Singer Corporation

Izvor: Wikipedia
The Singer Company
Singer 2007Trans.jpg
Tip
Osnovana 1851
Sjedište La Vergne, Tennessee
Kompanija-roditelj SVP Worldwide
Web-stranica www.singer.com
Klasična Singer šivaća mašina na nožni pogon

Singer Corporation je ime američke kompanije poznate po proizvodnji šivaćih mašina. Kompaniju su osnovali 1851. Isaac Merrit Singer (1811. - 1875) i newyorkški advokat Edward Clark (1811. - 1882.) pod imenom I.M. Singer & Co. . Današnje sjedište kompanije je La Vergne pored Nashvilla u Tennesseeju.

Historija[uredi - уреди]

Protutip[uredi - уреди]

Isaac Merrit Singer, glumac, izumitelj i poduzetnik iz Pittstowna država New York, dijete židovskih imigranata iz Njemačke, već je uspio napraviti neke uspješne patente. Sasvim slučajno 1850 u Bostonu mu je dopala na popravak šivaća mašina Lerow & Blodgett. Rastavljajući taj komplicirani mehanizam Isaac Singer je shvatio da bi šivaća mašina bila puno pouzdanija i manje kvarljiva ako bi se čunak kretao po ravnoj liniji (gore- dole) nego kružno, s ravnom umjesto zakrivljena iglom. On je zapravo promijenio logiku, umjesto da igla prati tkaninu, kod njegove mašine je igla jednostavno išla gore dolje, a tkaninu je trebalo pomicati u smjeru šava.[1] Singer je odlučio uložiti vrijeme i novac u proizvodnju novog stroja, nakon 11 dana i 40 dolara potrošenih na izradu protutipa - rodila se prva Singer šivaća mašina.

Prvi protutip šivaće mašine Singer iz 1851.

Osnivanje kompanije[uredi - уреди]

Isaac Singer patentirao je svoju prvu šivaću mašinu 1851. i zajedno sa partnerom newyorkškim advokatom Edwardom Clarkom osnovao kompaniju I.M. Singer & Co. sa sjedištem u New Yorku. [1] U samo dvije godine Singer je postala vodeća američka tvornica za proizvodnju i prodaju šivaćih strojeva.[1] Kompanija je promijenila ime u Singer Manufacturing Company 1853. i otvorila proizvodni pogon u New Yorku, prve newyorkške šivaće mašine prodavane su po cijeni od 100 dolara.[1] Unatoč visoke cijene (100 $ je bilo pravo bogatsvo) njihove mašine su se prodavale dobro, jer su ih prodavali na otplatu. Kupci su ih mogli otplaćivati svojim radom na mašinama koje su dobili - odmah.

Veliki problem firma je imala 1854. kad ih je tužio mehaničar Elias Howe, zbog patentnih prava, ali su taj problem rješili sudskom nagodbom, po kojoj je on dobijao procent od svake prodane mašine. [2]

Međunarodni uspjeh i prvi model za kućnu upotrebu[uredi - уреди]

Međunarodna ekspanzija Singera započela je na 2 Svjetskoj izložbi u Parizu 1855, gdje je njihova mašina osvojila prvu nagradu. Iste godine otvorili su prodajni ured u Parizu, i na taj način postali prva multinacionalna kompanija na svijetu. [1] Omah nakon toga 1856, otvorili su zastupstvo u Glasgowu, Škotska. Nakon tog Singer je počeo razmišljati o modelu za kućnu upotrebu, 1858 izbacili su model Grasshopper (skakavac) - prvu mašinu za domaćinstvo[1], koja se prodavala tempom od 3000 komada godišnje. Kompanija Singer je otvarila još tri proizvodna pogona u gradu New Yorku i počela prodaju u Južnoj Americi (Brazil). već od 1861. prodaje u inozemstvu bila je veća od one u Americi. Prvu veliku tvornicu kompanija je izgradila 1863. u gradu Elizabeth New Jersey[3]

Uspjeh i decentralizacija proizvodnje[uredi - уреди]

Uspjeh prodaje kućanskih šivaćih mašina donio je kompaniji Singer veliku zaradu. Prodaja je porasla od 20.000 komada godišnje u 1863 na 180.000 u 1871. Od tad kompanija Singer počinje sa politikom decentralizacije proizvodnje, i gradi prvi proizvodni pogon izvan Sjedinjenih Država - 1867 u Glasgowu. Nakon toga Singer je otvorio proizvodni pogon u Brightonu 1871, koji je postao najveća tvornica u Engleskoj u to vrijeme.[1]

Smrt izumitelja Isaaca Singer i početak proizvodnje u Rusiji[uredi - уреди]

Logotip ruskog Singera

Osnivač i prvi direktor Isaac Merritt Singer umro je 1875 u dobi od 63 godine. Vođenje kompanije preuzima Singerov prijatelj i suosnivač Edward Clark, koji je znatno proširio tržište i proizvodnju, i vodio je sve do svoje smrti 1882. (umro je u 82 godini života). Rast prodaje Singer mašina bio je impresivan, 1880. prodali su 500.000 komada 1880. i otvorili nove proizvodne pogone u Kanadi, Njemačkoj, Americi i svoj najveći pogon na svijetu u Kilbowie u Škotskoj. U toj tvornici bilo je zaposleno 12.000 radnika. Kompanija Singer je na početku 20. vijeka držala 80% svjetskog tržišta šivaćih mašina, i prodavala oko milijun komada godišnje. U svjetlu tih rezultata Singer je otvorio proizvodni pogon u Rusiji 1902 u Podolsku.[1]

Nova struktura kompanije i inovacije[uredi - уреди]

Singer je prva kompanija koja je počela osnivati franšize još od 1863. [4], to se prvenstveno odnosilo na prodaju. Veliki brojevi zahtjevali su novu strukturu, zato je 1904 osnovana kompanija Singer Sewing Machine Company, koja se bavila samo distribucijom i prodajom. Proizvodnja električne struje i pojava prvih električnih motora naveli su Singer, da krene u eksperimente s tim novinama. Prvu električnu šivaću mašinu izbacili su 1889, a 1891 prvu električnu šivaću mašinu za kućnu upotrebu.

