Sikovo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Zemljopis[uredi | uredi kod]

Sikovo je selo u Zadarskoj županiji.

Geografski, Sikovo je smješteno u Ravnim Kotarima. Područje Ravnih Kotara prostire se od Bukovice, Benkovca i Novigradskog mora na sjeveru do tankog priobalnog pojasa od Zadra do Skradina (ušće Krke) na jugu, odnosno od zaleđa Zadra na zapadu do zaleđa Skradina na istoku. Ravni Kotari čine najplodniji dio dalmatinskog primorja, ispresijecani su sa tri uzdužna uzvišenja koja slijede dinarsko pružanje od sjeverozapada prema jugoistoku i međusobno zatvaraju niz plodnih dolina bogatih vodom. Voda iz ravnokotarskih dolina putem kanala otječe u najveće prirodno jezero u Hrvatskoj (Vransko jezero) koje je zapravo krško polje ispunjeno vodom.

Sikovo je smješteno nekoliko kilometara od obale na 56 m.n.v. Prometno je povezano sa najbližim mjestima (Sv. FIlip i Jakov, Donje Raštane i Gornje Raštane) preko kojih je dalje do najbližih gradova udaljeno: 10 km do Biograda na Moru, 23 km do Benkovca i 26 km do Zadra.

Administrativno, Sikovo je u sastavu općine Sv. Filip i Jakov koja je jedna od 28 općina Zadarske županije (Zadarska županija ustrojena je od 6 gradova i 28 općina). Svojom površinom (47,89 km2) općina Sv. Filip i Jakov spada među općine srednje veličine zadarske županije (13 po veličini od ukupno 28 općina).

Pored Sikova, u sastavu općine Sv. Filip i Jakov nalaze se sljedeća naselja: Donje Raštane, Gornje Raštane, Sv. Filip i Jakov, Sv. Petar na Moru i Turanj. Sa svojom površinom od 12,48 km2 Sikovo je najveće naselje općine Sv. FIlip i Jakov, smješteno je u samom centru Općine zbog čega je ujedno i jedino mjesto koje ima direktnu povezanost sa svim ostalim naseljima Općine.

Sikovo
Sikovo na mapi Hrvatske
Sikovo
Sikovo
Županija Zadarska
Općina/Grad Sveti Filip i Jakov
Najbliži (veći) grad Biograd na Moru
Geografske koordinate
 - z. š. 44.001212 N
 - z. d. 15.424805 E

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Iako površinski najveće, prema broju stanovnika i kućanstava Sikovo je najmanje mjesto u općini Sv. Filip i Jakov. Prema posljednjem popisu stanovništava (2011. godina) u ukupno 111 kućanstava Sikova živi 370 stanovnika. Od ukupnog broja stanovnika općine Sv. Filip i Jakov (4.426 stanovnika) broj stanovnika Sikova predstavlja oko 8 % ukupne populacije

Povijesno, najveći broj stanovnika Sikova zabilježen je u predratnom razdoblju (1991. godina) kada je isti dosegnu brojku od gotovo 500 stanovnika. Nakon toga uslijedio je pad broja stanovnika te se u posljednjem dvadesetogodišnjem razdoblju nije oporavio.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine (podaci za 2011. nisu bili dostupni) u Sikovu živi nešto više muškaraca nego žena (196 naspram 181) dok je dobna struktura mjesta relativno mlada. Naime, više od 30 % mještana mlađe je od 20 godina dok je preko 60 % mještana mlađe od 40 godina.

Upravna organizacija[uredi | uredi kod]

Upravnom organizacijom dijelom je općine Svetog Filipa i Jakova.

Promet[uredi | uredi kod]

Nalazi se sjeveroistočno od Jadranske magistrale.

Povijest[uredi | uredi kod]

Povijest Sikova slična je povijesti ostalih ravnokotarskih mjesta s tim da su na području Ravnih Kotara otkrivena važna povijesna nalazišta. Upravo s područja današnjih Ravnih Kotara potječe najstariji kameni pisani zapis hrvatskog imena. Naime, kod Šopota (nekoliko kilometara jugozapadno od Benkovca) je nađen kameni zabatni natpis iz 9. stoljeća u kojemu se spominje ime Hrvat (natpis sadrži ime hrvatskog kneza Branimira). Tako je teritorij od područja Zadra do područja Knina nosio naziv "Hrvati" sve do provala Turaka i nove izmjene stanovništva (16. stoljeće), kada je zadobio svoj današnji naziv Ravni Kotari.

Razdoblje do početka 12. stoljeća obilježeno je vladavinom hrvatskih knezova i kraljeva. U doba feudalizma (od 9. do 11. stoljeća) zemlja predstavlja osnovnu vrijednost i mjeru društvenog utjecaja njenog vlasnika stoga je i područje Sikova bilo jedno od posjeda velikaša. Tako se u spisima spominje ime posjeda koje se naziva Sichoua ("regalis terra in Sichoua" i "de regali terra in Sichoua") što svjedoči o starom porijeklu naziva današnjeg mjesta Sikovo. Na putu od Sikova prema Sv. Filip i Jakovu (pred ulaz u Sv. Filip i Jakov) nalaze se ostaci upravo iz tog vremena. Naime, nekad se je tu nalazilo naselje Rogovo u kojemu je bio znameniti benediktinski samostan Sv. Ivana koji se spominje u darovnici kralja Petra Krešimira IV. i od kojega je danas ostala crkva Sv. Roka (11. stoljeće).

