Neon Genesis Evangelion

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Shin Seiki Evangelion)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Shin Seiki Evangelion

korice prvog izdanja mange
新世紀エヴァンゲリオン
(Shin Seiki Evangerion)
ŽanrSF, drama, akcija, triler, filozofski
Manga
Shin Seiki Evangelion
AutorYoshiyuki Sadamoto
IzdavačKadokawa Shoten
Izdavač na engleskom jezikuChuang Yi Publishing
Viz Media
MagazinShonen Ace
Young Ace
Datum izlaskadecembar 1994. – jun 2013.
Brojevi14
TV anime
RežijaHideaki Anno
ProducentNoriko Kobayashi
Yutaka Sugiyama
ScenaristHideaki Anno, Akio Satsukawa (ep. 3-10, 12-13), Hiroshi Yamaguchi (ep. 16, 22-23), Mitsuo Iso (ep. 13), Shinji Higuchi (ep. 17-18), Yoji Enokido (ep. 2, 7-8, 11)
KompozitorShirō Sagisu
StudioTatsunoko Production
Gainax
MrežaTXN (TV Tokyo)
Originalno prikazivanje4.10. 1995. – 27.3. 1996.
Epizode26
Anime filmovi
Anime filmski serijal

Neon Genesis Evangelion (japanski 新世紀エヴァンゲリオン, Shin Seiki Evangerion; doslovno "Evanđelje Novog Vijeka"), ponekad navedena i samo kao EVA, japanska je SF anime serija iz 1995. koju je producirao studio Gainax a režirao Hideaki Anno. Emitirana je na programu TV Tokyo od oktobra 1995. do marta 1996. Glasovne uloge su podarili Megumi Ogata, Kotono Mitsuishi i Megumi Hayashibara, dok je glazbu skladao Shiro Sagisu. 10 mjeseci prije TV premijere, Anno je surađivao sa autorom Yoshiyukijem Sadamotom te objavio mangu koja bi podigla interes za anime serijom. Prvi svezak je objavljen decembra 1994. te je trajala i dugo nakon što je završena serija: manga je završena tek juna 2013.

To je apokaliptična serija sa judejsko-kršćanskim simbolima iz knjige postanka i biblijskih apokrifnih spisa: ogromna demonska bića, zvana "Anđeli", napadaju zemlju 2015. godine a troje tinejdžera se bore protiv njih u ogromnim robotima. Među njima je i glavni junak, 14-godišnji Shinji, nesigurni tinejdžer kojeg muče anksioznost i depresija. Serija spada u japanski žanr mecha, tj. animirane filmove o divovskim robotima. Ima 26 epizoda i 2 posebna anime filma (Death and Rebirth i End of Evangelion).

Kasnije epizode skreću pozornost na psihoanalizu likova koji iskazuju razne emotivne probleme i naznake mentalne bolesti. Priroda egzistencije i stvarnosti se preispituju zbog čega bi se serija mogla karakterizirati kao "postmoderna fantazija". Kroz zaplet u kojem tajna organizacija kani pokrenuti "proces instrumentalizacije" kako bi uzvisila čovječanstvo na novu razinu postojanja, priča se dotiče tema transhumanizma i eugenike. Zadnje dvije epizode (25 i 26) izazvale su kontroverze zbog otvorenog kraja koji je mnogo toga ostavio otvorenim, no Anno je branio svoju umjetničku slobodu te izjavio da mu se kraj svidio.

Neon Genesis Evangelion je jedna od najuspješnijih i najhvaljenijih anime serije 1990-ih. Smatra se i kritikom i dekonstrukcijom mecha žanra, te je dovela do umjetničke renesanse anime industrije. Franšiza vezana uz seriju zaradila je preko 150 milijardi jena diljem svijeta do 2013. TV Asahi je 2005. objavio dvije liste "100 najboljih animiranih TV ostvarenja". "Evangelion" se našao i na jednoj i na drugoj: na listi koja je sastavljena prema anketi provedenoj diljem nacije, našao se na 22. mjestu[1] a na listi sastavljenoj po online anketi Japanaca, završio je na visokom 2. mjestu.[2] U časopisu Animage osvojio je prvo mjesto u kategoriji "20 najboljih animea godine" dva puta za redom: prvi put 1996. sa 2.544 glasa[3] a drugi put 1997. sa 2.853 glasa.[4] 1997., čak se osam epizoda iz serije našlo na listi 20 najboljih anime epizoda godine[4] dok su protagonisti Shinji Ikari i Kaoru Nagisa proglašeni prvim i drugim najboljim muškim anime likom godine, a Rei Ayanami, Asuka Langley i Misato Katsuragi prvim najboljim, odnosno četvrtim i desetim najboljim ženskim anime likom godine.[4]

Radnja[uredi | uredi kod]

U rujnu 2000. godine je jedna ekspedicija znanstvenika pod vodstvom dr. Katsuragija krenula na južni pol gdje je pronađeno tajnovito biće Adam. Još prije su naime nađeni tajni spisi iz Kumrana kraj Mrtvog mora koji su predvidjeli apokalispsu čovječanstva za 2015. godinu, a koja će biti najavljena od tajnovitih bića, tzv. anđela. No kada su znanstvenici počeli istraživati Adama on je pokrenuo mehanizam za samouništenje i pokrenuo "Second impact", katastrofu koja otopila polove Zemlje i uništila pola čovječanstva. Da bi se spriječio "Third impact" koji bi mogao uništiti cijeli svijet, oformirane su tajne organizacije SEELE i NERV čiji je zadatak boriti se protiv anđela. Oni su klonirali ostatke Adama i stvorili Evangelione (skraćeno Eva), neobična stvorenja nalik na robote visine 50 metara, koji bi trebali štiti ljude.

Godina je u međuvremenu 2015. Shinji Ikari je običan 14-godišnji dječak koji živi u Japanu. No jednog dana ga njegov otac Gendo, vođa organizacije NERV, pozove da upravlja Evom 01 i pomogne spasiti svijet. Shinji nevoljko pristaje a u svoj ga stan primi šaljiva i optimistična zapovjednica Misato. Shinjiju se u upravljanju druga dva robota pridruže i kolegice iz škole; povučena Rei i ekstrovertirana Njemica Asuka. Zajedno uspijevaju obraniti zemlju od napada Anđela, od Sachaela do Araela. No ispostavi se da Anđeli napadaju Tokyo jer je Gendo uspio u svoj laboratorij dovesti embrij Adama, a dodirom sa njim bi se dogodila apoklipsa.

No Gendo planira izvesti tajni proces instrumentalizacije neovisno od SEELE, koja sa njim planira dovesti čovječanstvo do nove evolucijske razine i ujediniti sve duše u jednu. Za Gendo bi taj proces bio izvediv jedino ako ponovno sretne svoju preminulu suprugu i Shinjijevu majku, čija se duša spojila sa robotom EVA 01 i čiji je tajni klon Rei Ayanmi. Shinji pobijedi i zadnjeg Anđela te tada krene proces instrumentalizacije kojeg je sam Shinji odabrao jer je imao izbor vratiti svijet na staro ali nije. Cijeli svijet postaje psihodelično mjesto, a Shinji se nađe u prostorima koji se protive zakonima fizike. Ljudska vrsta je na posljetku evoluirala kroz proces instrumentalizacije. Ne postoji više odvojenost od svijeta, materije i drugih ljudi već je sveukupna stvarnost postala dijelom jedne kolektivne svijesti. Čitava ljudka vrsta ponovno se rađa u novom svijetu gdje je granica između prostora i vremena nevidljiva. U konačnici Shinji uz pomoć kolektivne svijesti ljudi koje poznaje uspijeva pobijediti svoju duboku depresiju i samoprezir, te shvati da je vrijedan živjeti kao i drugi.

Glasovne uloge[uredi | uredi kod]

Popis Anđela[uredi | uredi kod]

  • Adam
  • Nepoznat drugi Anđeo (vjerojatno Lilit. Nije objašnjeno ni u animeu ni u mangi)
  • Sachiel
  • Shamshiel
  • Ramiel
  • Gaghiel
  • Israfael
  • Sandalphon
  • Matarael
  • Sahaquiel
  • Iruel
  • Leliel
  • Bardiel
  • Zeruel
  • Arael
  • Armisael
  • Tabris
  • Lilim (Čovječanstvo - prema animeu Anđeli dijele 99.89 % istog DNA sa ljudima, a u filmu "End of Evangelion" Misato otvoreno izgovara da je čovječanstvo 18. Anđeo)[5]

Likovi[uredi | uredi kod]

Anno je nastojao stvoriti likove koji odražavaju dijelove njegove vlastite ličnosti.[6] Likovi u Evangelionu se bore sa vlastitim međuljudskim odnosima, privatnim problemima,[7] i traumatskim događajima iz prošlosti.[8][9] Ljudske kvalitete likove su omogućile gledateljima da se identificiraju s njima na osobnoj razini, dok su ih drugi interpretirali kao historijske, religiozne ili filozofske simbole.[10] Shinji Ikari je protagonist serije i pilot Evangelionove Unit-01. Pošto je svjedočio smrti majke Yui Ikari kao dijete, te je napušten od oca, Genda Ikarija, Shinji je emotivno krhak te čini ono što mu drugi zapovijede iz straha od odbijanja. Tijekom serije, ponavlja "Ne smijem pobjeći!", iako se povlači suočen sa traumatičnim događajem. Anno je opisao Shinjija kao "dječaka koji zazire od ljudskog kontakta" te "se uvjerio da je potpuno nepotrebna osoba".[11] Na kraju priznaje da upravlja EVOM samo da bi postigao vlastitu vrijednost, koja pak dolazi od njegovog omraženog oca.[12]

