Samljanka (Menandar)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Scena iz 4. čina Menandrove Samljanke na mozaiku (kraj 3. ili početak 4. veka n.e.)


Samljanka (grč. Σαμία) naslov je jedne komedije grčkoga pesnika Menandra, koji je delovao u okviru nove atičke komedije. Značajan deo teksta otkriven je na papirusu u 20. veku. Na sceni je komad prvi put prikazan verovatno između 317. i 307. pne.[1]

Zaplet[uredi | uredi kod]

Dva suseda, Demeja i Nikerat, otputovali su van Atine i za to vreme Nikeratova kćerka Planga rađa bebu, čiji je otac Demejin posinak Moshion. Vrše se pripreme da njih dvoje stupe u brak, a Demejina ljubavnica Hrisida, poreklom sa Samosa, koja je pobacila svoju bebu, pristaje da zadrži Plangino dete i Demeji ga predstavi kao njihovo vlastito. Susedi se vraćaju. Demeja čuje neku staricu kako priča o bebi kao Moshionovoj te zaključi da je Moshiona zavela Hrisida, s obzirom na to da on sad želi da se oženi Plangom. Demeja istera Hrisidu i bebu iz kuće, a primi ih Nikerat. Svi su zbunjeni očinstvom deteta, s obzirom na suprotstavljene indicije. U očaju Moshion se sprema da ode u plaćenike, ali se najzad sve razrešava i proslavlja se venčanje. (Tekst koji je obrađivao uobičajeni srećni završetak nije sačuvan.)

Lica[uredi | uredi kod]

  • Moshion, posinak Demejin
  • Hrisida, nevenčana žena Demejina
  • Parmenon, rob Demejin
  • Demeja, starac
  • Nikerat, starac
  • Kuvar

Lik koji se u ovoj drami po osetljivosti izdiže iznad svih drugi jeste Hrisida, žena sa Samosa, koja trpi nepravedne optužbe i čak biva isterana iz kuće, no ipak ostaje verna ženskoj solidarnosti na koju se zavetovala Plangi. Kako bi odbranila Plangin identitet, ova žena trpi zlostavljanje i osvetu, bez ijedne reči protesta, no na koncu će sve to doprineti potpunoj revalorizaciji njene ličnosti. Lik Demeje takođe ima originalne crte; premda se radi o tradicionalnom komičkom liku (starcu zaljubljenom u devojku), on ima posebne karakteristike: umesto da bude tipičan smešan i lascivan starac (čest u Plautovim komedijama), Demeja se stidi svoje staračke ludosti, no istovremeno ne može se odupreti osećaju ljubomore.

Tematika[uredi | uredi kod]

Moshionov prolog[uredi | uredi kod]

Za razliku od Čovekomrsca, Parničara, Devojke s podrezanom kosom i drugih komada, sačuvanih u još manjim fragmentima, u Samljanki prolog izgovara ljudsko biće, a ne božanstvo. Tako ovde publika u prologu dobija Moshionovo subjektivno mišljenje, a ne božansko sveznanje. To je tehnički sofisticiraniji metod, no njegova prikladnost zavisi od zapleta određenoga komada. U ovom se konkretnom slučaju radi o komediji koja je dobrim delom zasnovana na nesporazumima do kojih dolazi u komunkaciji između likova, pa "pristrasnost" prologa ističe razliku između onoga što nas Moshion navodi na poverujemo i onoga što se zapravo dogodi. Osim toga, Moshion poznaje sve likove koji će se pojavii u Samljanki, jer se radi o njegovim rođacima i susedima, pa ih sve može uvesti u prologu, dok je u Čovekomrscu neophodno božanstvo, jer nijedan ljudski lik ne može publiku upoznati sa svim licima koja će se pojaviti u drami.[2]

Komedija zablude[uredi | uredi kod]

Ovaj se komad može nazvati komedijom zablude, koja je takođe tipična za novu komediju. Premda svi likovi u drami postupaju u dobroj veri te nema dežurnog zloće, situacija bi se ipak mogla preokrenuti. Uzrok svih zabluda u osnovi je ćutanje, i to Moshionovo i Hrisidino. Moshion okleva da objasni Demeji kako stoje stvari pa ovaj zaključi da dete nije Plangino. Hrisida pak ćuti da bi zaštitila dostojanstvo detetove prave majke. Međutim, kao što uvek biva u novoj komediji, svi će se ti nesporazumi razjasniti i priča će se završiti brakom.

Društveni i pravni kontekst[uredi | uredi kod]

U Samljanki, kao i inače u novoj atičkoj komediji, dobar deo zapleta oslanja se na tadašnje društvene i pravne konvencije. Društveni prestup koji pokreće zaplet jeste Moshionovo zavođenje Plange. [3] Moshion formalno potvrđuje da je dete njegovo, no ono je nezakonito, a u Menandrovoj komediji nezakonito dete mora se učiniti zakonitim. Za to se u ovom komadu koristi isto pravno sredstvo kao u Parničarima, a to je da će dete rođeno pre braka svojih roditelja postati zakonito nakon što oni stupe u brak, i zato Moshion tako žuri da bi se venčanje održalo pre no što se otkriju njegovi postupci.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. T. L. B. Webster, An introduction to Menander, 1974, sugeriše da je drama prikazana između 321. i 319. pne. i navodi mogućnost da je evakuacija Samosa poslužila kao inspiracija za dramu.
  2. S. Ireland, Menander Dyskolos, Samia and Other Plays, 1992, str. 3-4, 34-35.
  3. Premda u Samljanki nema neposrednih aluzija na silovanje, u Menandrovom idealnom svetu jedna pristojna devojka kao što je Planga nikada ne bi od svoje volje pristala na seksualne odnose pre braka.