Današnja crkva Sv. Roka nekada je bila posvećena Sv. Mihovilu ali se je narod zbog učestalih bolesti (močvarno područje i malarija) utjecao Sv. Roku (zaštitnik od kuge i zaraznih bolesti) stoga se i danas svake godine 16.08 slavi Sv. Roko na Rogovu. Također, blizu crkve Sv. Roka nalaze se ostaci kaštela zvanog Dvorine (Zidine) koji je za vrijeme turskog vladanja bio pretvoren u carinarnicu.

Provalom Turaka u 16. stoljeću prvi put su značajno opustošena ravnokotarska sela (1529. godine Turci su osvojili Vranu i prodrli do neposredne blizine Zadra). Osobito krvave bitke na području Ravnih Kotara bile su sredinom 17. stoljeća (Kandijski rat) nakon kojih je Mletačka Republika proširila svoju vlast nad područjem Dalmacije. Bitke između Turaka i Mletačke Republike trajale su su sve do konačnog odlaska Turaka sa ovih prostora (18. stoljeće).

Nakon ratova zemlja je bila opustošena, sela razorena a stanovništvo razbježalo i izginulo. U tom razdoblju ravnokotarsku zemlju naseljavaju novi stanovnici iz kršne Bukovice (krševiti kraj u trokutu između Benkovca, Obrovca i Knina). Bukovica je nekad bila šumovit kraj (pretpostavlja se da je ime dobila po nekadašnjem obilju bukove šume) koji je pružao dobre uvjete za stočarstvo, posebice ovčarstvo pa čak i govedarstvo. Zbog svoje krševitosti zemlju je na okupu mogla zadržati samo šuma koja je ujedno osiguravala veće oborine tijekom ljetnih mjeseci (dobar urod i ispaša). Povećanjem broja stanovnika Bukovice i nestankom šuma (ispaša, poljodjelstvo i intenzivna sječa) dolazi do selidbe stanovništva prema pustim ravnokotarskim mjestima (zaleđe Biograda i Vransko polje). Ravnokotarski kraj bio je močvaran i zbog legla malaričnog komarca (Kotorska groznica) selidbe su bile usporene. Zimi su ljudi sa svojim blagom (stoka) dolazili na ispašu a onda su se s obiteljima na proljeće i u ljeto povlačili u suha i zdrava brda. Nakon prestanka turskih provala, izgradnjom odvodnih kanala i isušivanjem močvarnih područja smanjuje se prisutnost zaraznih bolesti te se prostor Ravnih Kotara sve više naseljava, a stanovništvo se bavi intenzivnom zemljoradnjom i stočarstvom.

Sikovo u Domovinskom ratu[uredi | uredi kod]

U novije vrijeme prostor Sikova je konstantno naseljen s tim da je u jednom trenutku, tijekom Domovinskog rata stanovništvo bilo evakuirano, a unatoč svakodnevnom granatiranju Sikovo srećom nikad nije palo pod okupaciju.

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kod]

U Sikovu se nalazi župna Crkva svetog Nikole Tavelića, posvećena prvom hrvatskom svecu. Kao mjesto rođenja sveca navodi se Šibenik, ali neki izvori spominju Velim kod Stankovaca. Podignuti su i spomenici za hrvatske vitezove Domovinskog rata Ivici Erstiću, Nevenu Mikuliću i Nikici Mikuliću, koji su u 23 godini života poginuli 1991. i 1993. godine. A spomenik bojovnicima koji su utkali svoje živote u temelje Lijepe naše podignut je u neposrednoj blizini obnovljenog spomenika u spomen 16 mještana Sikova poginulih u Drugom svjetskom ratu.

Spomen obilježje, koje je projektirao projektant Tomislav Škara i geodet Krsto Turčinov, a u klesarskoj radionici u Zadru izradio Marinko Katuša, svojim hrvatskim vitezovima u znak sjećanja podigli su mještani Sikova, a uredili djelatnici Općine Sveti Filip i Jakov.

Sport[uredi | uredi kod]

Sikovo ima svoju ekipu futsala koja je došla do finala u Biogradu 2015. godine, 2013. su bili u polufinalu s Pakoštanima, a nastupali su i u malonogometnom kupu Grada Biograda 2010., 2015. i 2016. godine. Igrači futsal ekipe Sikovo: Bukvić, Prtenjača , Jakovljević, Colić, Mitrović , Kapetanović, Miljanić, Zrilić.

Sikovo danas[uredi | uredi kod]

Danas je Sikovo, sa svojim zaselcima (Prtenjače, Deme, Mikulići, Birkići, Skadar, Šarići, Glavičica, Zubčići, Erstići, Colići, Mrkići, Mitrovići, Zrilći itd.), mjesto koje se u dužini od 2 km proteže uz lokalnu cestu. Pored obiteljskih kuća u Sikovu je izgrađena župna crkva, groblje, osnovna škola do 4. razreda, dućan, igralište, park te boćalište koje je omiljeno okupljanje starijih. U mjestu se slavi Sveti Ivan, Sveti Roko, Velika Gospa i Sveti Nikola. Razlog što se u Sikovu slave četiri fešte godišnje je što su prilikom doseljavanja ljudi donosili svoje običaje pa tako i slavljenje svetaca zaštitnika. Kao što je uvijek bilo na ovim prostorima tako su i danas ljudi dijelom ili potpuno okrenuti prema zemlji. Na zemlji se radi i od zemlje se živi, a uz mnogobrojne vinograde i maslinike koje posjeduje gotovo svaka obitelj, polja su uzorana i obrađena. Iako sve rjeđe, na livadama se još mogu vidjeti pastiri i njihovo "blago"...


Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]

http://www.inet.hr/~stmikuli/