Sarajevska rezolucija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Sarajevska rezolucija je bila jedna od Muslimanskih rezolucija[1] koju je tokom Drugog svetskog rata u Sarajevu (tada u sastavu Nezavisne Države Hrvatske) 14. avgusta 1941. godine na predlog glavnog odbora usvojila skupština udruženja ilmije (muslimanski verski službenici [2]) "El-Hidaje".[3] Ovom rezolucijom se konstatuje teška situacije u kojoj su se našli muslimani Bosne i Hercegovine a za koju se navodi da je posledica smišljene politike ustaša da izazovu sukobe pravoslavaca i muslimana, javno se osuđuju zločini pojedinih muslimana nad grko-istočnjacima (pravoslavnim Srbima), konstatuje obespravljenost muslimana koju sprovode katolici i zahteva uspostavljanje reda i mira, kažnjavanje odgovornih za zločine i pružanje pomoći žrtvama.[3]

Pozadina[uredi | uredi kod]

Tokom Drugog svetskog rata je teritorija Bosne i Hercegovine pripala državnoj tvorevini Nezavisnoj Državi Hrvatskoj čije je formiranje, uz podršku Trećeg Rajha, proglasio Slavko Kvaternik 10. aprila 1941. godine [4] . U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj je ubrzo po njenom osnivanju započet genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. U cilju sprovođenja politike genocida je stvoren veliki broj koncentracionih logora. Srbi čije koji su činili relativnu većinu stanovnika Bosne i Hercegovine su postali žrtve ove politike genocida. Deo muslimanskog stanovništva se svrstao uz ustaše i učestvovao u vršenju genocida. Pored toga, smišljenim aktivnostima kao što su korišćenje muslimanskih odevnih predmeta tokom vršenja zločina nad Srbima i namernim glasnim oslovljavanjem muslimanskim imenaima su ustaše izazivale sukobe između Srba i muslimana.[5] Ovakvi događaji su uticali na to da muslimani iz Bosne i Hercegovine usvoje čitav niz rezolucija:

U tekstu Sarajevske rezolucije se konstatuje da vlast NDH smišljeno unosi razdor između muslimana i Srba time što se, na osnovu učešća pojedinih muslimana u ustaškim zločinima, za zločine ustaša okrivljuju muslimani kako bi se izazvala srpska odmazda prema muslimanima:

Što je još najgore, poduzimaju se i poduzimani su od pojedinih vlasti takvi potezi koji samo više izazivaju oštre reakcije pobunjenika, pa je na taj način bijedno i nezaštićeno stanovništvo još više nedužno izloženo stradanjima. Sve ovo podrmava svako uvjerenje u sigurnost i daje povoda da se na temelju samog toka činjenica, stvara u širokim slojevima uvjerenje da je ovo sistem koji se smišljeno provodi. Mnogi katolici, svjesno, za svoja nedjela koja su provođena u poslednje vrijeme, bacaju odgovornost na muslimane i pretstavljaju ove događaje međusobnim razračunavanjem muslimana i pravoslavnih.

– Tačka 1 i tačka 2 Sarajevske rezolucije.

Srpsko stanovništvo je tada masovno stradalo u genocidu, pokatoličeno, izbeglo u Srbiju ili pristupilo odredima koje su formirali komunisti (partizani) ili odredima Jugoslovenske vojske u otadžbini. Učešće određenog broja muslimana u izvršavanju genocida nad Srbima je bilo povod za veliki broj zločina koje su naročito pripadnici JVUO vršili nad muslimanima, naročito na teritoriji istočne Bosne i Hercegovine, ali i na teritoriji Sandžaka.

Usvajanje i tekst Sarajevske rezolucije[uredi | uredi kod]

Veliki broj muslimana, građana Sarajeva se okupio 12. oktobra 1941. godine i na tom skupu usvojio i potpisao rezoluciju čiji je sadržaj sličan sadržaju Sarajevske rezolucije koju je skupština udruženja ilmije "El-Hidaje" usvojila 14. avgusta 1941. Inicijatori i idejni tvorci ove rezolucije su bili Mehmed efendija Handžić (istaknuti alim) i Kasim efendija Dobrača (predsednik El-Hidaje). [6] Konkretan povod za inicijativu za sastavljanje ove rezolucije je bilo to što je Mahmed efendi Handžić je uvideo pogubne posledice nove državne politike po muslimane Bosne i Hercegovine. On je, povodom proglašavanja zločina nad komunistima, Srbima i Jevrejima za, teoretski i naučno obrazlaganu, državnu politiku NDH koja je za posledicu imala sve teži položaj muslimana kojima se u svetskoj javnosti pripisivala krivica za ovakvu državnu politiku i njene posledice, zajedno sa svojim najboljim prijatenjem Kasimom efendi Dobračom sastavio tekst rezolucije koju je 14. avgusta 1941. godine na predlog glavnog odbora usvojila skupština El-Hilmije, a zatim i muslimani, građani Sarajeva, u oktobru 1941. godine.[7]

Tekst rezolucije se sastoji od tri tačke u kojima se iznose konstatacije i stavovi potpisnika rezolucije povodom aktuelne situacije u kojoj se nalaze muslimani Bosne i Hercegovine:

  • Prva tačka rezolucije konstatuje teško stanje u kojem su se našli muslimani Bosne i Hercegovine zbog smišljene politike izazivanja međunacionalnih sukoba i nepromišljenih napada uzbunjenih Srba na muslimane
  • Druga tačka rezolucije odriče odgovornost svih muslimana za zločine koje su pojedini muslimani počinili nad Srbima rečima:

    Činjenica, što među počiniteljima raznih zlodjela ima ljudi i sa muslimanskim imenima, ne može krivicu i odgovornost baciti na muslimane.

