Stanislav Hočevar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stanislav Hočevar
CrkvaRimokatolička crkva
ProvincijaBeogradska nadbiskupija
Izabran25. mart 2000.
Postavljen31. mart 2001.
PrethodnikFranc Perko
Ostale funkcijeinspektor Ljubljanske inspektorije (1988 - 2000)
Lični detalji
Ime po rođenjuStanislav Hočevar
Rođenje12. 11. 1945. (1945-11-12) (dob: 78)
Jelendol (Novo Mesto, Slovenija)
Alma materBogoslovski fakultet Univerziteta u Ljubljani

Stanislav Hočevar (Jelendol, NR Slovenija, SFRJ, 12. novembar 1945) je beogradski metropolit i nadbiskup.

Biografija[uredi | uredi kod]

Monsinjor Stanislav Hočevar rođen je 12. novembra 1945. godine u selu Jelendol, župa i opština Škocjan kod Novog Mesta, na području nadbiskupije Ljubljana, Slovenija. Po završenoj osnovnoj školi u Škocjanu 1960. godine pridružio se Don Boskovim salezijancima. Gimnaziju je pohađao u Križevcima i u Rijeci, a potom je stupio u novicijat salezijanaca. Vojsku je služio u Skoplju 1966/67. Zatim je bio vaspitač u novicijatu u Želimlju kod Ljubljane. Teologiju je studirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Postao je sveštenik 29. juna 1973. godine.

Magistrirao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani 1979. godine s tezom iz teologije: „Lični greh u današnjoj hamartologiji.“ (slov. „Osebni greh v današnji hamartologiji“). Od 1973. godine bio je vaspitač u malom sjemeništu u Želimlju, a od 1979. upravnik te salezijanske ustanove.

Grb[uredi | uredi kod]

U biskupskom grbu mons. Stanislava Hočevara su likovi zvezde i harfe. Zvezda označava transcendentalnu dimenziju ljudskog života, zato označuje i Crkvu i Bogorodicu; harfa je instrument koji govori o zajedništvu, te sa simboličnim brojem sedam i o sakramentima Crkve. Tim simbolima označava se svetlost i nada koju donosi hrišćanstvo. Boje na pozadini grba su tipične slovenske boje.

Moto biskupske službe je: lat. Servite Domino in laetitia (prevod: Služite Gospodu s radošću).

Književnost[uredi | uredi kod]

Uz odgovorne dužnosti našao je vremena i za pisanje. Godine 1978. izašla je njegova knjižica „Peter s Poljske“, godine 1983. „Odpri srce“, 1988. godine čitanja za majsku pobožnost „Veliko znamenje“ a 1998. bio je urednik knjige „Leta velikega dozorevanja“ o svim nasilno umrlim žrtvama Drugog svetskog rata u domaćoj župi Škocjan kod Novog Mesta.

U godini 1999. za vreme bombardovanja Jugoslavije je pokrenuo inicijativu „Mir tebi, Balkan“ i u istoj godini uspešnu fondaciju za pomoć porodicama sa više dece pod imenom „Anin sklad“.

Funkcije u Katoličkoj crkvi[uredi | uredi kod]

Nadbiskup i metropolit mons. Hočevar pokazuje mesto, gde je (prema legendi) dobio infarkt i umro ruski ambasador 1914. godine

Dve godine (1982—84) bio je zamenik salezijanskog provincijala u Sloveniji. Zatim je bio četiri godine bio upravnik internata za srednjoškolce — Modestovog doma u Celovcu (Klagenfurt) u Austriji. Godine 1988. bio je prvi put izabran za provincijala salezijanaca u Sloveniji, a od 1994. do 2000. obavlja drugi mandat te iste službe. Učestvovao je na četiri generalna kapitula salezijanaca u Rimu. Dva mandata je bio predsednik Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Slovenije, i zatim dve godine generalni sekretar iste konferencije.

Na svetkovinu Gospodnjeg navještenja, 25. marta 2000. godine papa Jovan Pavle II imenovao ga je za nadbiskupa koadjutora u Beogradu. Biskupsko ređenje primio je 24. maja 2000. u crkvi Marije Pomoćnice na Rakovniku u Ljubljani. U Beograd dolazi za Duhove 2000.

Na plenarnoj sednici Biskupske konferencije Jugoslavije u jeseni 2000. prima dužnosti referenta za katehezu i mlade, za redovnički život te postaje predsednik biskupske komisije za Karitas.

Dana 31. marta 2001. godine papa Jovan Pavle II, prihvata molbu za razrešenje dosadašnjeg beogradskog nadbiskupa dr Franca Perka i tim istim mons. Stanislav Hočevar preuzima službu beogradskog nadbiskupa i metropolita.

Dana 16. aprila 2001. izabran je za predsednika Biskupske konferencije SR Jugoslavije u kojoj obavlja i druge funkcije.

Susreti[uredi | uredi kod]

Dane 9. jula 2020 su se susreli tri biskupa Međunarodne biskupske konferencije Sv. Ćirila i Metoda u Mužlji, i to: Stanislav Hočevar, János Pénzes (Janoš Penzeš) te Martin Roos (Martin Ros). Raspravljali su o situaciji u vezi sa koronavirusom.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Galerija slika[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]