Slavko Hirsch
| Slavko Hirsch | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 29. 3. 1893. Glina, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 1942. (dob: 48-49) Koncentracijski logor Jasenovac |
| Uzrok smrti | ubijen tijekom Holokausta |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | Kraljevina Jugoslavija |
| Zanimanje | liječnik |
| Suprug/a | Josefina-Sefi Hirsch |
| Djeca | Ruth Hirsch |
Slavko Hirsch (Glina, 29. 3. 1893 - Koncentracijski logor Jasenovac, 1942), jugoslavenski liječnik (epidemiolog), utemeljitelj i ravnatelj Epidemiološkog zavoda u Osijeku.[1] Stradao je za vrijeme Holokausta.[2]
Biografija[uredi | uredi kod]
Dr. med. Slavko Hirsch je rođen 29. 3. 1893 u Glini u židovskoj porodici. Medicinu je studirao u Beču, Innsbrucku i Pragu za vrijeme Austro-Ugarske. Još kao student, za vrijeme Prvoga svjetskoga rata, Slavko je bio mobiliziran, pa je duže vrijeme radio u Bršadinu, gdje je stekao velika praktična iskustva ne samo iz područja venerologije nego i ostalih zaraznih bolesti. Nakon diplome 14. 5. 1918 u Innsbrucku, Slavko se preselio u Zagreb gdje se našao u skupini mladih liječnika koje je osobno "selektrirao" dr. Andrija Štampar i dr. Josip Lochert, te ih potom uputio na specijalizaciju u Weimarsku Republiku. Krajem 1919 u Berlinu je završio specijalizaciju na zaraznom odjelu "Bolnice Rudolf Virchow", gdje se osobito bavio proučavanjem epidemiološkog meningitisa. Još u vrijeme specijalizacije, 1923, imenovan je ravnateljem novoosnovanog Doma narodnog zdravlja u Osijeku i šefom Zaraznog odjela osječke bolnice.[2] Već sljedeće godine, po povratku iz Weimarske Republike, utemeljio je i postao šefom Bakteriološke stanice, tj. Epidemiološkog zavoda u Osijeku, a i primarnim liječnikom zaraznog odjela osječke bolnice.[1][2] Po odluci Ministarstva narodnog zdravlja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 22. 2. 1927, Slavko je bio imenovan za epidemiologa u "Epidemiološkom zavodu". Velike su mu zasluge u suzbijanju zaraznih bolesti ne samo na području Osijeka nego i na širem području Slavonije. Kao epidemiolog istaknuo se u suzbijanju trbušnog tifusa, a kao izvrstan organizator posebice je zaslužan za organizaciju epidemiološke službe i za razvoj infektologije u Osijeku. Njegovom zaslugom 1938 je u osječkoj bolnici izgrađen suvremeno opremljen odjel sa 26 soba, 94 postelje i s vlastitim mikrobiološkim i kemijskim laboratorijem. Odmah po proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Slavko Hirsch je kao Židov sa porodicom bio upućen u Derventu. Režim NDH je u Bosnu i Hercegovinu poslao 80-ak židovskih liječnika iz Hrvatske kojima je bilo naloženo da suzbiju endemskog sifilis.[2] Slavko je iz Bosne bio deportiran u Koncentracijski logor Jasenovac gdje je zajedno sa suprugom Sefi, kćerkom Ruth, unučićem i sestrom ubijen 1942 godine.[2][3][4]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Javno zdravstvo u Osijeku: 1925. - 2005.. Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije (14. 4. 2013). Arhivirano iz originala na 24. 8. 2013. Preuzeto 24. 1. 2015
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Zlata Živaković-Kerže, 2006, str. 82, 278
- ↑ (en) Slavko Hirsch. Stranica svjedočanstva Lea Marberger (sestra). Yad Vashem. Preuzeto 24. 1. 2014
- ↑ (en) Slavko Hirsch. Stranica svjedočanstva Avraham Marberger (šogor). Yad Vashem. Preuzeto 24. 1. 2014
Literatura[uredi | uredi kod]
- Živaković-Kerže, Zlata (2006). Stradanja i pamćenja (Holokaust u Osijeku i život koji se nastavlja), Osijek: Židovska općina Osijek – Tiskara Pauk d.o.o., Cerna. ISBN 953-6659-24-7