Asuka Langley Soryu je nadareno dijete koja je pilot Evangelionove Unit-02 te je temperamentna ličnost sa previše samopouzdanja i ponosa. Kao dijete, otkrila je tijelo svoje majke nakon suicida, čime je suzbijala svoje emocije te si obećala da više neće plakati. Pilot Evangelionova Unit-00, Rei Ayanami, je klon napravljen od ostataka Shinjieva majke Yui te ju prati osjećaj negativnog samopoštovanja koji potječe od shvaćanja da je lako zamjenjiva.[13] Ima tri klona: Rei I, Rei II i Rei III, koji se bore protiv Anđela.[14] Asuka i Rei su predstavljeni sa vlastitim manama i poteškoćama poistovjećivanja sa drugim ljudima.[15]

Misato Katsuragi je skrbnik i zapovjednik Shinjija i Asuke. Njena profesionalnost u NERV-u je u dramatičnom kontrastu sa njenim opuštenim i neodgovornim ponašanjem u svojem domu. Dizajner likova Yoshiyuki Sadamoto ju je zamislio kao stariju "djevojku preko puta" i gubitnicu koja nije shvatila život ozbiljno.[16] Kao dijete, svjedočila je prvoj eksploziji Anđela, u kojoj je umro njen otac. Prema Redmondu, u epizodi 12, naizgled tipičan "fan service" kadar u kojem se ona presvlači ispred zrcala poprima drugačiji kontekst kada se otkriva da ona ima ožiljke te eksplozije, odnosno simbolično tjelesne ožiljke atomske eksplozije.[17] Misato prožima sukob mržnje i ljubavi prema ocu, što se manifestira u njenim odlukama pri NERV-u i njenim pokušajima da "traži oca u zagrljaju Kajija."[18] Anno je opisao Shinjija i Misato kao osobe koje se "boje biti povrijeđene" te su "neprimjereni—pošto im manjka pozitivnog stava—za ono što ljudi zovu junacima pustolovine."[11] Dennis Redmond smatra da je glavna junakinja iz serije Nadia: The Secret of Blue Water bila nadahnuće za razvoj lika Misato u Evangelionu.[17]

Tinejdžerski piloti Evangeliona odlaze u bitke po hladnim zapovjedima Genda Ikarija, Shinjijevog oca i zapovjednika NERV-a. Napustio je Shinjija te ga ponovno pozvao samo kako bi ovaj bio pilot Evangeliona. Gendo je spasio ostatke svoje supruge kako bi stvorio Rei, koju gleda samo kao puko oruđe da porazi Anđele. Prikazan je kao nepopustljiv i nemilosrdan tip koji teži pobjedi, osoba koja "poduzima drastične i ekstremne mjere, poštenog ili pokvarenog cilja, kako bi ostvario svoj cilj i naum."[19] Prema Sadamotu, Gendo i Fuyutsuki se zasnivaju na likovima Eda Strakera i Aleca Freemana iz TV serije UFO.[20] Sadamoto je dizajnirao izgled likova kako bi "njihove osobnosti bile više ili manje lakše razumljivije pri prvom pogledu".[21] Različita estetska privlačnost ženskih likova doprinjeo je visokom prodajom raznih proizvoda franšize Evangeliona. Dizajn Rei je postao toliko popularan da su je neki mediji šaljivo nazvali "zlatna djevojka" zbog visoke prodaje knjiga na kojima je Rei na koricama.[22]

Produkcija[uredi | uredi kod]

Gainax studio, Koganei, Tokio

Režiser Hideaki Anno fell je upao u duboku depresiju nakon završetka anime serije Nadia: The Secret of Blue Water[23] i neuspjeha da se 1992. pokrene nastavak anime SF filma Royal Space Force: The Wings of Honnêamise.[24] Yasuhiro Takeda tvrdi da je Anno pristao na suradnju između King Recordsa i Gainaxa dok je pio sa Kingovim predstavnikom Toshimichijem Ōtsukijem;[25] King Records je garantirao Annu vrijeme emitiranja za "nešto, bilo što".[26] Anno je započeo razvoj nove serije 1993. koja bi se ugrubo trebala baviti temom da protagonist ne bi trebao pobjeći, što je bila tema i Aoki Uru, ranog projekta kojeg Anno nije progurao do produkcije.[27]

U ranoj fazi produkcije, Anno je izjavio da želi da Evangelion poveća broj otakua (anime ljubitelj) privlačenjem zanimanja za taj medij.[28] U ranoj fazi dizajna Evangeliona razmatralo se nekoliko formata, uključujući i igrani film, TV seriju ili originalnu video animaciju (OVA). Producenti su na kraju izabrali TV seriju pošto je tada bila najdostupniji medij u Japanu.[20] Predloženi naslov Alcion je odbačen zbog manjka tvrdih zvukova suglasnika.[20]

Evangelion je posudio određene scenarije i introspekcije u obliku narativne sprave od prethodnog animea koji je napravio Anno, Gunbuster.[29] Uključio je narativnu strukturu Nadie kako bi priču ostavio otvorenom za interpretaciju.[30] Tijekom procesa pisanja, elementi radnje Evangeliona razvili su se iz prvotnog koncepta. Isprva je djevojka trebala biti glavni lik, ali je ideja odbačena jer je bila odveć slična Gunbusteru.[20] Izvorno, prva epizoda je trebala predstaviti borbu između Anđela i Rei, dok je Shinji predstavljen tek nakon što je Anđeo poražen.[31] Daljnje promjene su nastale nakon što je sekta Aum Shinrikyo izvela napad sarinom na tokijsku podzemnu željeznicu marta 1995. Anno je smatrao da je Evangelionova priča "vrlo blizu stvarnosti", te da bi mogla postati podložna cenzuri na TV-u. Anno je smatrao da je Aum "izgubio bilo kakav kontakt sa stvarnosti", te da je Evangelion "intrinzična kritika Auma"[32]

Režiser i scenarist Hideaki Anno

Završna vezija priče zrcali nadahnuće iz raznih animea, romana i filmova.[33] Među njima su Space Battleship Yamato,[34] Mobile Suit Gundam,[35] Devilman[36][37] i Space Runaway Ideon.[38][39] Serija je uključila i posvete romanima Childhood's End,[40] i djelima Ryu Murakamija,[33][41] The Andromeda Strain, The Divine Invasion, pjesme Pippa Passes,[42] The Hitcher, i raznim TV serijama, kao što su The Prisoner, Thunderbirds, Ultraman[33] i Ultra Seven.[43]

Razvoj Neon Genesis Evangeliona je došao vrlo blizu krajnjih zadanih rokova tijekom produkcije. Izvorni šnit prve dvije epizode je prikazan na drugom Gainax festivalu jula 1995., samo tri mjeseca prije emitiranja na televiziji.[44] Do epizode 13, serija je započela značajno zastranjivanje od izvorne priče, i prvotni scenarij je odbačen. Broj Anđela je smanjen sa 17 na 28, a scenaristi su izmijenili kraj priče, koja je izvorno opisivala neuspjeh Projekta ljudskog instrumentalizma nakon napada Anđela sa mjeseca.[31] Od epizode 16, serija se drastično promijenila, izbacivši epsku naraciju koja se brinula o spasenju radi naracije koje je govorila o individualnim likovima.[45][46] Ova promjena se poklopila sa Anninim interesom za psihologijom nakon što mu je prijatelj posudio knjigu o mentalnim bolestima.[47] To je kulminiralo psihoanalizom likova u zadnje dvije epizode.[7] Produkcija je došla toliko blizu roku TV emitiranja da je scenarij dvadeset pete epizode morao napustiti da bi se radio s novom.[48] Ove epizode su koristile tešku apstraktnu animaciju,[49] flashbackove,[50] jednostavne linije, fotografije[51] i zamrznute prizore sa naracijom u offu.[52] Pojedini kritičari su pretpostavljali da su ovi neobični izbori animacije rezultat manjka proračuna,[53] ali Toshio Okada je u intervjuu izjavio: "Kada sam razgovarao sa Annom prije mjesec dana, rekao je da se nije mogao odlučiti o kraju sve dok nije došlo vrijeme za to. To je njegov stil".[54] Te zadnje dvije epizode su uzrokovale kontroverze i osude među ljubiteljima serije, a dobar dio mržnje usmjeren je prema Annu osobno.[55] Hideaki Anno i Studio Gainax su 1997. objavili dva anime igrana filma: Death & Rebirth i The End of Evangelion, koji, njihovim riječima, predstavljaju izvorno zamišljen kraj serije.[56]

Teme[uredi | uredi kod]

Prema raznim analizama, radnja je uključivala razne motive i teme iz moderne psihijatrije, od djela Sigmunda Freuda (lijevo) do Carla Gustava Junga (desno) Prema raznim analizama, radnja je uključivala razne motive i teme iz moderne psihijatrije, od djela Sigmunda Freuda (lijevo) do Carla Gustava Junga (desno)
Prema raznim analizama, radnja je uključivala razne motive i teme iz moderne psihijatrije, od djela Sigmunda Freuda (lijevo) do Carla Gustava Junga (desno)

