Shen Dao

Izvor: Wikipedia

Shen Dao (kineski: 慎到; Hanyu Pinyin: Shèn Dào; Wade-Giles: Shen Tao, cca. 395–315. pne.) bio je kineski filozof iz Zhaoa koji je također predavao na akademiji Jixia u Qiju. Obično se navodi kao Shenzi 慎子.

Napisao 42 originalna eseja, od kojih je danas očuvano samo njih 7. Uglavnom je poznat po referencama drugih autora, posebno Han Feija i Zhuang Zija. Kritičku rekonstrukciju izgubljene Shenzijeve knjige je napisao Paul Thompson i izdao 1979. godine kao The Shen Tzu Fragments.

Godine 2007. je Šangajski muzej objavio zbirku tekstova na bambusovim štapićima iz Države Chu koje datiraju iz perioda Zaraćenih država, uključujući šest štapića sa Shenzijevim izrekama.[1] To su jedini primjeri Shenzijevih tekstova koji datiraju iz doba njegovog života.

Najvažniji aspekt filozofije Shen Daoa je sinteza taoističke i legalističke misli. Dok su obje škole u mnogo čemu suprostavljene, obje dijele pogled na prirodu kao temeljno amoralnu snagu, odnosno na stvarnost kao arenu bez postavljenog moranog imperativa – a što ih odvaja od konfucijanstva.

U konfucijanstvu vlast legitimira superiorni moralni karakter i mudrost. Prema Shen Daou, autoritet nastaje i čuva se temeljem određenih činjenica umjesto apstraktnim moralnim pravilima. Stvari se jednostavno kreću kroz prirodno kretanje Puta (Tao) i ne poklapaju se kako bi stvorili nekekava etički sistem. Kroz ovu zamisao je lako vidjeti pokušaj spajanja mistične jednostavnosti taoizma i ciničnog realizma u legalističkoj filozofiji.

Reference[uredi - уреди]

Zhongwen.svg Ovaj članak sadrži kineski tekst.
Bez pravilne podrške za renderiranje, možete vidjeti upitnike, kvadrate i druge simbole umjesto kineskih znakova.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]