Seksualno zlostavljanje

Izvor: Wikipedia
seks i pravo
socijalni problemi
antiseksualizam  cenzura
cirkumcizija 
četvrt crvenih svjetiljaka
devijantni seksualni odnos
dob pristanka 
etika  homofobija
istospolni brak 
javni moral
miscegenacija (međurasni odnosi)
norme 
objektivacija
pornografija 
reproduktivna prava
seks radi preživljavanja 
striptiz
specifični prekršaji
(mogu se razlikovati među zakonodavstvima)
preljub  bestijalnost  dječji grooming
dječja pornografija 
dječja prostitucija
kriminalni prijenos HIV-a
ženska genitalna mutilacija
incest 
svodništvo  prostitucija (prisilna)
pedofilija 
javna nepristojnost
silovanje (statutarno 
bračno)
zavođenje 
sexting
seksualno zlostavljanje (dječje)
seksualni napad 
seksualno napastovanje
ropstvo 
sodomija  nasilje  zoofilija
kategorije
seksualnost  kazneno pravo  pravo

Seksualno zlostavljanje, ponekad označeno kao uznemiravanje, nametanje je neželjena seksualnog ponašanja jedne osobe drugoj. Kada je nametanje izravno, kratkog trajanja ili nečesto, naziva se seksualnim napadom. Prijestupnik se naziva seksualnim zlostavljačem ili uznemiravateljem.[1] Pojam također obuhvaća svako ponašanje svake odrasle osobe prema djetetu radi seksualnog uzbuđivanja bilo odrasle osobe bilo djeteta. Ako je žrtva mlađa od dobi pristanka, riječ je o seksualnom zlostavljanju djece.

Seksualno zlostavljanje u braku[uredi - уреди]

Glavni članak: zlostavljanje u braku

Seksualno zlostavljanje u braku oblik je kućnog nasilja. Kada zlostavljanje uključuje prisilni seks, tada predstavlja silovanje drugog supružnika, a ovisno o zakonodavstvu može također predstavljati napad.

Položaji moći[uredi - уреди]

Glavni članci: radno uznemiravanje i rankizam

Seksualno neprimjereno ponašanje može se zbiti ondje gdje jedna osoba koristi položaj autoriteta kako bi primorala drugu osobu da se upusti u inače neželjenu seksualnu aktivnost. Primjerice, seksualno uznemiravanje na radnom mjestu može uključivati zaposlenika koji je prisiljen na seksualnu situaciju iz straha od otkaza. Seksualno uznemiravanje u obrazovanju može uključivati studenta koji se podčinjava seksualnom nabacivanju autoritetne osobe u strahu od kažnjavanja, primjerice jer može dobiti neprolaznu ocjenu.

Nekoliko skandala seksualnog zlostavljanja uključivalo je zloporabu religijskog autoriteta i često prikrivanje među nezlostavljačima, uključujući slučajeve u južnjačkobaptističkoj religiji,[2] Katoličkoj crkvi, episkopalnoj religiji,[3] islamu,[4] Jehovinim svjedocima, Luteranskoj crkvi,[5] Metodističkoj crkvi,[6] Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana,[7] Fundamentalističkoj crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, ortodoksnom judaizmu,[8] ostalim ograncima judaizma[9] i raznim kultovima.

Seksualno zlostavljanje djece[uredi - уреди]

Pusti me na miru, prljavi rogonjo, 1905., Martin van Maële

Seksualno zlostavljanje djece oblik je zlostavljanja djece u kojemu se dijete zlostavlja radi seksualne gratifikacije odrasle osobe ili starijeg adolescenta.[10][11] Osim izravnog seksualnog kontakta, seksualno zlostavljanje djece također se zbiva kada se odrasla osoba nedolično razotkriva (svoje genitalije, ženske bradavice itd.) pred djetetom s namjerom da gratificira svoje seksualne želje ili da zaplaši dijete ili se s njim zbliži, da pita ili vrši pritisak nad djetetom da se ono upusti u seksualne aktivnosti, da prikazuje pornografiju djetetu ili koristi dijete za stvaranje dječje pornografije.[10][12][13]

