Secrets & Lies

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostale upotrebe, pogledajte članak Tajne i laži.
Secrets & Lies

Originalni filmski poster
Režija Mike Leigh
Producent Simon Channing Williams
Scenario Mike Leigh
Uloge Timothy Spall
Brenda Blethyn
Phyllis Logan
Marianne Jean-Baptiste
Claire Rushbrook
Muzika Andrew Dickson
Fotografija Dick Pope
Montaža Jon Gregory
Studio Thin Man Films
Distribucija Film Four Distributors
Datum(i) premijere
16. maj 1996 (1996-05-16)



Trajanje 142 min.
Zemlja  Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezik engleski
Budžet 4.500.000$
Secrets & Lies na Internet Movie Database

Tajne i laži (engleski Secrets & Lies) britanska je humorna drama iz 1996. koju je napisao i režirao Mike Leigh. Glavne uloge tumače Brenda Blethyn, Timothy Spall, Phyllis Logan i Marianne Jean-Baptiste. Radnja se odvija oko sredovječne žene, bjelkinje, koja se iznenadi kada otkrije da je njena kćer koju je prilikom poroda dala na posvajanje zapravo crnkinja.

Film je pobrao pohvale kritičara - kritičar Roger Ebert ga je uvrstio u svoju listu "Velikih filmova" - doživio razmjerno solidnu zaradu na kino blagajnama te je nominiran za nekoliko nagrada od kojih je par i osvojio, od kojih se poseno ističe BAFTA nagrada za najbolji britanski film i Zlatna palma u Cannesu, gdje je postao prvi britanski film koji je osvojio tu nagradu od Misije iz 1986.

Radnja[uredi - уреди]

Crnoputa 27-godišnja Hortense ima dobro plaćeni posao kao optičarka. Kao dijete, usvojila ju je njena zamjenska majka. Kada ona umre, Hortense odluči pronaći svoju biološku majku. Silom prilika, to je upravo neumjesna, vječno neugledna Cynthia koja živi sa svojom izvanbračnom kćeri, Roxanne, koja ju ne poštuje u jednom stanu u Londonu, gdje radi u jednoj tvornici kartona. Roxanne i Cynthia nisu u dobrim odnosima te se stalno svađaju. Cynthia ima i zategnut odnos a mlađim bratom, Mauriceom, koji radi kao fotograf na svadbama. Mauricina supruga Monica ne podnosi Cynthiu te su se stoga brat i sestra s godinama distancirali.

Zahvaljujući jednoj agenciji koja se bavi usvajanjem, Hortense pronađe Cynthijin kontakt te ju nazove putem telefona. Iako je Cynthia neugodno iznenađena, ipak se da nagovoriti da se nađu u jednom kafiću. Tamo se Cynthia iznenadi kada otkrije da je njena kćer Hortense zapravo crnkinja. Tada joj Cynthia prizna da je zatrudnjela sa 15 godina te prilikom poroda nije ni pogledala bebu nego ju je odmah dala na posvajanje. Usprkos ovakvom neuglađenom susretu, Cynthia i Hortense razviju prijateljski odnos. Cynthia je ponosna na nju jer je našla dobar posao i ima zavidan položaj u društvu. Prilikom proslave Roxanninog 21. rođendana, Cynthia povede i Hortense na proslavu te ju predstavi isprva kao kolegicu sa posla. Najzad, prizna svima istinu, te ljutita Roxanne napusti proslavu, ali ju Maurice nagovori da se vrati. Ukućani pričaju i pokušavaju razviti dobre odnose, dok se otkriva da je Monica bila ljubomorna na Cynthiju jer sama ne može imati djece sa Maurice.

Glavne uloge[uredi - уреди]

Nastanak[uredi - уреди]

Mike Leigh navodi da je nadahnuće za film našao u ljudima koje je poznavao, a koji su imali iskustva sa usvajanjem. Stoga je odlučio napraviti film o usvajanju.[1] Također navodi da je htio snimiti film o "novoj generaciji mladih crnoputih ljudi koji su izašli izvan okvira getovskih stereotipova" te o "istraživanju svojih korijena i identiteta."[1]

Film je snimanu u Whitehouse Wayu, Southgate, London. Iako se Leigh navodi kao pisac scenarija, većina nastupa glumaca bilo je improvizirano: Leigh je svakom glumcu rekao natuknice o liku te im zadao da sami stvore svoje vlastite dijaloge. Emotivna scena u baru, u kojoj Cynthia upozna Hortense, je snimljena u jednom kadru koji traje duže od 7 minuta. Brendi Blethyn nije rečeno prije da je Hortense crnoputa, zbog čega je njeno iznenađenje autentično.

Nagrade[uredi - уреди]

Popis nagrada
Nagrada Kategorija Osoba Rezultat
Oscar Oscar za najbolju glumicu Brenda Blethyn Nominacija
Oscar za najbolju sporednu glumicu Marianne Jean-Baptiste Nominacija
Oscar za najbolju režiju Mike Leigh Nominacija
Oscar za najbolji film Simon Channing Williams Nominacija
Oscar za najbolji originalni scenarij Mike Leigh Nominacija
BAFTA BAFTA za najboljeg glumca Timothy Spall Nominacija
BAFTA za najbolju glumicu Brenda Blethyn Osvojeno
BAFTA za najbolju sporednu glumicu Marianne Jean-Baptiste Nominacija
BAFTA za najbolji britanski film Mike Leigh
Simon Channing Williams
Osvojeno
BAFTA za najboljeg redatelja Mike Leigh Nominacija
BAFTA za najbolji film Mike Leigh
Simon Channing Williams
Nominacija
BAFTA za najbolji scenarij Mike Leigh Osvojeno
Filmski festival u Cannesu Najbolja glumica Brenda Blethyn Osvojeno
Zlatna palma Mike Leigh Osvojeno
Nagrada ekumenskog žirija Mike Leigh Osvojeno
Zlatni globus Zlatni globus za najbolju glumicu – drama Brenda Blethyn Osvojeno
Zlatni globus za najbolji igrani film – drama nepoznato Nominacija
Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu u igranom filmu Marianne Jean-Baptiste Nominacija

Kritike[uredi - уреди]

Scena prvog telefonskog razgovora između Hortense i Cynthie strahovito je jak trenutak koji, nakon relativno dugog i sporog uvoda, počinje spajati nekoliko priča koje Leigh usporedo vodi...Mike Leigh je uglavnom statični promatrač koji se oslanja na odlične glumce, na čelu s fenomenalnom Brendom Blethyn, od čije vam se ranjivosti steže želudac i pojavi knedla u grlu, i pušta ih da izgovaraju izvrsne dijaloge koje je napisao.

Arsen Oremović, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgSimple GA.png[2]

Iako pojedine likove pretvara u karikature, postoji suosjećanje u njegovom opusu koje djeluje poput sigurnosne mreže. Likovi koji se doimaju pretjeranima u jednoj sceni to izglade kasnije u filmu. To stoji za nastup Brende Blethyn u Tajnima i lažima kao Cynthia Purley...Jedan moj kolega, kritičar, izjavio mi je nakon jednog festivala na kojem je igrao film: "Bio sam zalijepljen za ekran. Nisam mogao prestati gledati film. Ali nikada ne bi mogao pogledati taj film ponovno." Ja mogu, napisao sam tada, i jesam. Takva vrsta fascinacije koju stvara Mike Leigh je skoro poput ničega u kinematografiji, zato što on riskira, odlazi duboko i istražuje ljudsku komediju do njenih suza.

Roger Ebert, Utmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svgUtmarkt Guld.svg[3]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]