Slavenka Drakulić

Izvor: Wikipedia
Slavenka Drakulić.JPG

Slavenka Drakulić je priznata hrvatska književnica i publicistkinja, koja trenutno živi u Švedskoj.

Slavenka Drakulić je rođena u Rijeci 1949. u nekadašnjoj Jugoslaviji. Završila je studije komparativne književnosti i sociologije na zagrebačkom univerzitetu 1976. Od 1982. to 1992. je stalna novinarka za dvosedmične novine Start i sedmičnjak Danas (oba u Zagrebu), pišući uglavnom o feminističkim temama.

Drakulićkini prvi poznatiji radovi su bili novinski članci, roman (Hologrami straha 1987.) i dokumentarni film o dijabetesu i transplantaciji bubrega, stanju koje i sama živi od 80-ih.

Drakulić je emigrirala iz Hrvatske početkom 90-ih iz političkih razloga, nakon što su je nekoliko većih, ali nacionalističkih, novina proglasili nedovoljno pariotski nastrojenom. Hrvatski sociolog i pisac Slaven Letica je je u jednom članku iz 1992. u Globusu optužio pet hrvatskih književnica, uključujući i Drakulić, da su "vještice" i da "siluju" Hrvatsku. Prema Letici, ove spisateljice se nisu distancirale od akta silovanja, planirane vojne taktike bosanskih Srba protiv nesrba, već da su ga uglavnom tretirale na feministički način, tj. kao zločin "neidentificiranih muškaraca" protiv žena. Ubrzo nakon objave članka, Drakulić je počela primati telefonske prijetnje, a i njena imovina je vandalizirana. S obzirom da nije dobila gotovo nikakvu podršku i pomoć od prijatelja i kolega, Slavenka Drakulić napušta Hrvatsku.

Drakulić je pisala za više novina i magazina na raznim jezicima, uključujući The Nation, La Stampa, švedski Dagens Nyheter, Frankfurter Allgemeine Zeitung i danski Politiken.

Njeni poznatiji radovi u posljednje vrijeme su svakako oni koji se bave ratovima na Balkanu. U romanu Kao da me nema se radi o zločinima protiv žena tokom agresije na BiH, dok Oni ne bi ni mrava zgazili je knjiga u kojoj analizira svoja iskustva tokom posmatranja procese i zatvorenike Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Drakulić danas živi u Stockholmu s mužem i često posjećuje svoj dom u Hrvatskoj.

Bibliografija[uredi - уреди]

  • Hologrami straha (1987.)
  • Mramorna koža (1995.)
  • Božanska glad (1997.)
  • Smrtni grijesi feminizma (1984)
  • Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali (1991.)
  • Balkan Express: Fragmenti s druge stane rata (1992.)
  • Cafe Europa: Život nakon komunizma (1996.)
  • Kao da me nema (2000.)
  • S.: A Novel about the Balkans (2001)
  • Pizza u Varšavi, torta u Pragu
  • 'Oni ne bi ni mrava zgazili: ratni zločinci na sudu u Hagu (2005.)

Članci[uredi - уреди]

  • Svi smo mi Albanci (1999)[1]
  • Bosanske žene svjedoče (2001)[2]

Vanjski linkovi[uredi - уреди]