Evangelion sadrži razne reference na mitologiju i religiju (kabala, kršćanstvo, judaizam) što komplicira napore gledatelja da sastavi jedinstvenu interpretaciju radnje.[57] Osobito se osjeća utjecaj midraša, zohara i drugih kabalističkih tekstova o knjizi postanka,[58] koji su pak preinačeni u seriji kako bi stvorili novu, vlastitu mitologiju te istodobno zadržali sponu sa izvornim tekstovima.[57] Pomoćni režiser Kazuya Tsurumaki je izjavio da su religiozne vizualne reference namijenjene da serije bude "zanimljivija i egzotičnija",[59] te osporio da postoji "kršćansko značenje" u raznim kršćanskim simbolima serije.[60] Ipak, Anno je iznio malo drugačiju tezu: "Kada se simboli pomiješaju zajedni, po prvi puta tvore međuodnos ili se pojavi značenje."[61] Radnja spaja elemente ezoterije i misticizma jevrejske kabale,[62] uključujući Anđele, koji imaju neke zajedničke veze sa anđelima religijskih tekstova, kao što su Sihail, Sandalfon i Ramiel.[63] Shinjijev robot je antropomorfološko živo oružje, više životnjsko nego robotsko. Polu-biološki, Evangelioni sadrže duše mrtvih majki djece pilota, sa kojima se sinkroniziraju mentalno nakon što se nađu u robotu.[64] Evangelioni ipak ne igraju glavnu ulogu, već emotivni razdori Shinjija, Rei i druge djece. Anno je jednom izjavio:

Kada sam odrastao, mojoj generaciji su govorili da je znanost predivna, odlična, da znanost vlada svijetom. Također su nam govorili da ćemo zbog povlastica znanosti imati svjetlu budućnost. Ali onda je zagađenje okoliša postalo društveni problem. Imali smo i naftni šok, i onda su ljudi počeli govoriti drugačije stvari, da budućnost i ne izgleda tako dobro. Zapitali smo se da li će naša budućnost sa znanosti biti dobra ili loša.[64]

Kako tvrdi Patrick Drazen, tu su i reference na Kojiki i Nihon Shoki, svete tekstove šintoizma. Šintoistička vizija ranog kozmosa se spominje u seriji, a mistična koplja božanstava Izanagi i Izanami se koriste kao oružja u bitkama između Evangeliona i Anđela.[65] Elementi judejsko-kršćanske tradicije su također utkani u priču, među njima i reference na Adama, Lilit, Evu, sveto koplje,[66] svitaka s Mrtvog mora,[67] te kabalističko drvo života, između ostalog.[65] Spajanje svih ljudskih duša u jedno putem Projekta ljudskog instrumentalizma je slično kabalističkom konceptu znanom kao tikkun olam.[68] Evangelioni su povezani sa golemom iz jevrejskog folklora,[43][68] a njihov vizualni dizajn podsjeća na tradicionalni prikaz onijea (japanskih demona).[69] Mick Broderick je uočio i to da priča donekle koristi i drevne svete tekstove zoroastrijanizma.[70]

Evangelion je interpretiran kao duboko osobni izraz Annovih emotivnih bitaka. Tijekom produkcije serije, Anno se počeo zanimati za mentalne bolesti i psihologiju. Prema Annu, Rei je šizofren lik[71] te predstavlja nesvjesno u Shinjiju,[61] a Kaworu je njegova jungovska sjena.[72] Shinji ima Edipov kompleks, pošto se povremeno zagleda u Rei, koja je zapravo klon njegove majke,[73][74] te ga karakterizira sukob libida i destruda.[75] Smatra se da pati od kliničke depresije. Čak je sugerirano da kada Shinji ulazi u Unit-01 je to Freudova teza "povratka u maternicu", i da je njegova dilema želi li biti slobodan od Eve njegovo "obred putovanja" u zrelost i odrastanje.[76] Postoje i razne reference na psihoanalitičke koncepte, kao što su oralna faza, introjekcija, oralna osobnost, ambivalentnost,[77] i nagon smrti.[78] Serija se obilato koristi tezama i teorijama Freuda,[78] Jacquesa Lacana (prema Susan Napier),[79] Arthura Schopenhauera,[80] Georga Friedricha Hegela, Jeana Paula Sartrea, Sørena Kierkegaarda i drugih.[81]

Susan J. Napier navodi da su Evangelion i Serial Experiments Lain dvije SF serije koje su istražile čovječanstvo putem apokaliptične vizije tehnologije u sklopu kraja 20. vijeka. Iako se dobar dio animea bavio tom temom od 1970-ih, ove dvije serije imaju jedinstven pristup: brigu oko toga što se dogodi sa ljudskim identitetom kada strojevi prestanu raditi, odnosno postoji li subjektivitet izvan tehnologije? Evangelion daje podvojen odgovor, navodeći umjetnost same animacije kako bi sugerirao svijet beskrajnih mogućnosti, gdje je "stvarno" samo ono što stvori mašta.[82] Kotani Mari sugerira da se Evangelion na mnogo načine može interpretirati kao "romansa za potragom" u kojoj junak pronalazi svoj identitet, a ta potraga se ostvaruje na mnogo drugih načina od borbenih situacija. Već i prva epizoda, u kojoj Shinji nailazi na Anđela, je po njemu istraživanje psiholoških svijetova.[82] Endô Tôru sugerira da je silazak u podzemno sjedište NERV-a zapravo silazak u podsvjesno.[82] Madeline Ashby smatra da serija uzima tipičan format "o mladiću koju upravlja ogromnim robotima kako bi pobjedio vanzemaljske invazore dok istodobno time definire sebe", ali da ubrzo uzima jednu drugu, širu temu, onu "neumoljivog prikaza ljudskog neuspjeha". Prema njoj, "umjesto epske bitke između dobra i zla, serija završava sa Shinjijem koji razmatra da li je čovječanstvo uopće dostojno života", te da je uzaludno i beskonačno popravljanje grada Tokija-3, koji će ionako opet biti oštećen novim bitkama sa Anđelima, zapravo simbol za krhke odnose Shinjija i drugih ljudi, osobito njegova oca.[83] Katherine Savoy primjećuje kako je jedna od poruka ta da "institucionalizacija zajednice putem vojne hijerarhije, ili jednostavno izostanka izbora među običnim građanima, vodi do zapovijedanja sudbinama i pojedincima... ljudi postoje samo kao oruđa, dehumanizirani i bez alternativne svrhe."[12]

Anno je u Evangelionu nadišao granice hladnoratovskog SF-a time što mu je dao nekoliko najvećih priča američkog SF-a 20. vijeka o invaziji Zemlje od izvanzemaljaca (The Day the Earth Stood Still, Neuromancer) smještenih u istočnoazijski kontekst. Evangelion je stvorio i mikropolitiku spolova koja je dostojna geopolitici hladnog rata, stvorivši snažne i neovisne ženske likove bez presedana u animeu.[17] Međutim, dok su razne druge anime SF serije zapravo simbolično ponovno borile drugi svjetski rat, samo ovog puta stavljajući Japan na "pravu stranu", među pozitivce, Anno uništava tu tendenciju te kritizira i japanski nacionalizam-militarizam i nekritičko slavljenje američkog konzumerizma.[17] Radnja suptilno navodi kako su visoko razvijeni Evangelioni postali model istočnoazijske ekonomske integracije, koja je pak dovela do toga da je ta regija nadvisila SAD i preuzela svjetsko vodstvo.[17] Evanđelje iz naslova se ne mora nužno shvatiti kao religija, već kao svjetski sustav vjerovanja: ne globalizacija sama po sebi, već mistično vjerovanje u svoje vlastito savršenstvo i globalno tržište znano kao neoliberalizam.[17] Prema Redmondu, to je i geneza u epizodi 16, gdje se "tijelo Evangeliona transformira iz mjesta nacionalne tehnologije u inkubator multinacionalnog subjektiviteta".[17] Hiroki Azuma primjećuje kako su "svrha ofenzive i pravi identitet Anđela potpuno nepoznati" te stoga smatra da su zapravo "vrlo idealistički neprijatelji koji se stalno mijenjaju na iznimno apstraktne načine" koji predstavljaju "anksioznost bez uzroka".[46] Rei prema njemu predstavlja primjer "diskomunikacije sa kojom su suočena djeca današnjice" te da je Anno namjerno "odsjekao komunikaciju sa anime obožavateljima koji navodno mogu jedino cijeniti ostvarenja po tome mogu li se identificirati sa i investirati emocije u likove". Zbog preobraženja i uništavanja pravila naracije od epizode 17, Azuma je Anna usporedio sa Jean-Lucom Godardom.[46]

Mediji[uredi | uredi kod]

Glazba[uredi | uredi kod]

Shiro Sagisu je skladao većinu izvorne glazbe za seriju. Objavljeni soundtrack je bio izvrsno prodavan na Oricon ljestvici, a 1997. godine, Sagisu je dobio nagradu Kobe Animation za "najbolju glazbu" za Evangelion.[84] Klasična glazba koju su skladali Ludwig van Beethoven,[52] Johann Sebastian Bach,[85] Tommaso Albinoni, Giuseppe Verdi i George Frideric Handel[66] se također koristi tijekom serije. Uvodna glazbena tema je "A Cruel Angel's Thesis", koju izvodi Yoko Takahashi. Prema dvije ankete koje je proveo TV Asahi, našla se na #55 mjestu na listi najboljih anime glazbenih tema svih vremena, i na #18 mjestu na listi najboljih anime glazbenih tema 1990-ih.[86][87] Penaest godina nakon objave, ta glazbena tema je dobila nagradu JASRAC.[88] Glazbena tema odjavne špice bila je verzija pjesme "Fly Me to the Moon" a koju je pjevala Claire Littley.[89]

Filmovi[uredi | uredi kod]

Glavni članci: Neon Genesis Evangelion: Death & Rebirth i The End of Evangelion

Maja 1996., Gainax je objavio Evangelion anime film[90] kao odgovor na nezadovoljstvo pojedinih obožavatelja u svezi kraja serije.[91] Uoči objave filma, 15.3. 1997. Gainax je objavio Death & Rebirth, sastavljen od 60 minutnih isječaka prve 24 epizode serije i 40 minuta narednog filma, The End of Evangelion.[92] The End of Evangelion, koji je imao premijeru 19.7. 1997., je ponudio potpuno novi kraj serije. Za razliku od serije, koja prikazuje klimaks u glavama likova, film nudi konvencionalniji, akcijski završetak priče. EX.org je 1999. film rangirao kao peti najbolji show svih vremena, dok je serija nagrađena #2 mjestom.[93] 2009. časopis CUT je film proglasio trećim najboljim anime filmom svih vremena.[94]

9.9. 2006., Gainax je potvrdio novi filmski serijal nazvan Rebuild of Evangelion,[95] kojeg tvore četiri filma. Prvi film ponovno prepričava radnju prvih pet epizoda, dok od drugog filma serija poprima potpuno novi smjer, sa novim likovima i Anđelima. Prvi film, Evangelion: 1.0 You Are (Not) Alone, je objavljen u Japanu 1.9. 2007., dok su Evangelion: 2.0 You Can (Not) Advance i Evangelion: 3.0 You Can (Not) Redo premijeru dočekali 27.6. 2009. i 17.11. 2012. Posljednji film, Evangelion: 3.0+1.0, je trebao biti objavljen krajem 2015.,[96] i je objavljen u Japanu 8.3. 2021.

