Sojuz

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Sojuz. Za letjelicu s ljudskom posadom, pogledajte Sojuz (letjelica).
Raketa Sojuz na lansirnoj platformi.

Raketa Sojuz (ruski: Союз) je potrošno lansirno vozilo korišteno nekada u SSSR i danas u Rusiji.

Dizajner i proizvođač rakete je Raketna Korporacija Korolev smještena u današnjoj Rusiji, u gradu Samari.

Raketa se danas koristi za lansiranje letjelica s ljudskom posadom tipa Sojuz, teretnih letjelica za svemirske postaje tipa Progress i komercijalnih satelita.

Povijest[uredi - уреди]

Raketa Sojuz je prvi put predstavljena 1966. kao evolucija rakete Vostok, bazirane na R-7 interkontinetalnom balastičkom projektilu. U početku je imala tri stupnja, a kasnijem razvojem nastala je i verzija Molniya s četiri stupnja. Zbog pouzdanosti i ekonomičnosti postala je najkorištenijo lansirno vozilo s više od 1700 lansiranja, daleko više od ijedne rakete.

Početkom 1990-ih, napravljeni su planovi za opremanje rakete Sojuz s Fregat, posebnom verzijom višeg stupnja rakete. Fregat je omogučio lansiranje tereta od 1,350 kg u geostacionarnu trasnfernu orbitu (GTO).

U srpnju 1996. tvrtka Starsem dobila je prava na korištenje Sojuza u komercijalne tvrtke. Danas ta tvrtka obavlja većinu komercijalnih lansiranja satelita u svemir.

Sojuz se može pohvaliti i lansiranjem ESA-inih sondi Mars Express u orbitu oko Marsa, Venus Express u orbitu oko Venere i satelita COROT u orbitu oko Zemlje.

Od 2008. u planira se prvo lasniranje Sojuza iz Francuske Gvajane, kao dio Rusko-europskog projekta. Lansiranje s pozicije blizu ekvatora povećat će učinkovitost rakete.

Dijelovi rakete[uredi - уреди]

Na fotografiji je vidljivo spajanje dijelova rakete Sojuz. Prvi i drugi stupanj su već spojeni, a treći stupanj se može vidjeti kao bijeli objekt desno od tijela rakete..

Prvi stupanj[uredi - уреди]

Prvi stupanj sastoji se od četiri jednaka potisnika na tekuće gorivo, omotanih oko jezgre rakete.

Specifikacije jednog od četiri potisnika

  • Ukupna masa: 44.5 t.
  • Gorivo: 39.2 t
  • Masa bez goriva: 3,784 kg
  • Promjer: 2.68 m
  • Dužina: 19.6 m
  • Dužina rada: 118 s
  • Motori:
    • Sojuz and Sojuz-U modeli
      • RD-107
        • Potisak: 813 kN
        • Potisak u vakumu: 991 kN
    • Sojuz-ST modeli
      • RD-117 (11D511)
        • Potisak: 838 kN
        • Potisak u vakumu: 1021 kN
    • Sojuz-FG
      • RD-117A (14D22)
        • Potisak: 775 kN

Drugi stupanj[uredi - уреди]

Drugi stupanje je cilindričnog oblika s jednim motorom.

  • Ukupna masa: 105.4 t.
  • Gorivo: 95.4 t
  • Masa bez goriva: 6,875 kg
  • Promjer: 2.95 m
  • Dužina: 28.0 m
  • Dužina rada: 290 s
  • Motori:

Specifikacije drugog stupnja

    • Sojuz and Sojuz-U modeli
        • Potisak: 779 kN
        • Potisak u vakumu: 997 kN
    • Sojuz-ST modeli
        • Potisak: 811 kN
        • Potisak u vakumu: 1009 kN
    • Sojuz-FG
        • Potisak: 792 kN
        • Potisak u vakumu: 990 kN

Treći stupanj[uredi - уреди]

Treći stupanj dolazi u dvije verzije, Blok I i Poboljšan Blok I.

  • Ukupna masa: 25.2 t.
  • Gorivo: 21.4-22.9 t
  • Masa bez goriva: 2,355 kg
  • Promjer: 2.66 m
  • Dužina: 6.7 m
  • Dužina rada: 240 s
  • Motori:
    • Blok I
        • RD-0110
        • Potisak: 298 kN
    • Poboljšani Blok I
        • RD-0124
        • Potisak: 294 kN