Sarajevo u austrougarsko doba

Izvor: Wikipedia
Ovaj članak je dio serije o
historiji Sarajeva
Prahistorijsko doba
Srednji vijek
Rano osmansko doba
Kasno osmansko doba
Austrougarsko doba
Jugoslavija
Moderno Sarajevo
BOR banka iz asutrougarskog perioda

Sarajevo u austrougarsko doba je članak koji govori o Sarajevu u periodu između Berlinskog kongresa, 1878. godine i kraja Prvog svjetskog rata, 1918.

Građani Sarajeva, kao i ostali stanovnici Bosne i Hercegovine, 1878. godine su postali dio Austro-Ugarske, po 25. tački Berlinskog kongresa. Nova okupatorska sila je dočekana uz veliki otpor u Bosni i Hercegovini, otpor koji je upravo potekao iz Sarajeva. Vojska je dočekana pucnjavom "iz svake kuće, sa svakog prozora, sa svakog praga… čak su i žene učestovale". Međutim, austrougarska okupacija države je bila brza, Sarajevo je uskoro postalo dio Habsburške monarhije. Austrougarski period u historiji Sarajeva je okarakterisan kao period industrijalizacije, razvoja, prilagođavanja zapadnoj kulturi i društvenih promjena. Tri najočitije i najveće promjene u Sarajevu koje su se desile dolaskom Austro-Ugarske su promjene u političkoj strukturi grada, arhitektonski stil, kao i promjene u obrazovnom sistemu.

Politika[uredi - уреди]

Političke promjene koje su nastale okupacijom Bosne i Hercegovine i Sarajeva od Austro-Ugarske, su nastale kako bi uklonile zastarjele podjele grada, koje su ostale još od osmanske vladavine. Također su te promjene nametnule Sarajevu sistem koji je odgovarao okupatorima.

Obrazovanje[uredi - уреди]

Promjene u obrazovnom sistemu su nastale zbog uvjerenja Austrougara da je njihov sistem obrazovanja moderniji i napredniji od osmanlijskog koji je u to vrijeme korišten u Sarajevu. Sarajevo je uskoro primilo zapadne standarde obrazovnog sistema i građani sarajeva su po prvi put počeli koristiti latinicu pri pisanju.

Stanovništvo[uredi - уреди]

1910ih Sarajevo je imalo oko 52 000 stanovnika.

Sarajevski atentat[uredi - уреди]

28. jula 1914., desio se najpoznatiji događaj u Sarajevu pod austougarskom vlašću, a možda i u historiji Sarajeva. U atentatu, poznatom kao Sarajevski atentat, srpski nacionalist Gavrilo Princip je ustrijelio austrougarskog prestonasljednika Franju Ferdinada i njegovu trudnu suprugu Sofiju, koji su u to vrijeme bili u posjeti Sarajevu. Taj događaj je bio povod za Prvi svjetski rat. Po završetku rata, potpisivanjem Versajskog mirovnog sporazuma, Austro-Ugarska je prestala da postoji. Sarajevo je postalo dio novonastale države, Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Arhitektura[uredi - уреди]

Arhitektonske promjene su nastale ponajviše zbog požara koji je uništio veći dio glavnog dijela grada (čaršije). Arhitekti i inžinjeri su poslati iz Beča kako bi modernizirali Sarajevo i prilagodili ga zapadnjačkom stilu. Rezultat je bio jedinstvena mješavina osmanlijskog trgovačkog grada i zapadnjačke arhitekture. Po prvi put u nekoliko vijekova, Sarajevo se proširilo izvan svojih tradicionalnih granica. Veći dio današnjeg centra Sarajeva je izgrađen u to vrijeme. Arhitektura u Sarajevu se ubrzo razvila u širok spektar stilova i zgrada. Naprimjer, Katedrala Srca Isusova, je izgrađena koristeći elemente neo-gotičke i romanističke arhitekture. Zemaljski muzej, Sarajevska pivara, gradska Vijećnica, Pošta, Narodno pozorište i mnoge druge zgrade su izgrađene u tom periodu. Pored toga, Austrougari su učinili Sarajevo prvim gradom u Evropi koji ima tramvaj.

Važnije građevine sagrađene u ovom periodu u Sarajevu:

Vanjski linkovi[uredi - уреди]