Sedma i osma dinastija Egipta

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dinastije faraona
starog Egipta
predinastički Egipat
protodinastički period
rani dinastički period
1. 2.
Staro kraljevstvo
3. 4. 5. 6.
prvi prelazni period
7. 8. 9. 10.
11. (samo Teba)
srednje carstvo
11. (ceo Egipat)
12. 13. 14.
drugi prelazni period
15. 16. 17.
Novo carstvo
18. 19. 20.
treći prelazni period
21. 22. 23. 24. 25.
kasni period
26. 27. 28.
29. 30 31.
Grčko-rimski period
Ptolomejska dinastija-Rimsko Carstvo

Poznati vladari, u egipatskoj historiji, za Sedmu i Osmu dinastiju.

Sedma, Osma, Deveta, Deseta i Jedanaesta (samo u Tebi) dinastija drevnog Egipta se često zajednički svrstavaju pod naziv Prvi prijelazni period.

Sedma i Osma dinasija predstavljaju slabo poznatu lozu ili loze kraljeva (faraona) za vrijeme tog konfuznog period egipatske historije.

Kraljevi[uredi | uredi kod]

Sedma dinastija[1]
Ime Rodno ime Napomene
- Netjerkare? Ovo je vjerojatno Nitocris, te bi onda trebala pripadati Šestoj dinastiji.
- Menkare -
- Neferkare II -
Nebi Neferkare Neby -
- Djedkare Shemai -
- Neferkare Khendu -
- Merenhor -
Seneferka Neferkamin -
- Nikare -
- Neferkare Tereru -
- Neferkahor -
Osma dinastija[1]
Ime Rodno ime Napomene
- Neferkare Pepiseneb -
- Neferkamin Anu Torinski kanon mu pripisuje vladavinu od dvije godine, jednog mjeseca i jednog dana
Iby Qakare Ibi Torinski kanon mu pripisuje vladavinu od četiri godine i dva mjeseca
- Neferkaure II Torinski kanon mu daje vladavinu od dvije godine, jednog mjeseca i jednog dana
Khwiwihepu Neferkauhor -
- Neferirkare -

Izvori[uredi | uredi kod]

Manethon[uredi | uredi kod]

Tri izvora koji pružaju podatke o ovom periodu su notorna po poteškoćama koje su prouzročile naučnicima. Manethonova puna historija nije preživela u potpunosti, nego je poznata pod drugim piscima koji su je citirali. Na žalost, dva drevna historičara koji citiraju tu sekciju, Sekst Julije Afrikanac i Euzebije od Cezareje, pružaju nedosljedne navode o obje dinastije. Afrikanac tvrdi da se Sedma dinastija sastojala od 70 kraljeva koji su vladali u periodu od sedamdeset dana u Memfisu, a Osma od 27 kraljeva koji su ukupno vladali 146 godina. Međutim, Euzebije navodi kako se Sedma dinastija sastojala od pet kraljeva koji su vladali preko sedamdesetpet dana, a Osma dinastija uključivala pet kraljeva koji su vladali 100 godina. Sedamndeset kraljeva u sedamdeset dana se obično smatra ispravnijom verzijom Manethona, ali očito ne i ispravnom verzijom događaja. Taj navod se obično tumači kao ilustracija teze da su faraoni tog perioda bili nevažne figure, a korištenje broja sedamdeset svojevrsno zadirkivanje Manethona i njegove tvrdnje da je to bila sedma dinastija.[2] Činjenica da Manethon tu ne spominje nikakve historijske podatke je od mnogih protumačeno kao dokaz u prilog tvrdnji da je Sedma dinastija fiktivna.

Torinski kraljevski kanon i Abydoski popis kraljeva[uredi | uredi kod]

Dva egipatska dokumenta spominju imena kraljeva Egipta, ali ih ne dijele u dvije dinastije. Kraljevi pod brojevima od 42 do 56 na Abydoskom popisu kraljeva dolaze na kraju Šeste dinastije i početku Jedanaeste, te izgleda ne pripadaju Devetoj ili Desetoj dinastiji.[3] Torinski kanon je teško oštećen, i ne može se čitati bez poteškoća. Međutim, fragment koji sadrži ono za što se vjeruje da je ime Nitocris ima dva nečitljiva imena i treće ime za koje je jasno predstavlja Qakare Ibija, 53. po redu na Abydoskom popisu kraljeva. Izgleda da je ostavljeno mjesto za još dva kralja prije kraja te dinastije.[4] To bi moglo ukazivati da su nedostajući dijelovi Torinskog papirusa vjerojatno sadržavali kraljeve od 51. do 55. na registrima Abydoskog popisa kraljeva. S obzirom da Torinski papirus izsostavlja prvih devet kraljeva s Abydosske liste, W.C. Hayes misli da je razumno pretpostaviti da su Egipćani bili podijelili taj period na sedmu i osmu dinastiju.[5][6]

Silazak u kaos[uredi | uredi kod]

S obzirom da pet imena kraljeva iz perioda sadrže krunsko ime Pepija II - Neferkare - moguće je da je riječ o potomcima Šeste dinastije koji su pokušavali zadržati nekakvu vrst vlasti.[7] Neki od službenih akata posljednja četiri kralja Osme dinastije su zabilježena u ukazima Shemayu, veziru iz ovog perioda, međutim jedino se Qakare Ibi može povezati s gradnjom nekakvih spomenika. Njegova piramida je pronađena u Saqarri kraj Pepija II i sadrži piramidske tekstove napisane na zidovima.[8]

Bez obzira koliko je kraljeva zapravo bilo, jasno je da je u to vrijeme tarjao kolaps centralne vlasti u cijelom Egiptu. Vladari tih dinastija su bili smješteni u Memfisu; s izuzetkom posljednjih kraljeva Osme dinastije, sve što se o njima zna jesu njihova imena. Tu grupu je konačno svrgnula suparnička grupa, Deveta dinastija, smještena u Herakelopolisu Magni.

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Razlika između dinastija se temelji na pretpostavci da odsustvo devet kraljeva u Torinskom kanonu razdvaja dvije dinastije.
  2. Grimal, Nicolas. A History of Ancient Egypt. p.138. Librairie Arthéme Fayard, 1988.
  3. Abydos King List, od 9.11. 2006.
  4. Smith, W. Stevenson. The Old Kingdom in Egypt and the Beginning of the First Intermediate Period, in The Cambridge Ancient History," vol. I, part 2, ed. Edwards, I.E.S, et al. p.197. Cambridge University Press, New York, 1971
  5. Smith, W. Stevenson. The Old Kingdom in Egypt and the Beginning of the First Intermediate Period, in The Cambridge Ancient History," vol. I, part 2, ed. Edwards, I.E.S, et al. p.197. Cambridge University Press, New York, 1971
  6. Piccione's King Lists
  7. Grimal, Nicolas. A History of Ancient Egypt. p.140. Librairie Arthéme Fayard, 1988.
  8. Grimal, Nicolas. A History of Ancient Egypt. p.140. Librairie Arthéme Fayard, 1988.