Sjeverozapadna vlada
Sjeverozapadna vlada (ruski: Северо-Западное правительство), također poznata i kao Vlada Ruske Sjeverozapadne oblasti (ruski: Прави́тельство Ру́сской Се́веро-За́падной о́бласти) bila je kratkotrajna vlada, odnosno državnopravni entitet koji je 1919. godine postojao na dijelu današnje Sjeverozapadne Rusije koji su tokom građanskog rata zauzele kontrarevolucionarne (belogardejske) snage. Formirana je 11. augusta u Revelu (Talin), u Estoniji, koja je u međuvremenu bila proglasila nezavisnost, a na poticaj generala Marcha, šefa britanske vojne misije koji je nastojao okupiti što širu koaliciju antiboljševičkih snaga pred veliku ofanzivu belogardejske Sjeverozapadne armije generala Judeniča. U sastav vlade su ušli predstavnici kadeta, desnih esera i menjševika, a kao svoj zadatak je navela "likvidaciju boljševizma" u Pskovskoj, Novgorodskoj i Petrogradskoj guberniji, odnosno formiranje civilne vlasti nad tim područjima. Na pritisak Britanaca, koji su Judeničevu armiju opskrbili oružjem, opremom i municijom, je Sjeverozapadna vlada priznala nezavisnost Estonije, a kasnije Latvije i Finske; pomoć tih država Sjeverozapadnoj vladi se, međutim, nije materijalizirala, a te odluke nije potvrdio admiral Kolčak, nominalni vođa ruskih kontraveolucionara u Omsku. Sjeverozapadna vlada je počela de facto funkcionirati tek nakon što je Judenič početkom oktobra pokrenuo ofanzivu i uspio prodrijeti do predgrađa Petrograda. Međutim, već krajem mjeseca su jedinice Crvene armije i radničke milicije pod Trockim krenule u kontraofanzivu i natjerati Judeniča na povlačenje. Suočena s vojnim porazom, Sjeverozapadna vlada je već 2. decembra objavila ukaz o prestanku rada. Jedino je zadržano njeno predstavništvo u Revelu, ali je ono zatvoreno nakon što su 2. februara 1920. Estonija i Sovjetska Rusija potpisale sporazum u Tartuu kojim se međusobno priznaju.
.svg)