Manga[uredi | uredi kod]

Glavni članak: Neon Genesis Evangelion (manga)

10 mjeseci prije emitiranja TV serije Evangelion, Anno je surađivao sa autorom i ilustratorom Yoshiyukijem Sadamotom kako bi objavio manga verziju priče kako bi probudio zanimanje za anime. Prvo izdanje stripa objavio je Shōnen Ace u decembru 1994. dok je zadnje izdanje dovršeno tek nakon 18 godina i pol godina, juna 2013.[97][98] Nekoliko izdavača je isprva bilo zabrinuto zbog izbora Sadamota za razvoj mange, jer su ga smatrali "nedovoljno modernim da bude isplativ".[99] Međutim, to se pokazalo neopravdanim, pošto je manga postigla velik uspjeh: prvih 10 svezaka rasprodano je u 15 milijuna kopija,[100] dok se 11. svezak našao na prvom mjestu na ljestvici Tohan,[101] te je prodan u dodatnih 2.000.000 kopija.[102] To ju je činilo jednom od najbolje prodavanih manga u povijesti. Manga je 1996. nagrađena u Comicker anketi.[103]

Ostali mediji[uredi | uredi kod]

Nekoliko video igara je razvijeno za Evangelion, kao što su avanture, mahjong i kartaške igre. Serija je obuhvatila i brojne art knjige i vizualne novele, a jedna je nadahnula i derivativnu manga seriju Angelic Days. Tu je i Sadamotov projekt: Petit Eva: Evangelion@School, parodijska serija, i Campus Apocalypse, priča koja se zasniva na razvoju likova i uklanja robote. Objavljene su i radio drame, CD-i i kazete. 8.2. 2015., Evangelion:Another Impact, kratki 3D film koji je režirao Shinji Aramaki, je objavljen na Japan Animator Expo. Prikazuje "priču aktivacije, bijesa i zavijanja Evangeliona u drugom svijetu."[104]

Odjek i kritike[uredi | uredi kod]

"Čak i obožavatelji SF žanra koji inače izbjegavaju anime su vjerojatno čuli za Cowboy Bebop i Ghost in the Shell, koji su bili rani prijelomni uradci i stila i sadržaja. Ali uvjerljivo najveći i sigurno tematski najbogatiji od triju SF anime remek-djela 90-ih je Neon Genesis Evangelion. Ima jednu od najtrajnijih svjetskih kultnih franšiza i strastvene skupine obožavatelja... najhvaljeniju podjelu uloga u animeu... [i] poster dječaka/protagonista Shinjija koji je jedan od najslojevitijih, najpopularnijih i najlakše za poistovjetiti se likova u anime historiji".
— Nick Verboon, Unreality Mag (13. 6. 2013)[105]
Najbolji animei u časopisu Animage 1996. po broju glasova[3]
Neon Genesis Evangelion
  
 2544
Mobile Suit Gundam W
  
 2386
Magic Knight Rayearth
  
 1280
Macross 7
  
 598
Fushigi Yuugi
  
 212
Najbolji animei u časopisu Animage 1997. po broju glasova[4]
Neon Genesis Evangelion
  
 2853
Slayers Next
  
 903
Martian Successor Nadesico
  
 737
Mobile Suit Gundam W
  
 616
Sailor Moon Sailor Stars
  
 354

TV serija Neon Genesis Evangelion je stekla veliku popularnost[106] i na domaćem i međunarodnom tržištu.[107][108] Evangelion se razvio u društveni fenomen koji nadilazi obožavatelje animea, te doveo do raznih rasprava po Japanu. Serija je bila predmetom raznih medijskih izvještaja, rasprava i istraživačkih studija.[109]

Zadnje dvije epizode serije ostavile su podvojen odjek među publikom.[110] Eksperimentalni stil je zbunio[111] ili otuđio razne obožavatelje[49][53] te pokrenuo rasprave i kontroverze.[106][112] Kriticizam je usmjeren prvenstveno manjku raspleta priče u zadnje dvije epizode.[106] Jedan dio publike je kraj smatrao "dubokim", dok su drugi smatrali da je njegovo "značenje više prividno nego stvarno".[113] I američki glasovni glumci su priznali da su imali poteškoća razumijeti finale.[111] Mainichi Times je napisao da su se nakon epizode 25 "gotovo svi gledatelji osjećali prevarenima ... Kada je komentator Eiji Ōtsuka poslao pismo Yomiuriju Shimbunu, u kojem je prigovarao zbog kraja Evangeliona, rasprava je izbila diljem nacije."[28] Usprkos tome, Anno je ostao pri svojem umjetničkom izboru.[106] Serija je unatoć tome ostala popularna i dalje.[106]

Neon Genesis Evangelion je nagrađen raznim priznanjima. 1996., serija je u časopisu Animage nagrađena prvim mjestom na listi 20 najboljih animea godine.[3] Ovo je ponovljeno i naredne godine, kada je također nagrađena velikim brojem glasova.[4] Film The End of Evangelion je također nagrađen prvim mjestom u istoj anketi 1998.,[114] čime je Neon Genesis Evangelion postala prva anime franšiza koja je nagrađena prvim mjestom u Animageu čak tri puta.[115] Website IGN je Evangelion proglasio 10. najboljom animiranom serijom u svojoj listi "100 najboljih animiranih TV serija".[116] Animage ju je smjestio na treće mjeste na listi "animea koji bi trebali biti zapamćeni u 21. vijeku".[117] 1998., čitatelji EX.org-a su Neon Genesis Evangelion proglasili #1 anime izdanjem u Americi[115] a 1999. #2 najboljom serijom svih vremena.[118] 2006., TV Asahi je u anketi naveo Evangelion drugim najboljim TV animiranim ostvarenjem.[2] Evangelion je nagrađen nagradom Animation Kobe 1996.,[119] i 1997.[120] Dobila je i Nihon SF Taisho nagradu 1997.[121][122]

1997., čak se osam epizoda iz serije našlo na listi 20 najboljih anime epizoda godine u Animageu[4] dok su protagonisti Shinji Ikari i Kaoru Nagisa proglašeni prvim i drugim najboljim muškim anime likom godine, a Rei Ayanami, Asuka Langley i Misato Katsuragi prvim najboljim, odnosno četvrtim i desetim najboljim ženskim anime likom godine.[4] 2010., časopis Newtype je priznao Rei Ayanami kao najpopularniji anime ženski lik 1990-ih, a Shinjija Ikarija kao najpopularnijeg muškog lika.[123] A Cruel Angel's Thesis je dobio i nagradu Animagea za najbolju pjesmu u animeu 1996.,[3] dok ju je TV Asahi priznao kao 18. najbolju anime pjesmu od 1990-ih.[124]

Serija je zgrabila pozornost raznih kulturnih teoretičara,[45] a razni kritičari su je komentirali, kao što su Susan J. Napier, William Rout, Mick Broderick, Mari Kotani,[52] i sociolozi Shinji Miyadai,[125] Hiroki Azuma,[46] Yuriko Furuhata i Marc Steinberg.[126] Opisana je i kao kritika i dekonstrukcija mecha žanra.[127] Mike Hale je za The New York Times napisao da je to "superioran anime, priča o velikim robotima sa neobičnom dubinom, osjećajem i detaljima".[128] Thomas Lamarre smatra da je Evangelion "dao novu svijest onoga što sve anime može biti".[129] Theron Martin (Anime News Network) je likove opisao kao "osobite, dizajnirane da budu seksi a ne slatki", te dizajne robota "među najosobitijima ikada stvorenima u anime seriji, jer su vitki i stoga monstruozni, strašni i okretni, a ne tromi poput vitezovog oklopa".[130] Zac Bertschy je napisao da "većina negativnih primjedbi usmjerenih protiv Evangeliona postoji jer ljudi ne vole razmišljati".[131] Evangelion je opisan kao priča koja ima složene likove i bogatu naraciju.[132][133][134]

Iako je bio centar mnogih rasprava, simbolizam ovog animea drži jako malo vode sa pričom. Većina njega izgleda kao da je samo stavljen tu jer zvuči 'cool', ali da je samo nebulozan opis zbog lijenosti scenarista...Da li je EVA serija vrijedna gledanja? Da. Da li zaslužuje biti postavljena iznad svih drugih animea? Ne.

