo Srema, tada južni deo Habzburške monarhije, godine 1770. i poreklom su uglavnom iz današnje srednje Slovačke. Doselili su se ne samo iz materijalnih razloga, već i zbog pritisaka mađarizacije i kontrareformacije, koje su na području današnje Slovačke sprovodile tadašnje ugarske vlasti prema pripadnicima protestantske tj. evangeličke vere. Dolazili su vođeni nadom da će na jugu Panonske nizije pronaći bolje uslove za život i biti manje izloženi pritisku kontrareformacije, koja je u Habzburškoj monarhiji trajala sve do smrti Marije Terezije 1780. godine. Slovaci su bili većinsko stanovništvo u Staroj Pazovi od svog dolaska do polovine 20. veka. Istovremeno su Srbi bili većinsko stanovništvo u okolnim selima.

Razvoj posle Drugog svetskog rata[uredi | uredi kod]

Posle Drugog svetskog rata počinje nagli razvoj Stare Pazove, vezan za prometnost položaja i blizinu Beograda i Novog Sada. U sledeći 50 godina naselje dobija obrise pravog grada, gradi se niz javnih zdanja, industrijskih pogona, kao i stambene zgrade i nova stambena naselja. Zahvaljujući tome, gradsko stanovništvo se utrostručuje u sledećih par decenija i to mahom doseljavanjem Srba iz pasivnih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Poslednje dve decenije Stara Pazova polako postaje predgrađe Beograda. Takođe, grad je jedno od središta nove industrije u Srbiji, poznat pre svega po malim pogonima i proizvodnji robe široke potrošnje.

Katolička crkva u Staroj Pazovi
Detalj sa zgrade bivšeg hotela Srem (pre toga hotel Petrović)

Demografija[uredi | uredi kod]

Kretanje broja stanovnika[uredi | uredi kod]

U naselju Stara Pazova živi 14948 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,0 godina (37,4 kod muškaraca i 40,5 kod žena). U naselju ima 6170 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,02.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Slovačka narodna nošnja iz Stare Pazove (svadbena odeća)
Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1921. 7.751
1931. 8.536
1948. 9193 [1]
1953. 10103
1961. 12089
1971. 13776
1981. 16217
1991. 17110 16696
2002. 19385 18645


Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
10477 56.19%
Slovaci
  
5848 31.36%
Jugosloveni
  
357 1.91%
Hrvati
  
330 1.76%
Romi
  
274 1.46%
Crnogorci
  
84 0.45%
Makedonci
  
81 0.43%
Mađari
  
44 0.23%
Ukrajinci
  
28 0.15%
Muslimani
  
16 0.08%
Slovenci
  
12 0.06%
Rusi
  
11 0.05%
Albanci
  
10 0.05%
Goranci
  
9 0.04%
Rumuni
  
7 0.03%
Nemci
  
7 0.03%
Česi
  
4 0.02%
Rusini
  
4 0.02%
Bugari
  
2 0.01%
Bunjevci
  
1 0.00%
Bošnjaci
  
1 0.00%
nepoznato
  
373 2.00%


Privreda[uredi | uredi kod]

Nova stambeno—poslovna zgrada u centru
Sedište opštine Stara Pazova

Razvijena je poljoprivreda, mlinska, metalska i tekstilna industrija. Posebno razvijeno zanatstvo, sa velikim učešćem male privrede u ukupnom društvenom proizvodu.

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

Osnovna škola "Boško Palkovljević Pinki"

U Staroj Pazovi se nalaze osnovne škole „Boško Palkovljević Pinki“, „Simeon Aranicki“, „Janko Čmelik“ (slovačka), gimnazija „Branko Radičević“, Ekonomska škola, Tehnička škola i škola za posebne potrebe „Anton Skala“. Škola Simeon Aranicki je sagrađena 2008. godine.

Mediji[uredi | uredi kod]

Sport[uredi | uredi kod]

Fudbalski centar FSS u Staroj Pazovi

U Staroj Pazovi se nalazi moderan sportski centar FSS - Kuća fudbala.

Slavni ljudi[uredi | uredi kod]

  • Miloš Jojić, fudbaler
  • Aleksandar Kolarov, fudbaler
  • Vukota Radović, sportski radnik
  • Miloš Šestić, fudbaler
  • Jovan Janković, odbojkaš, trener i sportski radnik

Partnerski gradovi[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
  • Dr Dušan J. Popović, Srbi u Vojvodini, knjiga 1, Novi Sad, 1990.
  • Borislav Jankulov, Pregled kolonizacije Vojvodine u XVIII i XIX veku, Novi Sad - Pančevo, 2003.
  • Dr Branislav Bukurov, Bačka, Banat i Srem, Novi Sad, 1978.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]