Učinci seksualnog zlostavljanja djeteta uključuju krivnju i samooptuživanje, flashbackove, noćne more, nesanicu, strah od stvari povezanih sa zlostavljanjem (uključujući predmete, mirise, mjesta, posjete liječniku, itd.), probleme samopoštovanja, seksualnu disfunkciju, kroničnu bol, ovisnost, samoozljeđivanje, suicidalnu ideaciju, somatske tegobe, depresiju,[14] posttraumatski stresni poremećaj,[15] anksioznost,[16] ostale mentalne bolesti (uključujući granični poremećaj ličnosti)[17] sklonost reviktimizaciji u odrasloj dobi,[18] i tjelesne ozljede djetetu, među inim problemima.[19] Žrtve seksualnog zlostavljanja djece više od šest puta su sklonije samoubojstvu[20] i osam puta više sklonije ponovvnom pokušaju samoubojstva.[20] Zlostavljači su također skloniji počinjenju samoubojstva. Većina štete prouzročena žrtvama postaje vidljiva godinama nakon što se zlostavljanje zbilo.

Seksualno zlostavljanje od članova obitelji oblik je incesta i rezultira ozbiljnijom i dugotrajnijom psihološkom traumom, posebice u slučaju roditeljskog incesta.[21]

Približno 15% do 25% žena i 5% do 15% muškaraca bilo je seksualno zlostavljeno dok su bili djeca.[22][23][24][25][26] Većina počinitelja seksualnog zlostavljanja poznaje svoje žrtve; približno 30% srodnici su djeteta, a često su to očevi, ujaci, stričevi ili nećaci; oko 60% čine ostali poznanici poput obiteljskih prijatelja, pazitelj(ic)a ili susjeda; stranci su počinitelji u približno 10% slučajeva seksualnog zlostavljanja djece. Većinu seksualnog zlostavljanja djece počinjavaju muškarci; žene počinjavaju približno 14% prijestupa prijavljenih protiv dječaka i 6% prijestupa prijavljenih protiv djevojčica.[22] Većina počinitelja koji zlostavljaju pretpubertetsku djecu su pedofili;[27][28] no ovaj malen postotak ne zadovoljava dijagnostičke kriterije za pedofiliju.[29]

Seksualno zlostavljanje ljudi s razvojnim poteškoćama[uredi - уреди]

Ljudi s razvojnim poteškoćama često su žrtve seksualnog nasilja. Prema istraživanju, ljudi s poteškoćama izloženi su većem riziku viktimizacije seksualnog napada ili seksualnog zlostavljanja zbog pomanjkanja razumijevanja (Sobsey & Varnhagen, 1989). Stopa seksualnog zlostavljanja koje se zbiva ljudima s poteškoćama jest zaprepašćujuć, pa ipak većina ovih slučajeva ostaje neprijavljeno.

Seksualno zlostavljanje i manjine[uredi - уреди]

Seksualno zlostavljanje velik je problem u manjinskim zajednicama. Godine 2007. hispanske žrtve bile su uključene u utvrđivanje masivnog slučaja seksualnog zlostavljanja koje je obuhvatilo Nadbiskupiju losangelesku Katoličke crkve.[30] Radi označivanja problema seksualnog zlostavljanja u afroameričkoj zajednici prestižna zaklada Leeway[31] dodijelila je potporu za razvoj www.blacksurvivors.org,[32] nacionalne online grupe za podršku i resursni centar za Afroamerikance koji su preživjeli seksualno zlostavljanje. Neprofitnu skupinu osnovala je 2008. godine Sylvia Coleman, Afroamerikanka koja je preživjela seksualno zlostavljanje i nacionalni ekspert za prevenciju seksualnog zlostavljanja.

Preživjeli[uredi - уреди]

Pojam preživjeli (engl. survivor) ponekad se rabi za živuću žrtvu, čak i onu s nefatalnim posljedicama, radi ohrabrivanja i osnaživanja pojedinca u ozdravljenju, posebice ako se radi o živućoj žrtvi seksualnog zlostavljanja ili napada.[33] Primjerice, s tom su namjerom osnovane Mreža osoba koje su preživjele zlostavljanje svećenika i The Survivors Trust.