– Ender[135]

Par godina nakon nastanka, Evangelion se odmah pojavio u centru kontroverze u okrugu anime obožavatelja. Dvije strane su se, čini se, zauvijek posvađale oko toga da li je EVA najbolji anime svih vremena ili samo najprecijenjeniji. S prolazom vremena moguće je objektivnije gledati na ovu seriju, a ona zbilja gotovo uopće nije zastarjela. To je definitivno djelo sa manama, ali njegov razmjer ostvarenja je nevjerojatan a njegov umjetnički utjecaj neosporiv. Više nije neobično izjaviti da je EVA definitvno jedan od velikih radova animacije za sva vremena.

– Mike Crandol[136]

Reputacija "Evangeliona" je iznimno precijenjena. Iako je serija većinom zanimljiva, uporabom konfuznih religijskih referenci u kombinaciji sa slabim, siromašno razvijenim likovima te prosječnih dijaloga između likova, guraju ovu seriju dolje prema jedva nečemu iznad prosjeka, u najboljem slučaju.

– Tim Jones[137]

Postoje samo male sitnice koje spriječavaju ovu seriju da zauzme titulu najvećeg kalibra, po mom mišljenju.

– Raphael See[138]

Shin Seiki Evangelion je bio moj najdraži anime, i još uvijek je moj najdraži anime ikada.

– Kal[139]

Utjecaj[uredi | uredi kod]

Evangelion je ostavio značajan utisak na japansku popularnu kulturu.[112] Isto je tako utjecala na anime, osobito pošto je anime industrija tada bila u opadanju.[106] CNET recenzent Tim Hornyak smatra da je serije revitalizirala i preobrazila mecha žanr.[140] U 1980-ima i početkom 1990-ih, anime je bio u blagoj krizi i zabilježio pad proizvodnje[141] što se poklopilo sa ekonomskom krizom u Japanu.[142] Evangelion je uspostavio nove standarde za anime, pokrenuvši razdoblje "novog serijala japanske animacije",[143] obilježeno inovacijama koje su omogućile tehničku i umjetničku renesansu industrije. Proizvodnja anime serijala dobila je veću autorsku kontrolu, koncentraciju resursa i manji broj, ali zato kvalitetniju količinu epizoda (uglavnom od 13 do 26), režiserski pristup sličan filmu, te veću slobodu od nameta marketinga.[144]

Evangelion je utjecao na velik broj kasnijih anime serija, kao što su Serial Experiments Lain, Eureka Seven, RahXephon, Texhnolyze, Gasaraki, Boogiepop Phantom,[66] Blue Submarine No. 6,[145] Mobile Battleship Nadesico,[146] Rinne no Lagrange,[147] Dual! Parallel Trouble Adventure,[148] Argento Soma,[149] Pilot Candidate,[150] Generator Gawl,[151] Brain Powerd[152] i Dai-Guard.[153] FLCL sadrži aluzije na Evangelion,[154] kao i Annova vlastita anime serija Kare Kano, a spominje se i u trećoj epizodi serije Magical Shopping Arcade Abenobashi.[155] Reference i posvete nalaze se i u Koi Koi Seven,[156] Hayate the Combat Butler,[157] Baka and Test,[158] Regular Show[159] te Keroro Gunso.[160][161] Spoj religije i meche utjecalo je na nekolikojapanskih video igrica, poput Xenogears[162] i El Shaddai: Ascension of the Metatron.[163] Dizajn i osobine lika Rei Ayanami su ponovno reciklirane u mnogim anime likovima kasnih 1990-ih, poput Ruri Hoshino iz Nadesico, Ruriko Tsukushima (The Droplet),[164] Miharu (Gasaraki),[165] Anthy Himemiya (Revolutionary Girl Utena) i Lain Iwakura (Serial Experiments Lain).[166] Asuku je parodirala Excel (Excel Saga),[167] a neke njene sastavnice nalaze se u liku Mai iz Gunparade March.[168]

Keisuke Iwata smatra da se globalno širenje japanske animacije dramatično povećalo zahvaljujući popularnosti Evangeliona.[169] Nakon serije, otaku kultura je stekla široku pozornost.[170] U Japanu, Evangelion je izazvao preispitivanje kulturne vrijednosti animea,[171] a njegovim uspjehom, žanr SF animea je stekao novu razinu značaja.[172] Otaku kutlura je postala društveni fenomen.[173] Nakon serije, u Japanu je, prema Johnu Lyndenu, Evangelion potaknuo zanimanje za svicima s Mrtvog mora, kabalom i kršćanstvom.[174] Anime režiser Makoto Shinkai je izjavio da anime duguje "kinematografsku uslugu Evangelionu".[175] Anno je reciklirao mnoge stilske metode u igranom filmu Love & Pop i animeu Kare Kano.[176] Britanski bend Fightstar je u prvom albumu Grand Unification ukazao na velik utjecaj Neon Genesis Evangeliona.[176] Japanski sastav Rey je ime dobio po liku Rei Ayanami.[177]

Prodaja robe[uredi | uredi kod]

U Japanu, Evangelion je ogroman izvor industrije trgovine sa prihodima od stotina milijuna $. Prizori biomehaničkih Eva robota su po svemu, od šalica kave do mobitela pa čak i aviona.

— Tim Hornyak, CNET (16.7. 2013)[140]

Popularnost Neon Genesis Evangeliona doveo je do trgovine franšizom koja je obrnula 400 milijuna $ dvije godine nakon objave.[69] Serija se čvrsto utvrdila na japanskom tržištu, te razvila razne proizvode za potrošače, od mobilnih telefona,[178] laptopa,[179] DVD-a, igračaka i telefonskih kartica.[180] Stilizirani dizajn biomehaničkih Eva robota je isprva kritiziran od poduzeća igračaka zbog toga jer su teške za prizvodnju,[181] a neki su se zabrinuli da se ti modeli "nikada neće prodati".[182] Sega je prihvatila licencirati sve prodaje igračaka i video igrica.[182] 1997., prodaje razne robe povezane sa franšizom Evangeliona dosegle su 300 milijuna $,[180] od čega je 70% otpalo na prodaju laser diskova, glazbenih CD-a, singlica, kompjuterskog softwarea i stripova od tri sveska.[180]

