Srđa M. Popović

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostale upotrebe, pogledajte članak Srđa Popović.

Srđa M. Popović (1937-2013) bio je srpski advokat poznat po tome što je u vrijeme SFR Jugoslavije branio mnoge tadašnje političke disidente, ali i kontroverzne osobe kao Dobricu Ćosića, Vuka Draškovića, Vojislava Šešelja, Željka Ražnatovića Arkana, Andriju Artukovića, Franju Tuđmana, Vladimira Šeksa, Dobroslava Paragu.

Rođen je 1937. u Beogradu, u advokatskoj porodici. Proslavio se još 1970-ih godina zastupanjem optuženih u političkim procesima. Branio je Dobricu Ćosića, Vuka Draškovića, Miću Popovića, Gojka Đogu, Mihajla Mihajlova, Leonida Šejku, Vojislava Šešelja, Mihaila Markovića, Dragoljuba Mićunovića, Nebojšu Popova, Kostu Čavoškoga, Dušana Makavejeva, Željka Ražnatovića Arkana, Franju Tuđmana, Vladimira Šeksa, Dobroslava Paragu, Ivana Zvonimira Čička... U svijetu je postao poznat već 1976. kada je došao na naslovnicu londonskog lista The Times gdje je o njemu kazano:"Popović je dugo žigosan čovjek u Jugoslaviji, jer je jedan od hrabrih muškaraca i žena koji brane progonjene zbog njihovih uvjerenja.." Srđa je objašnjavajući ulogu tužioca i odbrane na sudu, svojevremeno izjavio:

Wikicitati „Branio bih i Dražu Mihailovića, i Rankovića da mu je bilo suđeno, i Stepinca, a možete dodati i bilo koje ime.[1]
()

Nakon dolaska na vlast Slobodana Miloševića u Srbiji, Srđa Popović je postao jedan od njegovih velikih protivnika, odnosno jedan od prvih intelektualaca koji je na njega ukazao kao "veliku opasnost". Godine 1989. je pokrenuo nezavisni tjednik Vreme u kome je zaposlio srpske novinare koji su zbog protivljenja Miloševiću dobili otkaz u tadašnjim državnim medijima. Zbog toga, ali i kritike Miloševića, je često proglašavan izdajnikom srpstva, "heretikom" i "zloduhom"; posebno mu se zamjera kritika srpske politike prema Albancima na Kosovu, koju je proglasio "samoubilačkom" i predvidio gubitak te pokrajine.

Zbog javnih prijetnji je 1991. je izbjegao u SAD iz kojeg 1993. najavljuje da se jugoslavenski ratovi mogu zaustaviti jedino NATO-vim bombardiranjem Srbije, a što je na kraju 1999. i ostvareno u kosovskom ratu. Iz SAD se vratio tek nakon svrgavanja Miloševića 5. oktobra 2000. godine.

U novije vrijeme je kao zastupnik porodice ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića postao poznat kao najveći zagovornik teorije da se nije dogodio uspešan atentat, nego državni udar u Srbiji kojim je na vlast došao Vojislav Koštunica koji je bio povezan s atentatorima. On smatra da je krivica ljudi koji sede na optuženičkoj klupi banalna, jer su uradili ono što im je rečeno da urade.[2] Za Popovića je povlačenje krivične prijave protiv Koštunice, koju je on podneo 2010. godine, "sramota srpskog pravosuđa".[3]

Svečanost povodom obilježavanja 20 godina Republike Srpske 2012. godine je protumačio kao "rehabilitaciju Karadžića i Mladića".[4] Također, pokušaj srbijanskih vlasti da rehabilitiraju četnika Dražu Mihailovića, tumači kao rehabilitaciju Mladića, ocenjujući da je Draža, "u ime iste ideologije, etnički čistio Bosnu od muslimana, kao i Mladić 50 godina poslije."[5]

Preminuo je 29. oktobra 2013. u Beogradu, nakon kraće i teške bolesti.

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]