Samostan Svetog Ivana Krstitelja i Antuna u Zemunu
Franjevački samostan Svetog Ivana Krstitelja i Antuna nalazi se na uglu ulica Štrosmajerove i Svetosavske u Zemunu i on je, danas, jedini franjevački samostan na teritoriji Beograda.
Istorijat franjevaca u Zemunu[uredi | uredi kod]
O prisustvu katoličkog reda franjevaca u Zemunu postoji zapis iz 1344. godine, a pretpostavlja se da oni došli u Zemun još krajem 13. veka. Godine 1453, Turci su opustošili Zemun, a franjevci su ga napustili i bili su odsutni sledećih skoro 300 godina. Nakon osvajanja Beograda od strane Eugena Savojskog, 1717. godine, franjevci su u Beogradu izgradili samostan, ali su, nakon ponovnog pada grada u turske ruke, 3. decembra 1739. godine, prešli u Zemun gde su, od 1750. do 1752. godine, podigli samostan i jednobrodnu crkvu posvećenu svetom Ivanu Krstitelju.
Osamnaesti vek, požar, obnova i 19. vek[uredi | uredi kod]
Krajem 18. veka, bilo je neuspešnih pokušaja gradskih vlasti da se franjevci isele iz samostana. Postoji dokument iz 1787. godine u kojem zemunski Magistrat zahteva da se samostan pretvori u vojnu bolnicu, a da se sveštenici isele.
Crkva i samostan izgoreli su u požaru izazvanom udarom groma, 1. avgusta 1790. godine. Obnova je, nakon toga, trajala 40 godina, dok su se sveštenici uselili 1807. godine. Toranj crkve podignut je 1838. godine. Krajem 19. i početkom 20. veka, u samostanu su, jedno vreme, postojale dve škole. Jedna škola je bila državna i držala je nastavu na nemačkom jeziku, a druga je bila privatna i u njoj je nastava bila držana na srpskohrvatskom jeziku.
Samostan u dvadesetom veku i danas[uredi | uredi kod]
Samostanska crkva bila je sedište novobeogradske župe svetog Ivana Kapistrana u periodu od 1971. do 2004. godine. Zamisao crkvenih vlasti bila je da se u Novom Beogradu podigne još jedna crkva, ali kako se to pokazalo neostvarivim, župa je vraćena đakovačko-sremskom biskupu, 23. oktobra 2004. godine.
Devedesetih godina 20. veka, u samostanu se čuvalo preko 6.000 knjiga i umetničkih dela iz Vukovara, koji je tada bio pogođen ratnim dejstvima. U to vreme, na zgradi samostana su bili ispisivani preteći grafiti i razbijani su prozori.
Promenom upravnih oblasti katoličke crkve, od 2008. godine, crkva i samostan pripadaju Sremskoj biskupiji Đakovačko-osječke nadbiskupije. U samostanu se i danas čuva krst pod kojim su franjevci došli iz Beograda, 1739. godine, kao i kopija slike Čenstohovske Gospe.
Današnji izgled samostana i crkve je sačuvan iz 1830. godine, ovi objekti su proglašeni za spomenik kulture i pod zaštitom su države. U okviru franjevačkog samostana nalaze se biblioteka, trpezarija, sala za prijeme, a od umetničkih dela izdvaja se slika Crne Gospe koja je nastala u 18. veku kao kopija čuvene Čenstohonske Gospe iz Poljske.
Izvori[uredi | uredi kod]
- „Danas“ - „U čast svetog Ivana Krstitelja“, 16–17.2.2008.
- „Glas koncila“ - O župi, franjevačkom samostanu, milosrdnicama i školskim sestrama u Zemunu Arhivirano 2007-11-08 na Wayback Machine-u, 3.9.2006.
- Staro zvanično mrežno mesto samostana
Galerija[uredi | uredi kod]
-
Ulazna vrata Samostana Svetog Ivana Krstitelja i Antuna u Zemunu
Vidi još[uredi | uredi kod]
Zemunske crkve | |
Blažene Device Marije | |
Bogorodičina | |
Evangelička | |
Nikolajevska | |
Svetog Arhanđela Mihaila i Gavrila | |
Svetog Roka | |
Svetotrojičina | |
Franjevačka | |
Hariševa kapela |