Komercijalna eksploatacija serije za tržište kućnog videa postigla je rekordnu prodaju te ostala jaka i desetljeće nakon toga.[183] Slava serije porasla je tijekom prodaje na video tržištu, a koje je bilo tri puta veće od prodaje drugih modernih anime serija ili filmova.[184] Serija je značajno doprinjela širenju DVD formata u Japanu i čak značajno utjecala na cjelokupnu japansku ekonomiju, pošto joj se prihodi broje u milijardama jena.[184] Dio uspjeha pripisuje se i tome što se stalno objavljuju novi filmovi, zbog čega se stvara dojam da je to "djelo bez kraja" u koje se mogu uključiti razni alternativni završeci, koji pak nagnaju nove obožavatelja da potraže i izvornu seriju.[185] Procjena iz 2007. je stavila ukupnu vrijednost franšize na 150 milijardi jena (oko 1,5 milijardi $).[186][187]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ TV Asahi Top 100 Anime - Part 2 Arhivirano 2014-07-30 na Wayback Machine-u Anime News Network, 23.9. 2005.
  2. ↑ 2,0 2,1 Japan's Favorite TV Anime Arhivirano 2018-06-15 na Wayback Machine-u Anime News Network, 12.10. 2006.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 „The 18th Annual Anime Grand Prix 1996”. Animage. lipanj 1996. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-14. Pristupljeno 2015-09-08. 
  4. ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 „The 19th Annual Anime Grand Prix 1997”. Animage. lipanj 1997. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-14. Pristupljeno 2015-09-08. 
  5. ↑ „"Extras: Eva Glossary". Neon Genesis Evangelion (official ADV site).”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-30. Pristupljeno 2012-11-01. 
  6. ↑ Kosukegawa, Yoichi (8.5. 1997). „Cartoon 'Eva' captures sense of void among Japanese youth”. 
  7. ↑ 7,0 7,1 Napier (2002), str. 425
  8. ↑ Miller (2012), str. 85
  9. ↑ Ishikawa (2007), str. 76
  10. ↑ DVD commentary track. „Evangelion: Death & Rebirth; End of Evangelion”. Manga Entertainment. 
  11. ↑ 11,0 11,1 Sadamoto (1998), str. 170, 171
  12. ↑ 12,0 12,1 Savoy (2014)
  13. ↑ Lee, Roderick. „Meet the voice of AD Vision: Amanda Winn”. Volume 2, Issue 5. EX Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2005-03-29. Pristupljeno October 15, 2013. 
  14. ↑ Cormick (2006)
  15. ↑ Napier (2002), str. 425–426
  16. ↑ „EVA If it weren't for Sadamoto -- Redux”. Translation of interview with Yoshiyuki Sadamoto about designing the series. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-19. Pristupljeno 2015-09-06. 
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 17,3 17,4 17,5 17,6 Redmond (2007), str. 183–188
  18. ↑ Neon Genesis Evangelion, epizoda 25
  19. ↑ Graham, Miyako (November 1996). „Anime Expo '96 interview”. Protoculture Addicts (43): 40–41. 
  20. ↑ 20,0 20,1 20,2 20,3 Sadamoto (1999); poglavlje "Interview with Sadamoto Yoshiyuki"
  21. ↑ Lamarre (2009), str. 204
  22. ↑ Fujie & Foster (2004), str. 39
  23. ↑ Lamarre (2009), str. 180
  24. ↑ Takeda (2002), str. 155–158
  25. ↑ Takeda (2002), str. 164
  26. ↑ „庵野秀明：公式”. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-07. Pristupljeno 2015-09-07. 
  27. ↑ Takeda (2002), str. 165, 166
  28. ↑ 28,0 28,1 Kei Watanabe; Daichi Nakagawa; Tsunehiro Uno (18.5. 2006). „Evangelion Special: From phenomenon to legacy”. Mainichi Times. Arhivirano iz originala na datum 2013-09-27. Pristupljeno 2015-09-07. 
  29. ↑ Fontana & Tarò (2007), str. 66
  30. ↑ Lamarre (2009), str. 165
  31. ↑ 31,0 31,1 Gainax (1998) (Japanski). Neon Genesis Evangelion Newtype 100% Collection. Kadokawa Shoten. ISBN 4-04-852700-2. 
  32. ↑ Krystian Woznicki. „Towards a cartography of Japanese anime - Anno Hideaki's Evangelion Interview with Azuma Hiroki”. Tokuma Shoten. 
  33. ↑ 33,0 33,1 33,2 Fujie & Foster (2004), str. 9
  34. ↑ Napier (2002), str. 424
  35. ↑ Murakami (2005), str. 70, 77
  36. ↑ Saito & Azuma (2009), str. 94
  37. ↑ Fujie & Foster (2004), str. 76
  38. ↑ Ledoux (1997), str. 9
  39. ↑ Fujie & Foster (2004), str. 75
  40. ↑ Miller (2012), str. 189
  41. ↑ Lamarre (2009), str. 153-154
  42. ↑ Miller (2012), str. 84
  43. ↑ 43,0 43,1 Horn, Carl G. „Speaking Once as They Return: Gainax's Neon Genesis Evangelion”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-29. Pristupljeno 2015-09-05. 
  44. ↑ Takeda (2002), str. 161-162
  45. ↑ 45,0 45,1 Thouny (2009), str. 111
  46. ↑ 46,0 46,1 46,2 46,3 Azuma, Hiroki. „Animé or Something Like it: Neon Genesis Evangelion”. NTT InterCommunication Center. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-08. Pristupljeno 2015-09-07. 
  47. ↑ Lawrence Eng. „In the Eyes of Hideaki Anno, Writer and Director of Evangelion”. CJas.org. Arhivirano iz originala na datum 2009-07-09. Pristupljeno 2015-09-07. 
  48. ↑ Shinichiro Inoue (Juni 1996). „Interview with Hideaki Anno” (Japanski). Kadokawa Shoten. str. 162–177. 
  49. ↑ 49,0 49,1 Camp & Davis (2007), str. 19
  50. ↑ Haslem, Ndalianis & Mackie (2007), str 114
  51. ↑ Cavallaro (2007), str. 60
  52. ↑ 52,0 52,1 52,2 Napier (2002), str. 428
  53. ↑ 53,0 53,1 Matthew Vice. „DStv Pick of the week - Neon Genesis Evangelion : Monday, 15:45, Animax”. The Times. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-05. Pristupljeno 2015-09-07. 
  54. ↑ „Return of the Otaking”. J-pop.com. Arhivirano iz originala na datum 2000-01-26. Pristupljeno 2015-09-07. 
  55. ↑ Saito & Azuma (2009), str. 25
  56. ↑ Cavallaro (2007), str. 54-55
  57. ↑ 57,0 57,1 Ortega (2007), str. 217, 218
  58. ↑ Ortega (2007), str. 220
  59. ↑ „Interview mit Tsurumaki Kazuya (Studio GAINAX)”. Anime No Tomodachi. Arhivirano iz originala na datum 2017-09-03. Pristupljeno 2015-09-05. 
  60. ↑ Cavallaro (2007), str. 59
  61. ↑ 61,0 61,1 „Anno Hideaki”. Jinken-official.jimdo.com. Arhivirano iz originala na datum 2014-07-23. Pristupljeno 2015-09-05. 
  62. ↑ Tavassi (2012), str. 247
  63. ↑ „Neon Genesis Evangelion - An Angelic Vision”. ThingsAsian. Arhivirano iz originala na datum 2014-09-03. Pristupljeno 2015-09-05. 
  64. ↑ 64,0 64,1 Hornyak (2006), str. 70
  65. ↑ 65,0 65,1 Cavallaro (2007), str. 58
  66. ↑ 66,0 66,1 66,2 Camp & Davis (2007), str. 249
  67. ↑ Fujie & Foster (2004), str. 63
  68. ↑ 68,0 68,1 Haslem, Ndalianis & Mackie (2007), str. 123, 124
  69. ↑ 69,0 69,1 Wong, Amos (januar 1996). „Interview with Hideaki Anno, director of 'Neon Genesis Evangelion'”. Arhivirano iz originala na datum 2007-06-13. Pristupljeno 4.5. 2007. 
  70. ↑ Broderick, Mick (2002). „Anime's Apocalypse: Neon Genesis Evangelion as Millennarian Mecha”. Gender, History, and Culture in the Asian Context 7. Arhivirano iz originala na datum 2017-07-08. Pristupljeno 2015-09-05. 
  71. ↑ Sanenari (1997), str. 32, 33
  72. ↑ Novembar 1996, Newtype Magazine, Kadokawa Shoten (japanski)
  73. ↑ „エディプス・コンプレックス”. X-ray001473.blog.ocn.ne.jp. April 23, 2003. Arhivirano iz originala na datum 2011-09-09. Pristupljeno 2015-09-05. 

    There was this replacement by a robot, so the original mother is the robot, but then there is a mother of the same age, Rei Ayanami, by [Shinji’s] side. [She is] also by the side of the real father. There is also another father there, Adam, who governs the overall course of events. An Oedipus Complex within these multiple structures; that’s what I wanted to do.
  74. ↑ „Platinum Booklets - Episode Commentaries 21-26”. Evamonkey.com. Arhivirano iz originala na datum 2014-09-06. Pristupljeno 2015-09-05. 

    [The final] episode ends with the captions “To my father, thank you.” “To my mother, farewell.” “And to all the Children.” “Congratulations!” Eva is something of an Oedipus complex story, where a boy feels love and hatred for his father and mother, so the first two captions can be thought to means that Shinji has come to an understanding with his father and grown out of his dependence on his mother.
  75. ↑ Haslem, Ndalianis & Mackie (2007), str. 116
  76. ↑ Mike Crandol (11.6. 2002). „Understanding Evangelion”. Anime News Network. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-13. Pristupljeno 2015-09-05. 
  77. ↑ Platinum Edition Booklets, ADV, 2004-2005.
  78. ↑ 78,0 78,1 Fujie & Foster (2004), str. 147-160
  79. ↑ Napier (2002), str. 434
  80. ↑ Rivero, Lisa (8.1. 2012). „Social Media and the Hedgehog's Dilemma”. Psychology Today. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-16. Pristupljeno 2015-09-05. 
  81. ↑ Tsuribe, Manabu. „Prison of Self-Consciousness: an Essay on Evangelion”. Evamonkeys. Arhivirano iz originala na datum 2002-12-24. Pristupljeno 2015-09-05. 
  82. ↑ 82,0 82,1 82,2 Napier (2002), str. 418–435
  83. ↑ Ashby (2010), str. 348–349
  84. ↑ „Animation Kobe 1997: An Attendee's Report”. Gainax. Arhivirano iz originala na datum 2000-07-12. Pristupljeno 2015-09-08. 
  85. ↑ Cavallaro (2007), str. 63
  86. ↑ „忘れられないアニメソングベスト100 シネマでぽん！Ｓ cinema-game-toy/ウェブリブログ”. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-01. Pristupljeno 2015-09-08. 
  87. ↑ „決定！これが日本のベスト”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2015-09-08. 
  88. ↑ „Songs From Evangelion, Other Anime Win JASRAC Awards - News”. Anime News Network. 7.2. 2012. Arhivirano iz originala na datum 2011-05-27. Pristupljeno 2015-09-08. 
  89. ↑ ShiroSagisu (1995). „Neon Genesis Evangelion” (booklet). Japan: King Records. str. 8. KICA 286. 
  90. ↑ „Gainax Official News”. Gainax. Arhivirano iz originala na datum 1996-10-18. Pristupljeno 2015-09-08. 
  91. ↑ Cavallaro (2007), str. 54–55
  92. ↑ Tavassi (2012), str. 275
  93. ↑ „News for the week of 23 May 1999”. EX.org. 23.5. 1999. Arhivirano iz originala na datum 2000-10-03. Pristupljeno 2015-09-08. 
  94. ↑ „An Eternal Thought in the Mind of Godzilla”. Patrick Macias. 18.11. 2006. Arhivirano iz originala na datum 2012-06-05. Pristupljeno 2015-09-08. 