Među životinjama[uredi - уреди]

Seksualno zlostavljanje utvrđeno je također među životinjama, primjericu među adelijskim pingvinima.[34]

Više informacija[uredi - уреди]

Referencije[uredi - уреди]

  1. "Peer commentaries on Green (2002.) and Schmidt (2002.)". Archives of Sexual Behavior 31. 2002. "Child molester is a pejorative term applied to both the pedophile and incest offender." 
  2. Stop Baptist Predators
  3. Episcopalian Ministers
  4. Joe Murphy (18. kolovoza 2012.). "Baroness Warsi: Some Pakistani men think young white girls are "fair game" for sex abuse - Politics - News - Evening Standard". Thisislondon.co.uk. http://www.thisislondon.co.uk/news/politics/baroness-warsi-some-pakistani-men-think-young-white-girls-are-fair-game-for-sex-abuse-7766319.html. pristupljeno 2. lipnja 2012. 
  5. The LutheranLutheran abuse
  6. Methodist abuse
  7. Anderson, Lavina (1995.). Case Reports of the Mormon Alliance Volume 1. ISBN 0-10-878835-0. 
  8. Abuse Scandal Plagues Hasidic Jews In Brooklyn Barbare Bradley Hagerty. All Things Considered, National Public Radio. 2. veljače 2009.
  9. Amy, Neustein, ur. (2009.). Tempest in the Temple: Jewish Communities and Child Sex Scandals. Brandeis Series in American Jewish History, Culture, and Life. Waltham, Massachusetts: Brandeis University Press. ISBN 978-1-58465-671-5. 
  10. 10.0 10.1 "Child Sexual Abuse". Medline Plus. U.S. National Library of Medicine,. 2. travnja 2008.. http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/childsexualabuse.html. 
  11. Committee on Professional Practice and Standards (COPPS), Board of Professional Affairs (BPA), American Psychological Association (APA); Catherine Acuff, Ph.D.; Steven Bisbing, Ph.D.; Michael Gottlieb, Ph.D.; Lisa Grossman, Ph.D.; Jody Porter, Ph.D.; Richard Reichbart, Ph.D.; Steven Sparta, Ph.D.; and C. Eugene Walker, Ph.D (kolovoz 1999.). "Guidelines for Psychological Evaluations in Child Protection Matters". American Psychologist 54 (8): 586–593. doi:10.1037/0003-066X.54.8.586. PMID 10453704. Retrieved 7. svibnja 2008. Lay summaryAPA PsycNET (07. 05. 2008.). "Abuse, sexual (child): generally defined as contacts between a child and an adult or other person significantly older or in a position of power or control over the child, where the child is being used for sexual stimulation of the adult or other person." 
  12. Martin, J.; Anderson, J.; Romans, S.; Mullen, P; O'Shea, M (1993.). "Asking about child sexual abuse: methodological implications of a two-stage survey". Child Abuse and Neglect 17 (3): 383–392. doi:10.1016/0145-2134(93)90061-9. PMID 8330225. 
  13. Child sexual abuse definition from the NSPCC
  14. Roosa, M.W., Reinholtz, C., Angelini, P.J. (1999.). "The relation of child sexual abuse and depression in young women: comparisons across four ethnic groups". Journal of Abnormal Child Psychology 27 (1): 65–76. PMID 10197407. 
  15. Widom C.S. (1999.). "Post-traumatic stress disorder in abused and neglected children grown up," American Journal of Psychiatry; 156(8):1223-1229.
  16. Levitan, R. D., N. A. Rector, Sheldon, T., & Goering, P. (2003.). "Childhood adversities associated with major depression and/or anxiety disorders in a community sample of Ontario: Issues of co-morbidity and specificity," Depression & Anxiety; 17, 34-42.
  17. AJP.psychiatryonline.org
  18. Messman-Moore, Terri L.; Long, Patricia J. (2000.). "Child Sexual Abuse and Revictimization in the Form of Adult Sexual Abuse, Adult Physical Abuse, and Adult Psychological Maltreatment". Journal of Interpersonal Violence 15 (5): 489–502. doi:10.1177/088626000015005003. 
  19. Dinwiddie, S, Heath, AC, Dunne, MP, Bucholz, KK, Madden, PA, Slutske, WS, Bierut, LJ, Statham, DB et al. (2000.). "Early sexual abuse and lifetime psychopathology: a co-twin-control study". Psychological Medicine 30 (1): 41–52. doi:10.1017/S0033291799001373. PMID 10722174. 
  20. 20.0 20.1 Drlowenstein.com
  21. Courtois, Christine A. (1988.). Healing the Incest Wound: Adult Survivors in Therapy. W. W. Norton & Company. str. 208. ISBN 0-393-31356-5. 
  22. 22.0 22.1 Julia Whealin, Ph.D. (22. svibnja 2007.). "Child Sexual Abuse". National Center for Post Traumatic Stress Disorder, US Department of Veterans Affairs. http://www.ptsd.va.gov/public/pages/child-sexual-abuse.asp. 
  23. David Finkelhor (ljeto/jesen 1994.). "Current Information on the Scope and Nature of Child Sexual Abuse" (PDF). The Future of Children. (1994) 4(2): 31-53. 
  24. Crimes against Children Research Center
  25. Family Research Laboratory
  26. Kevin M. Gorey and Donald R. Leslie (1997.). "The prevalence of child sexual abuse: Integrative review adjustment for potential response and measurement biases". Child Abuse & Neglect (Elsevier Science Ltd.) 21 (4, travanj 1997.): 391–398. doi:10.1016/S0145-2134(96)00180-9. PMID 9134267. 
  27. Hall, MD, Ryan C.; Richard C. W. Hall, MD, PA. (2007.). "A Profile of Pedophilia: Definition, Characteristics of Offenders, Recidivism, Treatment Outcomes, and Forensic Issues" (PDF). Mayo Clin Proc (Mayo Foundation for medical education and research) 82 (4): 457–71. doi:10.4065/82.4.457. PMID 17418075. 
  28. Ames, A.; Houston, D. A. (1990.). "Legal, social, and biological definitions of pedophilia". Archives of Sexual Behavior 19 (4): 333–342. doi:10.1007/BF01541928. PMID 2205170. 
  29. Laws, Dr. Richard; William T. O'Donohue (1997.). "H. E.Barbaree, M. C.Seto". Sexual Deviance: Theory, Assessment, and Treatment. Guilford Press. str. 175–193. ISBN 1-57230-241-0. 
  30. NPR.org
  31. Leeway.org
  32. Blacksurvivors.org
  33. "Dean of Students Office | Clark University". Clarku.edu. http://www.clarku.edu/offices/dos/survivorguide/definition.cfm. pristupljeno 2. lipnja 2012. 
  34. McKie, Robin. "'Sexual depravity' of penguins that Antarctic scientist dared not reveal", 9. lipnja 2012..

