Gradski stadion u Poljudu
| |
|---|---|
| Nadimak | Poljudska ljepotica |
| Lokacija |  Poljud, Split, Hrvatska
|
| Koordinate | 43°31′10″N 16°25′54″E / 43.51944°N 16.43167°E |
| Arhitekt | Boris Magaš |
| Otvoren | 1979. |
| Vlasnik | Grad Split |
| Korisnici | HNK Hajduk Split |
| Kapacitet | 35.000 (izvorno 50.000) |
| Teren | trava |
| Dimenzije | 105x68 m |
Gradski stadion u Poljudu, poznat pod nadimkom Poljudska ljepotica, nalazi se u splitskoj četvrti Poljudu na sjeverozapadu grada, na mjestu gdje je nekad bilo ljekovito blato. Izgrađen je 1979. godine u sklopu izgradnje sportskih objekata 8. Mediteranskih igara.
Autor projekta je istaknuti riječki arhitekt dr. Boris Magaš. Stadion je utjecao na arhitektonske vizure brojnih svjetskih stadiona u Italiji, Japanu (Kobe) i Maleziji. Nakon münchenskog Olimpijskog stadiona, izazvao je najviše pozornosti stručne javnosti na polju sportske arhitekture.
Na stadionu svoje domaće utakmice igra NK-HNK Hajduk Split.
Konstrukcija[uredi | uredi kod]
U svoj svojoj raskoši u obliku školjke, stadion se uklapa kao da je tu od davnina, u vizure mediteranskog miljea do kojeg gotovo dopiru morski valovi. Arhitektonski je to objekt koji funkcionalnošću i tehničkim značajkama spada u vrh svjetskog standarda. Sa svojih 630 reflektora, što ga čini jednim od najbolje osvjetljenih stadiona na svijetu, noću izgleda kao spušteni svemirski brod.
Izvorno je bio kapaciteta za 50.000 gledatelja, sa zapadnim i istočnim gledalištem koje je imalo "sjedenje", dok je sjeverno, jugoistočno i jugozapadno gledalište bilo "stajanje". "Čisti" jug je bio za semafor, dekorativnu fontanu i zelenu površinu, a koristio se i kao pozornica. Ipak, i ti prostori su bili iskorišteni, kao i betonski rub ograde od stadiona pokraj semafora te sva stubišta, kada je postavljen rekord posjećenosti ovog stadiona. Bilo je to 1982. godine, na utakmici NK Hajduk-NK Dinamo 1:2, kada je zabilježeno čak 65.000 posjetitelja.
Konstrukcija stadiona je kombinacija čelika i poluprozirnog leksana. Stadion ima raspon unutrašnjeg luka od 215 m, sa slobodno letećim lukom od 45 m. Dvadeset mostova vodi u stadion, čiji je kapacitet 35.000 ljudi. Za punjenje svih sjedećih mjesta Poljuda potrebno je 5,4 minute.
Linija školjke stadiona varira u brojevima redova: najveća dubina gledališta iznosi 54 reda, a na sjevernoj tribini je 27. Zapadni i istočni dio identični su u osnovnim dimenzijama. Lože za novinare i reportere mogu se organizirati ovisno o vrsti natjecanja (atletika ili nogomet). Kabine za radio i TV-prijenos nalaze se ispod krova zapadne tribine.
U prizemlju zapadnog dijela su dvije svlačionice za prvu momčad, soba za masažu, sauna i ostale svlačionice, ambulanta za doping nadzor, velika dvorana za treninge s umjetnom travom, teretana, dvorana za individualan rad, oružarnica, praonica, ekonomat i servisni prostori. Na prvoj etaži su saloni dnevnog boravka s terasom, mali salon, trofejna dvorana, dvorana za konferencije i intervjue, salon počasne lože sa 114 mjesta te 15 dvokrevetnih soba za "karantenu". U vanjskom dijelu 2. etaže je uprava objekta s 10 kancelarijskih prostora, dok je u unutrašnjem dijelu press-centar, izravno povezan s novinarskim tribinama iza počasne lože.
U vanjskim prostorima stadiona su dva pomoćna nogometna terena, od kojih jedan ima rasvjetu za noćne utakmice, zatim poligon za trening nogometaša (60×40 m) te četverostruka atletska staza za zagrijavanje od 140 metara dužine. Ispod istočne tribine, gornje dvije etaže namjenjene su komercijalnim kancelarijskim sadržajima, a donji dio sadrži skladišne prostore.
Glavno igralište pokriveno je prirodnom travom, dimenzije 105×68 m, te je osposobljeno i za atletska natjecanja u svim disciplinama i pokriveno je sintetičkom masom tartanom.
Važne priredbe na stadionu[uredi | uredi kod]
Pored Mediteranskih igara, za koje je službeno stadion otvorio Josip Broz Tito, na stadionu se 1990. održalo Europsko atletsko prvenstvo na kojem su padali europski i svjetski rekordi. Francuska štafeta na 4x100 m srušila je svjetski rekord, rezultatom 37,79. Podijeljeno je čak 165 medalja, 125 puta su se u zrak digle pobjedničke zastave, te su se odsvirale 43 himne. Bilo je nazočno čak 1.200 izvjestitelja iz cijelog svijeta. Svjetla sportske atletske Evrope bila su uperena prema Poljudu.
No, i desetak godina ranije, 1980. na Međunarodnom atletskom mitingu, nastupali su brojni veliki atletičari kao Acherman, Simeoni, Byer, Mennea, dok je Ruth Fuchs bacila koplje do novog svjetskog rekorda od 69,96 m.
Poljud je jedan od stadiona na kojem svoje domaće utakmice igra i Hrvatska nogometna reprezentacija. Tu su gostovale neke od najjačih svjetskih momčadi, kao što su Brazil, Njemačka, Italija, Nizozemska i druge.
Osim sportskih, na stadionu se održavaju i glazbene priredbe. Među koncertima održanim na Poljudu ističu se oni Miše Kovača, Vinka Coce i prijatelja, Iron Maidena, Rogera Watersa te Ultra festivala.
Galerija[uredi | uredi kod]
-
kabine za izvjestitelje pod krovom zapadne tribine -
dvorana s Hajdukovim trofejima -
pun stadion -
Poljud noću -
IAAF Continental Cup 2010. na Poljudu
