Siniša Glavašević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Siniša Glavašević
Rođenje 4. studenoga 1960.
Smrt 20. studenoga 1991.
Nacionalnost Hrvat
Poznat(a) po novinar, publicist
Standardizacija infokutija

Siniša Glavašević (Vukovar, 4. studenoga 1960.Ovčara, 20. studenoga 1991.), bio je hrvatski novinar, publicist i prozaik.

Životopis[uredi | uredi kod]

Siniša Glavašević rodio se u Vukovaru 1960. godine. Bio je pisac proze, knjižničar,[1] novinar, ratni izvjestitelj. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom gradu a studij komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja radio je u školama u Lovasu i Borovu Naselju.[2] Na Hrvatskome radiju Radio Vukovaru zaposlio se najprije kao spiker a za vrijeme Domovinskog rata bio je urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Bio je ranjen krhotinom granate 4. studenoga 1991. godine na putu u bolnicu gdje je krenuo prikupiti podatke za izvješće.[3] Posljednje izvješće Siniša je poslao iz vukovarske bolnice 18. studenoga navečer.[4] Poslije pada grada Vukovara odveden je, 19. studenoga 1991. godine, iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Naknadno je utvrđeno da je ubijen i pokopan u masovnoj grobnici na Ovčari 20. studenoga 1991. godine a ekshumiran je i identificiran u veljači 1997. godine.[3]

Grob Siniše Glavaševića na zagrebačkom Mirogoju.

Sahranjen je pokraj kolege i prijatelja Branimira Polovine[3] na Mirogoju u Zagrebu,[4] 14. ožujka 1997. godine.

Priče iz Vukovara[uredi | uredi kod]

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada. Priče su prije tiskanja od Matice hrvatske čitane na Hrvatskom radiju u večernjem programu, stigle su 12. studenoga 1991. godine na privatni faks u zagrebačkom predgrađu i bile su poslane iz podruma vukovarske Opće bolnice.[5] Ove lirske priče jedini su sačuvani literarni pokušaji Siniše Glavaševića.[2] Knjiga Priče iz Vukovara je izdana u četiri izdanja (2. izd. 2001., 3. izd. 2007., 4. izd. 2009.). Dva Esperanto izdanja objavljena su 1993. i 2006. godine (Rakontoj el Vukovar / tradukis Julijana Rusić, Zagreb : Croata Esperantista Unuigo : Osijek : Esperanto Societo „Liberiga stelo", 1993. i Rakontoj el Vukovar / tradukis el la kroata Lucija Borčić – Zagreb : Hrvatski esperantski savez, 2006.).[6] Izdanje na njemačkome jeziku objavljeno je 1994. godine (Geschichten aus Vukovar, Trier: Verlag Kleine Schritte, 1994.).[7] Također prevedena je na engleski jezik 2011. godine[8] a prevela ju je Tamara Budimir.[6][9]

Zaustavljeni glas[uredi | uredi kod]

Višnja Starešina snimila je 2010. godine dokumentarni film Zaustavljeni glas, priču o Siniši Glavaševiću, Hrvatskom radiju Vukovar i stradanjima Vukovaraca.[10][11] Film također prikazuje sudbine Branimira Polovine te francuskog dragovoljca domovinskog rata Jean-Michela Nicoliera[12], koji su ubijeni na Ovčari, a dobio je Nagradu publike za najbolji film 20. Dana hrvatskog filma.[13]

Priznanja i spomen[uredi | uredi kod]

  • 2001. godine dobio je Nagradu Luka Brajnović za komunikaciju.[14] Nagradu dodjeljuje Škola komunikacije Sveučilišta Navarra iz Pamplone u Španjolskoj a dodjeljuje se od 1997. godine "profesionalcima koji su u svom radu na području komunikacije branili dostojanstvo ljudske osobe i temeljne vrijednosti slobode, tolerancije i solidarnosti."[15]
  • Novinarsko-književnički susreti pod nazivom Grad - to ste vi, posvećeni novinaru Siniši Glavaševiću održavaju se u Vukovaru od 2006. godine u okviru programa Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.
  • U spomen na Sinišu Glavaševića 5. studenoga 2007. godine vukovarska Peta osnovna škola primenovana je u Osnovnu školu Siniše Glavaševića.[16]
  • Posmrtno je odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom za pokazanu i posvjedočenu hrabrost i junaštvo u obrani Vukovara tijekom jeseni 1991. godine. Odlikovanje je primio njegov sin Bojan 15. studenoga 2011.[17]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Ponosni učenici Glavaševićeve škole uče o njegovu životu i djelu. (izvorno s www.vukovarske-novine.com) // Braniteljski portal – www.braniteljski-portal.hr, Udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a "Tvrđava-Knin", Knin., preuzeto 20. studenoga 2010.
  2. 2,0 2,1 Matica hrvatska: Siniša Glavašević, preuzeto 14. studenoga 2011.
  3. 3,0 3,1 3,2 Vukovarske novine: Sjećanja ratnih novinarki legendarnoga Hrvatskog radija Vukovar Arhivirano 2014-03-06 na Wayback Machine-u, preuzeto 10. prosinca 2011.
  4. 4,0 4,1 Hrvatski radio Vukovar: O nama Arhivirano 2012-11-09 na Wayback Machine-u, preuzeto 29. rujna 2012.
  5. Večernji list: Ivana Simić Bodrožić: Priča o Siniši Glavaševiću, preuzeto 10. prosinca 2011.
  6. 6,0 6,1 Gradska knjižnica Vukovar: Priče iz Vukovara[mrtav link], preuzeto 20. travnja 2013.
  7. Penava, Šimun, Bibliografija radova o Vukovaru u Domovinskom ratu // Scrinia slavonica, br. 3. (2003.), str. 714.-728. (Hrčak)
  8. Vjesnik: Rat u književnosti[mrtav link], preuzeto 14. studenoga 2011.
  9. Večernji list: Glavašević nakon dvadeset godina preveden na engleski, preuzeto 14. studenoga 2011.
  10. grad-knin.net: "Zaustavljeni glas" - priča je o Siniši..., preuzeto 14. studenoga 2011.
  11. Interfilm: Zaustavljeni glas, preuzeto 16. studenog 2011.
  12. Vijenac: Marko Bregović: Glas savjesti i slobode, preuzeto 14 studenoga 2011.
  13. art-kino.org: Zaustavljeni glas - 20. Dani hrvatskog filma, preuzeto 14. studenoga 2011.
  14. (es) Premio Luka Brajnovic, preuzeto 3. siječnja 2012.
  15. (es) Premio Brajnovic de la Comunicación, preuzeto 3. siječnja 2012.
  16. OŠ Siniše Glavaševića: Preimenovanje Pete osnovne škole u Osnovnu školu Siniše Glavaševića Arhivirano 2011-11-02 na Wayback Machine-u, preuzeto 14. studenoga 2011.
  17. Ured Predsjednika Republike Hrvatske: 15. 11. 2011. Arhivirano 2011-11-21 na Wayback Machine-u, preuzeto 15. studenoga 2011.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]