    The new issue of Japanese film magazine CUT is about to street ... Anyways, here is CUT's list of the 30 Greatest Anime Films of all-time, forever, always, never changing, no arguments. And for the record, I agree with about 5 of them ... 3. End of Evangelion
  95. ↑ „Rebuild of Evangelion”. Gainax. 10.9. 2006. Arhivirano iz originala na datum 2005-03-16. Pristupljeno 2012-11-01. 
  96. ↑ „4th & Final Evangelion Anime Film Titled (Updated)”. Anime News Network. 17.11. 2012. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-20. Pristupljeno 2015-09-08. 
  97. ↑ „貞本義行『新世紀エヴァンゲリオン』ついに完結!”. Gainax. 24.5. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2013-08-15. Pristupljeno 2015-09-08. 
  98. ↑ „新世紀エヴァンゲリオン ： 貞本版マンガ最終回が再掲載　安野モヨコらの祝福コメントも”. Mantan-web.jp. 4.7. 2013. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2015-09-08. 
  99. ↑ Takeda (2002), str. 167
  100. ↑ „9-9-06 (8:55AM EDT)---- Further Evangelion Shin Gekijou Ban Details”. Anime News Service. Arhivirano iz originala na datum 2007-05-09. Pristupljeno 2015-09-08. 
  101. ↑ „News: Japanese Comic Ranking, March 29-April 4”. Anime News Network. 7.4. 2010. Arhivirano iz originala na datum 2016-08-12. 
  102. ↑ Takasuka, S. "Grim, complex 'Evangelion' easier to digest in print form", in The Daily Yomiuri (Tokio) 7.3. 2008.
  103. ↑ „Carl Gustav Horn explains how the Angels are coming to America”. Viz Media. Arhivirano iz originala na datum 1998-06-13. Pristupljeno 2015-09-08. 
  104. ↑ „'Evangelion:Another Impact' Short by Appleseed's Aramaki Streamed”. Anime News Network. 6.2. 2015. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-14. Pristupljeno 2015-09-08. 
  105. ↑ Verboon, Nick (13.6. 2013). „90's Flashback: Neon Genesis Evangelion”. Unreality Mag. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-07. Pristupljeno 2015-09-09. 
  106. ↑ 106,0 106,1 106,2 106,3 106,4 106,5 Lawrence Eng. „A look at "The Four Revolutions of Anime"”. CJas.org. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 2015-09-09. 
  107. ↑ „SmaSTATION!!”. Tv-asahi.co.jp. Arhivirano iz originala na datum 2013-12-15. Pristupljeno 2015-09-09. 
  108. ↑ „Evangelion: 3.0 You Can (Not) Redo is Coming to Theaters Across the U.S. and Canada in January 2014”. Anime News Network. 11.11 2013. Arhivirano iz originala na datum 2015-11-28. Pristupljeno 2015-09-09. 
  109. ↑ Ishikawa (2007), str. 71
  110. ↑ Mike Crandol. „Review - Neon Genesis Evangelion DVD 1: Platinum Edition”. Anime News Network. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-03. Pristupljeno 2012-11-01. 
  111. ↑ 111,0 111,1 „Otakon Highlights - Evangelion Voice Actors - Aug. 7, 1998”. Fansview.com. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-17. Pristupljeno September 8, 2013. 
  112. ↑ 112,0 112,1 Fujitani (2001), str. 147
  113. ↑ Charles Solomon (10.4. 2002). „Anime Series Draws on a World of Alienation”. Los Angeles Times. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2015-09-09. 
  114. ↑ „20th Anime Grand Prix”. Animage. juni 1998. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-14. Pristupljeno 2015-09-09. 
  115. ↑ 115,0 115,1 „EX Media”. Ex.org. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-31. Pristupljeno 2015-09-09. 
  116. ↑ „Neon Genesis Evangelion”. IGN. Arhivirano iz originala na datum 2015-04-02. Pristupljeno 2015-09-09. 
  117. ↑ „More details Regarding Animage Top 100”. Anime News Network. 16.1. 2001. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-12. Pristupljeno 2015-09-09. 
  118. ↑ „EX Media”. Ex.org. Arhivirano iz originala na datum 2000-10-28. Pristupljeno 2015-09-08. 
  119. ↑ „Animation Kobe winners” (Japanski). Animation Kobe Organizing Committee. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-12. Pristupljeno 2015-09-09. 
  120. ↑ „Animation Kobe 1997: An Attendee's Report” (Japanski). Gainax. Arhivirano iz originala na datum 2000-07-12. Pristupljeno 2015-09-08. 
  121. ↑ „'Neon Genesis Evangelion' Honored at Japan SF Awards”. Gainax. Arhivirano iz originala na datum 2000-10-22. Pristupljeno 2015-09-09. 
  122. ↑ Bolton, Csicsery-Ronay & Tatsumi (2007), str. XIX
  123. ↑ „With NT, 1/4 century” (Japanski). Newtype Magazine (Kadokawa Shoten) (3). 2010. 
  124. ↑ „１９９０年代以降アニメソング　ベスト２０”. Tv-asahi.co.jp. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-04. Pristupljeno 2015-09-08. 
  125. ↑ Ishikawa (2007), str. 84
  126. ↑ Hiroki, Furuhata & Steinberg (2007), str. 174–187
  127. ↑ Haslem, Ndalianis & Mackie (2007), str. 113
  128. ↑ Hale, Mike. „Evangelion 1.0: You Are (Not) Alone (2007)”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-10. Pristupljeno 2015-09-09. 
  129. ↑ Lamarre (2006), str. 120–143
  130. ↑ Theron Martin. „Review - Neon Genesis Evangelion DVD 3: Platinum Edition”. Anime News Network. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-17. Pristupljeno 2015-09-09. 
  131. ↑ Zac Bertschy. „Review - Arjuna DVD 3”. Anime News Network. Arhivirano iz originala na datum 2013-01-17. Pristupljeno 2015-09-09. 
  132. ↑ McCarter, Charles. „Everywhere FLCL”. EX Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2007-05-23. Pristupljeno 2015-09-09. 
  133. ↑ Lee, Roderick. „Interview: Takagi Shinji”. EX Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2006-10-03. Pristupljeno 2015-09-09. 

    [Animation director Shinji Takagi:] One of my current favorites is Evangelion for its richness in stories and characters.
  134. ↑ Harris, Jeffrey (3.12. 2007). „Neon Genesis Evangelion: Platinum Boxset DVD Review”. IGN. Arhivirano iz originala na datum 2013-10-25. Pristupljeno 2015-09-09. 
  135. ↑ „"Neon Genesis Evangelion" - Review”. Animeacademy.com. 27-04-2004. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-19. Pristupljeno 2012-11-01. 
  136. ↑ Mike Crandol (04-08-2004). „Neon Genesis Evangelion - Review, DVD 1”. Anime News Network. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-03. Pristupljeno 10-10-2008. 
  137. ↑ Tim Jones. „"Neon Genesis Evangelion" Review”. THEM Anime Reviews. Arhivirano iz originala na datum 2017-04-25. Pristupljeno 10-10-2008. 
  138. ↑ Raphael See. „Neon Genesis Evangelion - Review”. THEM Anime Rviews. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-24. Pristupljeno 10-10-2008. 
  139. ↑ Kal (3. srpnja 2011). „Neon Genesis Evangelion - Review”. Kal101.com. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-17. Pristupljeno 2012-11-01. 
  140. ↑ 140,0 140,1 Hornyak, Tim (July 16, 2013). „Is 'Pacific Rim' a retelling of Japanese anime 'Evangelion'?”. CNET. Arhivirano iz originala na datum 2018-08-19. Pristupljeno 2015-09-10. 
  141. ↑ Fontana & Tarò (2007), str. 55
  142. ↑ Fontana & Tarò (2007), str. 60
  143. ↑ Fontana & Donati (2013), str. 141
  144. ↑ Tavassi (2012), str. 247–248
  145. ↑ Clements & McCarthy (2006), str. 184–185
  146. ↑ Fontana & Tarò (2007), str. 123
  147. ↑ Hale, Mike (24.2. 2012). „Watchlist: 'Lagrange,' Anime With Echoes of 'Evangelion'”. The New York Times. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-13. Pristupljeno 2015-09-10. 
  148. ↑ Clements & McCarthy (2006), str. 167
  149. ↑ Fontana & Tarò (2007), str. 126
  150. ↑ Clements & McCarthy (2006), str. 490
  151. ↑ Fontana & Tarò (2007), str. 121
  152. ↑ Fontana & Tarò (2007), str. 106
  153. ↑ Fontana & Donati (2013), str. 137
  154. ↑ Brown (2006), str. 148
  155. ↑ Fontana & Tarò (2007), str. 161
  156. ↑ Clements & McCarthy (2006), str. 346
  157. ↑ Martin, Theron (4.12. 2006). „Hayate the Combat Butler”. Anime News Network. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-07. Pristupljeno 2015-09-10. 
  158. ↑ Martin, Theron (23.9. 2011). „Baka and Test”. Anime News Network. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-07. Pristupljeno 2015-09-10. 
  159. ↑ Lamb, Lynzee (10.4. 2015). „Neon Genesis Evangelion Opening Parodied on Regular Show”. Anime Netws Network. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-20. Pristupljeno 2015-09-10. 
  160. ↑ Clements & McCarthy (2006), str. 575
  161. ↑ Tavassi (2012), str. 400
  162. ↑ Takahashi, Rika. „Xenogears”. EX Magazine. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-28. Pristupljeno 2015-09-10. 

    The game starts with a stunning full motion video sequence that feels rather reminiscent of Neon Genesis Evangelion.
  163. ↑ Leigh, Alexander. „Interview: Beautiful, Creative El Shaddai Is Daring To Be Weird”. Gamasutra. Arhivirano iz originala na datum 2020-05-23. Pristupljeno 2015-09-10. 

