Slobodan Selenić

Izvor: Wikipedia

Slobodan Selenić (Pakrac, Jugoslavija 7. jul 1933. — Beograd 27. oktobra 1995.) bio je srpski pisac i kritičar, pisao je romane, drame i pozorišnu kritiku. Dopisni je član SANU. Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih NIN-ove nagrade 1980. godine za roman Prijatelji.

Studirao je dramu na Beogradskom univerzitetu, a postdiplomske studije u Bristolu 1950.

Po njegovom istoimenom romanu i scenariju, 1995. je snimljen film Ubistvo s predumišljajem. U nekoliko svojih romana (Timor mortis, Pismo glava, Očevi i oci, Ubistvo s predumišljajem ), prati tokove samospoznaje i opstanka jedne imanentno tragične kulture.

Izrazito realističan, uglavnom je pisao o sukobu evropske kulture i balkanske zaostalosti na području bivše Jugoslavije. Glavna preokupacija njegovih dela bio je dolazak na vlast Komunističke partije 1945. i postepeno uništavanje privrednog i kulturnog života započetog između dva svetska rata.

Bio je član DEPOS-a (Demokratske opozicije Srbije) 1992., ali razočaran korumpiranošću opozicionih političkih lidera, napustio je dalji politički angažman.

Umro je u Beogradu od raka 1995.

Najpoznatija dela [uredi - уреди]

  • Memoari Pere Bogalja (1968.)
  • Pismo glava (1972.)
  • Prijatelji (1980.)
  • Očevi i oci (1985.)
  • Timor mortis (1989.)
  • Ubistvo s predumišljajem (1993.)

drame: "Ruženje naroda" i "Knez Pavle".

Spoljašnje veze [uredi - уреди]

Biografski template
  Ovaj biografski članak je u začetku.
Uključite se i pomozite Wikipediji proširujući ovaj članak!