Skijaško trčanje

Izvor: Wikipedia

Nordijsko skijanje je popularna verzija skijanja. Često se naziva i skijaško trčanje te je po tom nazivu jasno da se radi o tehnici skijanja koja se koristi uglavnom na ravnijim površinama prekrivenim snijegom. Ime je dobilo po zemljama u kojima je povijesno nastalo a i danas je najraširenije upravo u nordijskim zemljama - Finskoj, Norveškoj, Švedskoj. Nordijsko skijanje je popularan vid rekreacije ali i natjecateljski sport koji je standardan na Zimskim olimpijskim igrama.

Povijest nordijskog skijanja[uredi - уреди]

Nordijsko skijanje je vjerojatno najstariji vid skijanja uopće. Nastalo je prvenstveno kao potreba za jednostavnijim transportom ljudi preko zasniježenih i zaleđenih površina u hladnim područjima, posebno sjeverne Europe i Azije. Danas je ova varijanta skijanja raširena na svim kontinentima.

Natjecanja u nordijskom skijanju[uredi - уреди]

Natjecanja u nordijskom skijanju obuhvaćaju cijeli raspon duljina staza od tzv. sprint utrka od nekoliko kilometara pa do maratona od nekoliko desetaka kilometara. Discipline i pravila natjecanja propisuje i provodi Međunarodna skijaška federacija (FIS).

Nordijsko skijanje je standardni sport na Zimskim olimpijskim igrama. FIS također organizira i Svjetski kup te Svjetska prvenstva.

Osim toga, nordijsko skijanje je sastavni dio dva kombinirana sporta: Nordijske kombinacije, koja povezuje nordijsko skijanje i skijaške skokove, te biatlona, koji povezuje nordijsko skijanje i streljaštvo.

Stilovi nordijskog skijanja[uredi - уреди]

Poznata su tri stila nordijskog skijanja: klasični stil, slobodni stil i Telemark.

Kod klasičnog stila najuobičajeniji je dijagonalni korak, kod kojeg se zamah rukama i nogama izvodi naizmjence, uz odgurivanje s po jednim štapom. Postoji i korak kod kojeg se koristi istovremeno odgurivanja s dva štapa, uz zamah samo jedne noge ili bez nožnog zamaha. Za uspon se koristi tzv. riblja kost, kod kojeg iza skijaša ostaju tragovi po čijem je obliku korak dobio ime.

Slobodni stil za razliku od klasičnog dozvoljava bočno odgurivanje skijama koje više ne moraju biti paralelne. Varijante tog koraka podjećaju na korak odgurivanja kojeg koriste brzi klizači, iako naravno uključuje i odgurivanje štapovima.

U obje tehnike se kod prelaska padine koristi aerodinamični pognuti položaj sličan položaju alpskog skijaša u spustu. Isto tako za skretanje na padini trkač na skijama može upotrebiti i Telemark tehniku, s obzirom da mu vez dozvoljava podizanje pete od površine skije.

Oprema za nordijsko skijanje[uredi - уреди]

Za nordijsko skijanje potrebne su skije, koje su u usporedbi s skijama za alpsko skijanje bitno uže i duže. Skijaški štapovi su također bitno duži nego kod alpske varijante, jer moraju omogućiti efikasno odgurivanje. Skijaški vezovi u nordijskom skijanju omogućavaju podizanje pete od površine skije, dok su prsti pričvršćeni tako da omogućavaju odgurivanje i potisak na skiju.