Sukobi s radnicima[uredi - уреди]

Kao i u mnogim drugim velikim tvornicama toga doba i u Singeru se rađaju sindikati i radnička borba. Najveći izazov bio je štrajk 11.000 radnika Clydebanka (Kilbowie) u znak solidarnosti sa 12 otpuštenih žena radnica koje su se pobunile zbog reorganizacije proizvodnje. Štrajk je trajao od marta do aprila 1911., po završetku štrajka Singer je otpustio 400 radnika, između ostalog i sve organizatore štrajka iz sindikata Industrijski radnici Velike Britanije (Industrial Workers of Great Britain), među njima i Arthura McManusa, budućeg predsjednika britanske Komunističke partije. [5]

Singerev neboder u New Yorku

Singer i ratovi[uredi - уреди]

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Singer je bitno smanjio proizvodnju. Drugo teško razdoblje bilo je doba Velike depresije nakon sloma burze 1929, godine kad je Singer imao 9 proizvodnih pogona širom svijeta, 27.000 zaposlenih i 3.000 proizvodnim modela. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, obustavljena je proizvodnja šivaćih mašina, a Singer se prebacio na proizvodnju oružja.

Singer je 1939. pokrenuo razvoj za proizvodnju vlastitog pištolja - 1911A1 kojeg je ponudio vladi američkoj vladi. Već iduće godine 17. aprila 1940. isporučeno je 500 komada protutipova, serijskih brojeva S800001 - S800500, ti pištolji danas su tražena roba među kolekcionarima i postižu cijene od $25,000 do $60,000.[6] Vlada je ipak odbila njihovu ponudu i naručila pištolje kod provjerenih proizvođača oružja Remington Randa i Ithaca Gun Company. Kako im taj posao nije uspio, Singer se okrenuo proizvodnji komponenata za bombe i artiljeriju i dijelova za puške M1 Garand. Njihove tvornice proizvodile su svašta; od čahura za raznu municiju do sistema M5 za kontrolu topovske vatre od 37 mm - 40 mm, mehaničko elektroničke sisteme za navođenje bombi na bombarderima B-29, dijelove sistema M7 za kontrolu vatre protuavionskih topova od 90 mm. Tvornica u njemačkoj radila je slične stvari ali za Wehrmacht.[7] Tek nakon 1951, Singer se vraća na prijeratnu razinu proizvodnje.

Nove djelatnosti[uredi - уреди]

Od 1960-ih Singer se počeo okretati novim poslovima, prvo su kupili tvornicu kalkulatora Friden 1965, pa zatim Packard Bell Electronics 1966 i General Precision Equipment Corporation 1968. Svoju diviziju Sewing Machine prodali su 1989 kanadskoj kompaniji Semi-Tech Microelectronics. [8]

Singer danas[uredi - уреди]

Današnji Singer Corporation je multinacionalna kompanija koja proizvodi široku paletu proizvoda široke potrošnje, uključujući i šivaće mašine (danas elektroničke). Ona je samo dio megakorporacije SVP Worldwide (Singer, Husqvarna Viking i Pfaff). Glavni konkurenti su im Brother Industries i Aisin Seiki (iz Toyota Group)

Singerove zgrade i prodajni saloni[uredi - уреди]

Kompanija Singer, bila je vrlo in za svoje vrijeme, 1908 izgradili su tada najviši neboder na svijetu, od 47 katova, visok 186 metara u New Yorku (149. Broadway) po nacrtima Ernesta Flagga. To je bilo sjedište kompanije više od 60 godina, dok nije srušen 1968.

Druga poznata zgrada Singera, izgrađena je 1902-1904 na Prospektu Nevski u centru Sankt Peterburga kao sjedište ruske podružnice kompanije, po projektu arhitekta Pavela Sjuzora.

Palača Singer u Sankt Peterburgu

Singer u bivšoj Jugoslaviji[uredi - уреди]

Singerove šivaće mašine popularno zvane singerice bile su prvi masovno prodavan industrijski proizvod na prostoru bivše Jugoslavije između dva rata, jer je postao gotovo obligatni dio miraza bolje stojeće udavače.

Singer je imao svoje luksuzne prodajne salone u gotovo svakom većem gradu, i to gotovo po pravilu u najstrožem centru. Njihov salon u Zagrebu bio je na Trgu Bana Jelačića 13, u zgradi tadašnje Jugoslavenske banke, izgrađene 1926. po projektu arhitekta Ignjata Fischera[9]. Zanimljivo da je Singer imao manji proizvodni pogon i prodajni salon u Bitoli[10], još za vrijeme Osmanskog carstva krajem 19. vijeka koji je bio usko povezan sa tada velikom židovskom zajednicom.

Singerova zgrada u Bitoli

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]