Santa Maria in Cosmedin

Izvor: Wikipedia
Santa Maria in Cosmedin
{{{opis_slike}}}
Lokacija Rim, Italija
Koordinate 45° 53′ 17″ S, 12° 28′ 54″ I
Godine izgradnje 8. vijek
Godina završetka 11. vijek
Renoviran 9. vijek, 1118 - 1124., 1718, 1894 - 1899
Religija Katoličanstvo
Patron Sveta Marija
Arhitektonski stil Bizantska umjetnost
Materijal kamen, cigla
Dimenzije 40 x 20 x 10 m

Bazilika Sveta Marija iz Kozmedina (talijanski: Basilica di Santa Maria in Cosmedin ili Santa Maria in Schola graeca[1]) je manja papinska bazilika u Rimu Italija, na trgu Bocca della Verità.

Historija[uredi - уреди]

Crkva je sagrađena u 6. vijeku [1]za vrijeme bizantskih papa na temeljima rimskog hrama Templum Herculis Pompeiani na Govođem Forumu (Forum Boarium).

Unutrašnjost crkve Santa Maria in Cosmedin

Budući da je izgrađena u blizini mnogih bizantskih građevina iz 7. vijeka i pored ulice koja se zove Grčka ulica (della Greca) crkva je nazvana Schola de graeca. Mnogi grčki monasi koji su bježali od tadašnjih ikonoklastičkih progona uredili su crkvu oko 782., kad je papa Hadrijan I. predložio njenu obnovu, uz glavni brod dograđena su dva bočna i ulazni portik.

Zbog svoje ljepote, crkva dobila dodatak u nazivu cosmedin (od grčkog: kosmidion=okićen, uređen). Sakristija i oratorij posvećen sv. Nikoli dograđeni su 9. vijeku, po nalogu pape Nikole I. (858-867), tad je izgrađena i papina rezidencija uz crkvu, koja je srušena 1085 za normanske provale na Rim predvođene Robertom Guiscardom. U crkvi Santa Maria in Cosmedin izabrani su papama; Gelazije II., Celestin III. i antipapa Benedikt XIII.

Velika rekonstrukcija izvedena je između 1118. - 1124. za vrijjeme pape Kalista II. Nakon toga crkva je predata benediktincima na upravljanje, tad je dobrano propala, tako da je temeljito obnavljana 1718, tad je obnovljena fasada i to u baroknom stilu, koju je izveo Giuseppe Sardi. Barokni dodatci uklonjeni su za restauracije crkve 1894. - 1899., i vraćen joj je prvobitni izgled.

Arhitektura[uredi - уреди]

Glavni oltar

Danas crkva privlači mnoge posjetitelje prvenstveno zbog Bocca della Verità [2](hrvatskosrpski: Usta istine) antičkog mramornog reljefa, uzidanog u portik crkve 1632 godine, ali i zbog svog izuzetno dobro očuvane korske ograde iz ranog srednjeg vijeka i lijepih podnih mozaika i zvonika, koji je jedan od najviših u Italiji.

Unutrašnjost je klasična, to je jednobrodna crkva s dvije bočne lađe, koje su podijeljene sa četiri pilastra i osamnaest antičkih stupova (od kojih neki imaju stare rimske kapitele). U kripti crkve vide se temelji antičkog hrama. Crkva ima freske iz 8. - 12. vijeka, u tri sloja, sačuvane u gornjim dijelovima crkvenog broda i slavoluka. Oratori je iz 13. vijek, a glavni oltar iz 1123, je masivni komad izveden iz crvenog granita.

U sakristiji se nalazi mozaik iz 8. vijeka koji je prenešen iz Stare bazilike Svetog Petra. Jedna od velikih relikvija crkve je lubanja sv. Valentina koja se čuva u lijevom bočnom oltaru.

Literatura[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]