    – Tačka 2 Sarajevske rezolucije
    Takođe, u drugoj tački rezolucije se osuđuju muslimani koji su činili nasilje i iznosi se stavi da je takvo nasilje rezultat delovanja „neodgovornih elemenata i neodgojenih pojedinaca“ i odbija se prihvatanje da „ljaga“ zbog zločina padne na sve muslimane.[5] Konstatuje se da su u cilju izazivanja mržnje između grko-istočnjaka (misli se na pravoslavne Srbe) i muslimana organizatori zločina nad grko-istočnjacima oblačili fes nemuslimanima koji su se tokom vršenja zločina međusobno oslovljavali muslimanskim imenima.
  • Treća tačka rezolucije konstatuje pojavu netrpeljivosti katolika prema muslimanima koji su pretvoreni u građane drugog reda.

Posle konstatacija i stavova iznetih u tri tačke rezolucije u posebnom delu rezolucije je spisak od sedam zahteva upućen odgovornim „čimbenicima“ i muslimanskim verskim i političkim predstavnicima. Ovim zahtevima se traži uspostavljanje bezbednosti i sigurnosti života i imovine svih građana, sprečavanje izazivanja međunacionalnih sukoba, suđenje odgovornima za zločine i pomoć žrtvama dotadašnjih sukoba.[8]

Rezoluciju je potpisalo 108 muslimana koji su funkcioneri i članovi raznih verskih udruženja, profesora, sudija, zaposlenih u državnoj upravi, trgovaca, zemljoposednika, studenata...

Posledice rezolucije[uredi | uredi kod]

Inicijatore i organizatore potpisivanja Sarajevske rezolucije su nove vlasti posle Drugog svetskog rata proglasile narodnim izdajnicima. Tadašnjeg predsednika El-Hidaje, Kasima efendiju Dobraču je po završetku Drugog svetskog rata 26. septembra 1947. godine krivično veće okružnog suda u Sarajevu osudilo na 15 godina zatvora.[9] Povodom poboljšanja odnosa Jugoslavije i Egipta, nekoliko muslimana je pušteno iz zatvora pre isteka kazne, na uslovnu slobodu. Među njima je bio i Kasim efendija Dobrača koji je posle deset godina pušten na uslovnu slobodu, a umro 3. novembra 1979. godine, dva meseca posle objavljivanja feljtona Parergon, autora Derviša Sušića u sarajevskom dnevnom listu Oslobođenje, a u kojem je Dobrača napadan kao pripadnik Islamske zajednice koja je ovim feljtonom predstavljena kao profašistička organizacija koja je sarađivala sa Hitlerom.[9] [10]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Jugoslavija u ratu, 9. epizoda - NDH - Cvijet hrvatstva (Muslimanske rezolucije)”. Radio televizija Srbije. 1991.. Pristupljeno 2. novembar 2010. 
  2. „Ulema u odbrani života i čovjeka”. Rijaset Islamske verske zajednice u Bosni i Hercegovini. 5. jun 2007.. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-21. Pristupljeno 11. jul 2010. 
  3. 3,0 3,1 „Internet sajt Grada Sarajeva, Istorija, Period 1918.-1945. god.”. Arhivirano iz originala na datum 2010-11-28. Pristupljeno 7. jul 2010. 
  4. „Biografija Slavka Kvaternika” (Hrvatski). Pristupljeno 9. jul 2010. 
  5. 5,0 5,1 „Tačka 4 Sarajevske rezolucije skupštine „El-Hidaje“”. Sarajevo. 5. jun 2007.. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-24. Pristupljeno 9. jul 2010. 
  6. „Ulema u odbrani života i čovjeka”. Rijaset Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. 5. jun 2007.. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-21. Pristupljeno 11. jul 2010. 
  7. „Ulema u odbrani života i čovjeka”. Rijaset Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-21. Pristupljeno 11. jul 2010. 
  8. „Zahtevi Sarajevske rezolucije skupštine „El-Hidaje“”. Sarajevo. 5. jun 2007.. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-24. Pristupljeno 9. jul 2010. 
  9. 9,0 9,1 „Godišnjica smrti Kasima ef. Dobrače”. 31. oktobar 2009.. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-30. Pristupljeno 12. jul 2010. 
  10. „Boja povjesti”. str. 249. Arhivirano iz originala na datum 2010-12-23. Pristupljeno 12. jul 2010. »„«