Srpske recenzije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Prvi slovenski knjizevni jezik kojima su pisali Cirilo i Metodije u slavistici se naziva starobugarski, staro-crkveno-slovenski, ali je u opstoj upotrebi staroslovenski. Taj zajednicki slovenski knjizevni jezik upotrebljavao se od 9-12. veka, a posle toga se stvaraju recenzije, redakcije.

Naime, razvijanjem narodnog govora, ovaj crkveni i knjizevni jezik postepeno biva sve dalji prepisivacima pa se u jezik knjiga koje su prepisivane u prepisivackim skolama unose primese zivog narodnog govora i sintaksicke promene koje su izvrsene u narodnom govoru. Crte narodnog govora tako ulaze u crkvenu knjizevnost, a pogotov u svetovnu knjizevnost i administraciju i menjaju knjizevni jezik.

Pod uticajem promena u jeziku menjalo se i pismo. Recenzije, redakcije, su dakle staroslovenski tekstovi sa crtama narodnog govora. Tako imamo srpskohrvatsku, rusku, cesku, bugarsku recenziju.