Sancho II Sánchez od Gaskonje

Izvor: Wikipedia

Sancho II Sánchez ili Sans II Sancion[1] (? - 864) bio je grof "Vaskonije Citerior" (Gaskonja) od 836. do smrti. Naslijedio je svog brata Aznara Sáncheza usprkos prigovora Pipina I, akvitanskog kralja i njegovog nominalnog sizerena.

Nakon Pipinove smrti 838. godine je došlo do zbrke u tadašnjoj južnoj Galiji (Francuskoj). Većina akvitanskih grofova je za novog kralja izabrala Pipina II, ali je franački car Louis Pobožni, na nagovor svoje supruge Judith, u Wormsu u maju 839. carstvo podijelio na taj način da je svu Akvitaniju, Gaskonju, Septimaniju i Hispansku marku predao svom najmlađem sinu Karlu Ćelavom. Louis je sa carskom vojskom došao u Limousin i postavio svog sina u Poitiersu. Pipinovi pristaše su smijenjeni sa svojih grofovskih funkcija, a izvjesni Seguin je imenovan grofom u Bordeauxu kao protuteža Sanchu koji je jedini nastavio pružati otpor.

Godine 845. je Seguin prešao na Pipinovu stranu i postao njegov dux Wasconum — vojvoda marke koja je branila Franačku od Gaskonjaca, koje je vodio Sancho. Seguin je kasnije poginuo u borbi sa Vikinzima. Godine 848. je Bordeaux ostao bez grofa da vodi borbu protiv Vikinga. Ne zna se kada je Sancho osvojio grad i da li ga je uzeo silom; historičar Ferdinand Lot pretpostavlja da je Sancha kao vojvodu Limogesa ili Orléansa iste godine postavio zapadnofranački kralj Karlo Ćelavi.[2] U svakom slučaju je Sancho Karla priznao za svog suverena 850.[3] Tajedno sa svojim šurjakom Emenonom, grofom od Périgorda, Sancho je zarobljen od odmetničkog maurskog poglavice Muse. Karlo je ugovorio njegovo oslobađanje, a što je usluga koju je Sancho vratio predavši Pipina II kada se sklonio u Gaskonji u septembru 852.

Godine 864. Sancho je umro a vojvodstvo je prešlo kod njegovog nećaka Arnolda, sina Emenonov. Kasniji vojvoda García Sánchez je možda bio njegov sin.

Sadržaj/Садржај

Fusnote[uredi - уреди]

  1. Ime mu se pojavljuje u mnogim oblicima: francuski Sanche-Sanchez, gaskonjski Sans Sancion i španski Sancho Sanción ili Sánchez.
  2. Higounet, 39 n57.
  3. Lewis, 98.

Izvori[uredi - уреди]

Primarni[uredi - уреди]

  • Pertz, G, ed. Chronici Fontanellensis fragmentum in Mon. Ger. Hist. Scriptores, Vol. II.
  • Pertz, G, ed. Chronicum Aquitanicum in Mon. Ger. Hist. Scriptores, Vol. II.
  • Waitz, E, ed. Annales Bertiniani. Hanover: 1883.

Sekundarni[uredi - уреди]

  • Higounet, Charles. Bordeaux pendant le haut moyen age. Bordeaux, 1963.
  • Lewis, Archibald R. The Development of Southern French and Catalan Society, 718–1050. University of Texas Press: Austin, 1965.