Sovjetska propaganda

Komunistička propaganda u Sovjetskom Savezu se opširno temeljila na ideologiji marksizma-lenjinizma kako bi promovirala komunističku partiju SSSR-a. U društvima sa teškom cenzurom, propaganda je bila sveprisutna i vrlo učinkovita. Ušla je čak i u društvene i prirodne znanosti zbog čega su iznikle razne pseudo-znanstvene teorije kao što je Lisenkoizam, dok su s druge strane područja pravog znanja, kao što su genetika, kibernetika i komparativne lingvistike, osuđena i zabranjena pod optužbom da su "buržujska pseudoznanost". Sa "potisnutom istinom, falsifikacije su na svakom polju neprekidno stavljene u tisku, beskrajnim sastancima, u školama, pri masovnim demonstracijama, i na radiju."

Glavno sovjetsko cenzorsko tijelo, Glavlit, je imalo zadaću ne samo ukloniti neželjene tiskane materijale, već i "osigurati da se korektni ideološki spin stavi u svaki objavljeni medij". Govoriti bilo što protiv partije značilo je izložiti se kazni zatvora ili kaznenoj psihijatriji. "Danas čovjek može jedino slobodno govoriti svojoj ženi - noću, sa dekom koja mu prekriva glavu", rekao je pisac Isaac Babel privatno vjernom prijatelju.

Primjeri propagande

Sovjetska propaganda je širila falsifikate da je SAD izumio virus AIDSa

• Prema sovjetskoj i azerbejdžanskoj dokumentaciji, stanoviti Ahmedije Džebrajilov je prvo služio u Crvenoj armiji, potom se priključio Francuskom pokretu otpora i ratovao protiv nacista u Drugom svjetskom ratu. Prema službenim sovjetskim dokumentima, ranjen je navodno tokom operacije spašavanja 500 djece deportirane u radne logore, nakon čega je obukao njemačku vojnu uniformu i bio odveden u njemačku bolnicu na liječenje. Poslije ozdravljenja bio je, navodno, imenovan zamjenikom njemačkog komandanta u gradu Albiju, a tu poziciju iskoristio je za oslobađanje stotina zarobljenika iz njemačkih logora. Nakon razotkrivanja i bijega Nijemci su ponudili 10.000 reichsmaraka za njegovu glavu, no uspješno se skrivao i nastavio ratovati sve do svršetka rata. Sredinom 2010-ih godina članak o "proslavljenom azerbejdžanskom heroju" s opisom njegovih podviga i odlikovanja postavljen je na francusku, rusku i njemačku Wikipediju, gdje je ubrzo izražena sumnja u točnost podataka s obzirom da o dotičnoj ličnosti nisu postojali nikakvi vjerodostojni izvori, osim tvrdnji iz stare sovjetske i službene azerbejdžanske dokumentacije. Korisnici su potom kontaktirali državni arhiv francuskog ministarstva obrane iz kojeg je priopćeno da nemaju evidenciju o ikakvom Ahmediji Džebrajilovu. Službena biografija proglašena je obmanom i članci su u konačnici pobrisani s francuske i ruske Wikipedije.

Propaganda usmjerena protiv SAD-a, prema navodima sadržanim u Mitrohinovoj arhivi, uključivala je sljedeće tvrdnje:

• Promoviranje teorija urote oko atentata na Johna F. Kennedya, pri čemu se koristio pisac Mark Lane.
• Diskreditovanje CIA-e, uz pomoć historičara Philipa Ageea (šifra PONT).
• Širenje glasina da je ravnatelj FBI-a J. Edgar Hoover bio homoseksualac.
• Pokušaj diskreditovanja Martina Luthera Kinga, Jr.-a širenjem publikacija koje ga opisuju kao "Ujaka Toma" koji tajno prima novac od američke vlade.
• Poticanje rasnih tenzija slanjem besmislenih pisama preko Ku Klux Klana, i širenje teorija urote da je atentat na Martina Luthera Kinga, Jr.-a bio planiran od američke vlade.
• Izmišljanje priča da je virus AIDS-a proizveden od američkih naučnika u Fort Detricku; priču je širio ruski biolog Jakob Segal.
• Soviet Weekly [Sovjetski tjednik] je izlazio u Ujedinjenom Kraljevstvu
• Sputnik je bio mjesečni sovjetski časopis koji je izlazio na raznim jezicima, pa i na engleskom.

Eksterni linkovi

Sovjetska propaganda na Wikimedijinoj ostavi

• Sovjetski propagandni posteri u drugom svetskom ratu
• Sovjetsko-ruski propagandni posteri Arhivirano 2012-03-14 na Wayback Machine-u
• Predstavljanje nekoliko izdanja propagandnog žurnala SSSR u nastajanju, sveučilište Saskatchewan.