    Not only does El Shaddai—the name of which features the secondary title Ascension of the Metatron—feature a variety of gameplay types and level styles, but it borrows from a number of aesthetic influences. These'll be familiar to fans of popular Japanese anime like Neon Genesis Evangelion ...
  164. ↑ Azuma (2009), str. 49–50
  165. ↑ Clements & McCarthy (2006), str. 221
  166. ↑ Saito & Azuma (2009), str. 125
  167. ↑ Telotte (2008), str. 133
  168. ↑ Clements & McCarthy (2006), str. 259–260
  169. ↑ „TV Tokyo's Iwata Discusses Anime's 'Road to Survival'”. Anime News Network. 29.1. 2009. Arhivirano iz originala na datum 2012-07-24. Pristupljeno 2015-09-10. 
  170. ↑ Azuma (2009), str. 4–5
  171. ↑ Colombo (2005), str. 39
  172. ↑ Miyao (2002), str. 191-209
  173. ↑ Azuma (2009), str. 117
  174. ↑ Lyden (2009), str. 208
  175. ↑ Kelts, Roland (February 17, 2012). „Shinkai engages intl anime fans”. The Daily Yomiuri. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-17. Pristupljeno 2015-09-10. 
  176. ↑ 176,0 176,1 Clements & McCarthy (2006), str. 185
  177. ↑ „イケメンアニソンバンドがメジャーデビュー”. Oricon.co.jp. Arhivirano iz originala na datum 2014-02-23. Pristupljeno 2015-09-10. 
  178. ↑ „Docomo shows off NERV edition SH-06D Evangelion phone”. The Verge. 3.4. 2012. Arhivirano iz originala na datum 2018-07-19. Pristupljeno 2015-09-10. 
  179. ↑ Poitras (2001), str. 27
  180. ↑ 180,0 180,1 180,2 Fujie & Foster (2004), str. 142
  181. ↑ Fujie & Foster (2004), str. 97
  182. ↑ 182,0 182,1 Takeda (2002), str. 166–167
  183. ↑ Macwilliams (2008), str. 57
  184. ↑ 184,0 184,1 Tavassi (2012), str. 259
  185. ↑ Ballús & Torrents (2014), str. 283
  186. ↑ „「ヱヴァ」総監督　劇場で"緊急声明"”. Sponichi Annex. 12.2. 2007. Arhivirano iz originala na datum 2007-02-14. Pristupljeno 2015-09-10. 
  187. ↑ Tavassi (2012), str. 476

Literatura[uredi | uredi kod]

Knjige
Azuma, Hiroki Otaku: Japan's Database Animals. University of Minnesota Press. 2009. ISBN 978-0-8166-5351-5. OCLC 254528970. 
Bolton, Christopher; Csicsery-Ronay, Istvan; Tatsumi, Takayuki Robot Ghosts and Wired Dreams: Japanese Science Fiction from Origins to Anime. University of Minnesota Press. 2007. ISBN 978-0-8166-4974-7. OCLC 216934285. 
Brown, Stephen T. Cinema Anime. Palgrave Macmillan. 2006. ISBN 9781403970602. OCLC 61694887. 
Camp, Brian; Davis, Julie Anime Classics Zettai!: 100 Must-See Japanese Animation Masterpieces. Stone Bridge Press, Inc.. 2007. ISBN 978-1-933330-22-8. OCLC 124985401. 
Cavallaro, Dani Anime Intersections. Tradition and Innovation in Theme and Technique. McFarland. 2007. ISBN 978-0-7864-3234-9. OCLC 144547871. 
Clements, Jonathan; McCarthy, Helen The Anime Encyclopedia: A Guide to Japanese Animation Since 1917. Berkeley: Stone Bridge Press. 2006. ISBN 1-933330-10-4. OCLC 71237342. 
Colombo, Fausto (italijanski) Atlante della comunicazione: cinema, design, editoria, internet, moda, musica, pubblicità, radio, teatro, telefonia, televisione. Hoepli Editore. 2005. ISBN 978-88-203-3359-1. 
Fontana, Davide; Donati, R. (italijanski) La bomba e l'onda. Storia dell'animazione giapponese da Hiroshima a Fukushima. Bietti. 2013. ISBN 978-88-8248-282-4. 
Fontana, Davide; Tarò, Andrea (italijanski) Anime. Storia dell'animazione giapponese 1984–2007. Il Foglio Letterario. 2007. ISBN 978-88-7606-160-8. 
Fujie, Kazuhisa; Forster, Martin Neon Genesis Evangelion: The Unofficial Guide. DH Publishing, Inc.. 2004. ISBN 0-9745961-4-0. OCLC 56326204. 
Fujitani, T.T. Perilous Memories: The Asia-Pacific War(s). Duke University Press. 2001. ISBN 978-0-8223-8105-1. OCLC 56924536. 
Haslem, Wendy; Ndalianis, Angelaa; Mackie, Chris Super/Heroes: From Hercules to Superman. New Academia Publishing. 2007. ISBN 978-0-9777908-4-5. OCLC 123026083. 
Hornyak, Timothy N. Loving the Machine: Politics, Culture and Society. Kodansha International. 2006. ISBN 9784770030122. OCLC 63472559. 
Ishikawa, Satomi Seeking the Self: Individualism and Popular Culture in Japan. Peter Lang. 2007. ISBN 978-3-03910-874-9. OCLC 140103062. 
Lamarre, Thomas The Anime Machine: A Media Theory of Animation. University of Minnesota Press. 2009. ISBN 978-0-8166-5155-9. OCLC 351318500. 
Ledoux, Trish Anime Interviews: The First Five Years of Animerica, Anime & Manga Monthly (1992–97). Viz Media. 1997. ISBN 978-1-56931-220-9. 
Macwilliams, Mark Wheeler Japanese Visual Culture: Explorations in the World of Manga and Anime. M. E. Sharpe. 2008. ISBN 978-0-7656-3308-8. 
Lyden, John The Routledge Companion to Religion and Film. Taylor & Francis. 2009. ISBN 978-0-415-44853-6. OCLC 237881008. 
Miller, Gerald Alva Jr. Exploring the Limits of the Human Through Science Fiction. Palgrave Macmillan. 2012. ISBN 978-1-137-26285-1. 
Murakami, Takashi Little Boy: The Arts Of Japan's Exploding Subculture. Yale University Press. 2005. ISBN 978-0-300-10285-7. 
Poitras, Gilles Anime Essentials: Every Thing a Fan Needs to Know. Stone Bridge Press. 2001. ISBN 978-1-880656-53-2. OCLC 45633187. 
Sadamoto, Yoshiyuki Neon Genesis Evangelion, Vol. 1. Essay by Hideaki Anno; translated by Mari Morimoto, English adaptation by Fred Burke. San Francisco: VIZ Media LLC. 1998. ISBN 1-56931-294-X. 
Sadamoto, Yoshiyuki Der Mond: The Art of Yoshiyuki Sadamoto - Deluxe Edition. Kadokawa Shoten. 1999. ISBN 9781569315460. 
Saito, Tamak; Azuma, Hiroki Beautiful Fighting Girl. University of Minnesota Press. 2009. ISBN 978-0-8166-5450-5. 
Sanenari, Oizumi As cruel angel - Neon Genesis Evangelion [新世紀エヴァンゲリオン残酷な天使のように]. Magazine Magazine. 1997. str. 32–33. ISBN 4-906011-25-X. 
Takeda, Yasuhiro The Notenki memoirs: studio Gainax and the men who created Evangelion. ADV Manga. 2002. ISBN 1-4139-0234-0. OCLC 57693205. 
Tavassi, Guido (italijanski) Storia dell'animazione giapponese: Autori, arte, industria, successo dal 1917 ad oggi. Tunué. 2012. ISBN 978-88-97165-51-4. 
Telotte, J.P. The Essential Science Fiction Television Reader. University Press of Kentucky. 2008. ISBN 978-0-8131-2492-6. OCLC 229064465. 
Znanstveni / naučni radovi i časopisi
Ashby, Madeline „Epic Fail: Still Dreary, after All These Years”. Mechademia 5 (1). 2010. OCLC 726849207. [mrtav link]
Ballús, Andreu; Torrents, Alba G. „Evangelion as Second Impact: Forever Changing That Which Never Was”. Mechademia 9 (1). 2014. DOI:10.1353/mec.2014.0014. ISSN 2152-6648. 
Cormick, Craig „Cloning goes to the movies”. História, Ciências, Saúde-Manguinhos (Rio de Janeiro) 13. 2006. DOI:10.1590/S0104-59702006000500011. ISSN 1678-4758. 
Hiroki, Azuma; Furuhata, Yuriko; Steinberg, Marc „The Animalization of Otaku Culture”. Mechademia 2 (1). 2007. DOI:10.1353/mec.0.0023. ISBN 978-0-8166-5266-2. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2021-03-25. 
Lamarre, Thomas „The Multiplanar Image”. Mechademia 1 (1). 2006. DOI:10.1353/mec.0.0067. 
Miyao, Daisuke „Before anime: animation and the Pure Film Movement in pre-war Japan”. Japan Forum 24 (1). 2002. DOI:10.1080/09555800220136356. ISSN 0955-5803. 
Napier, Susan J. When the Machines Stop: Fantasy, Reality, and Terminal Identity in "Neon Genesis Evangelion" and "Serial Experiments Lain". 29. Science-Fiction Studies. 2002. ISSN 0091-7729. JSTOR 4241108. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-10. Pristupljeno 2015-09-24. 
Ortega, Mariana (2007) „My Father, He Killed Me; My Mother, She Ate Me: Self, Desire, Engendering, and the Mother in Neon Genesis Evangelion”. Mechademia 2 (1). DOI:10.1353/mec.0.0010. Arhivirano iz originala na datum 2015-09-30. Pristupljeno 2021-03-25. 
Redmond, Dennis „Anime and East Asian Culture: Neon Genesis Evangelion”. Quarterly Review of Film and Video 24. 2007. DOI:10.1080/10509200500486205. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-05. Pristupljeno 2015-09-08. 
Savoy, Katherine „The Artificial Restoration of Agency through Sex and Technology in Neon Genesis Evangelion”. Japanese Studies 14 (1). 2014. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-23. Pristupljeno 2015-09-10. 
Thouny, Christophe „Waiting for the Messiah: The Becoming-Myth of "Evangelion" and "Densha otoko"”. Mechademia 4 (1). 2009. DOI:10.1353/mec.0.0066. ISBN 978-0-8166-6749-9. 

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Neon Genesis Evangelion

Službeni site[uredi | uredi kod]

Siteovi sa informacijama[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Neon_Genesis_Evangelion&oldid=41751182