Senaja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Senaja


Pogled na Senaju

Osnovni podaci
Država  Srbija
Grad Beograd
Opština Mladenovac
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 444
Geografija
Koordinate 44°32′26″N 20°40′01″E / 44.5405°N 20.667°E / 44.5405; 20.667
Nadmorska visina 239 m
Senaja na mapi Srbije
Senaja
Senaja
Senaja (Srbije)
Ostali podaci
Pozivni broj 011
Registarska oznaka BG


Koordinate: 44° 32′ 26" SGŠ, 20° 40′ 01" IGD

Senaja je naselje u Gradskoj opštini Mladenovac u Gradu Beogradu. Prema popisu iz 2002. bilo je 444 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 571 stanovnika).

Istorija[uredi | uredi kod]

Senaja se nalazi južno od varoši Grocke. Današnje mesto je novijeg datuma. U aračkim spiskovima se pominje kao naselje u 1818.godini, već u 1828.g.i tada je imalo 7 kuća.
Predanje veli da je selo dobilo ime po senu, koje za vreme turaka iz doline Bogoza denuto na mestu, blizu koga je danas selo. U Krušaku i sada mogu se izoravati opeke, i tu je po predanju, bilo madžarsko groblje.
U Senaju je došao među prvima neki Mihalo Krasa iz Gruže, koji je ubrzo napustio selo. Posle njega došao predak Krupeža (Krupeževića) sa četiri sina. Krupeža je starinom iz Rakove (ljubički srez), odakle je najpre došao u Ljuljake (Gruža), a iz Ljuljaka u Senaju. U Senaji ostane jedan deo i to su današnji Krupeževići, po kojima se i čitav kraj zove Krupeški, a jedni odu 1832.g. u Veliku Krsnu. Tako se naselilo iz raznih krajeva porodice:Đurko, Đurkovići Krupeževići, Đurkovići,Josići, Došli su iz Gruže zbog toga što su čuli da ovde ima puste zemlje, i da su se na njoj naselili neki njihovi zemljaci.
Po popisu iz 1921.g. Senaja ima 114 kuća sa 662 stanovnika. . (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Senaja živi 365 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,1 godina (41,8 kod muškaraca i 44,3 kod žena). U naselju ima 159 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,79.

Ovo naselje je u velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 718 [3]
1953. 738
1961. 668
1971. 591
1981. 578
1991. 571 492
2002. 578 444
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
429 96.62%
Romi
  
6 1.35%
Jugosloveni
  
3 0.67%
Muslimani
  
1 0.22%
nepoznato
  
5 1.12%


Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Podaci uzeti iz: „naselja“ knj. II (P.Nikolić: Okolina Beograda) i iz „Letopisa“ sala Senaja
  2. Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta, običaji i nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  4. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).

Letopis period 1812—2009. godine. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Pdunavska mesta, Srbije, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]