Preporučena literatura[uredi - уреди]

  • Sorenson, Susan B. (1997). Violence and Sexual Abuse at Home: Current Issues in Spousal Battering and Child Maltreatment, New York: Haworth Press. ISBN 1-56024-681-2.
  • Leigh Ann Reynolds. "People with Mental Retardation & Sexual Abuse. The Arc Q & A", Arc National Headquarters, 1997.
  • Baladerian, N. (1991). "Sexual abuse of people with developmental disabilities". Sexuality and Disability 9 (4): 323–335. doi:10.1007/BF01102020. 
  • Sobsey, D. (1994.). Violence and Abuse in the Lives of People With Disabilities: The End of Silent Acceptance? Baltimore: Paul H. Brookes Publishing Co. ISBN 978-1-55766-148-7
  • Sobsey D. i Varnhagen, C. (1989.). "Sexual abuse and exploitation of people with disabilities: Toward Prevention and Treatment". U M. Csapo i L. Gougen (izd.) Special Education Across Canada (str. 199–218). Vancouver Centre for Human Developmental Research
  • Valenti-Hien, D. i Schwartz, L. (1995.). "The sexual abuse interview for those with developmental disabilities". James Stanfield Company, Santa Barbara: California.
  • White-Davis, Donna Lovers in the Time of Plague copyright 2009.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]