Safranbolu

Izvor: Wikipedia
Safranbolu
Panorama grada
Panorama grada
Koordinate: 41°15′N 32°41′E / 41.25, 32.683
država  Turska
regija Crno More
provincija Karabük
Vlast
 - gradonačelnik Dr. Necdet Aksoy
Površina
 - Ukupna 1013 km²
Visina 485
Stanovništvo (2010.)
 - Urbano područje 49 014
 - Područje utjecaja 60 358
Vremenska zona UTC+2 (UTC+3)
Poštanski broj 78600
Pozivni broj (+90) 370
Službena stranica www.safranbolu
Karta
Safranbolu na karti Turska
Safranbolu
Safranbolu
Safranbolu na karti Turske

Safranbolu je grad i kajmakam u Provinciji Karabük, u turskoj regiji Crno More od 49 014 stanovnika.

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Grad leži leži na sjeveru Turske, u brdovitoj unutrašnjosti Anadolije, udaljen oko 200 km sjeverno od Ankare, i oko 100 km južno od Crnog mora. Grad je dobio ime od grčke riječi saffron koja znači "šafran", te je prije bio poznat kao Saframpolis (grčki: Σαφραμπολις, "Grad šafrana"). On je od davnina bio poznat po tradiciji uzgoja i trgovini šafranom, ona se još i danas održava u obližnjem selu Davutobası koje slovi kao uzgajalište najboljih šafrana na svijetu.

Stari dio grada Safranbolua, izrastao je u vrijeme trgovine šafranima, on leži u dubokoj i vlažnoj kotlini u inače stepskom krajoliku. Grad ima 1008 historijskih spomenika iz osmanskog razdoblja: privatni muzej, 25 džamija, pet turbeta (mauzoleja), osam česmi, pet hamama, tri karavan-saraja, sunčani sat i stotine privatnih historijskih kuća i vila tradicionalne gradnje.

Tu su i tragovi prahistorijskih i antičkih naselja poput gromila, grobnica i rimskih mostova. Zbog toga je 1994. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji. [1]

Novi dio grada se nalazi na visoravni, oko 2 km zapadno od Starog grada. U njemu se nalazi više obrazovnih institucija poput Fakulteta likovnih umjetnosti i dizajna - Fethi Toker koji je odjel univerziteta Zonguldak Karaelmas.

Historija[uredi - уреди]

Historijski centar Safranbolua

Historijska pokrajina Paflagonija je od davnina bila domom mnogim narodima (Paflagonci, Kaški, Kapadocijci). Područje grada Safranbolua je bilo naseljeno još u prahistoriji o ćemu svjedoče grobnice isklesane u njenim stijenama. Turci Seldžuci osvajaju taj kraj - 1196. pa je grad Saframpolis je pripao pokrajini Sinop. Oni su ga najprije prozvali Zalifre, a potom Taraklıborlu, no nakraju su samo preveli stari grčki naziv u Safranbolu.

Od 13. vijeka pa sve do dolaska željeznice početkom 20. vijeka, Safranbolu je bio važna karavanska stanica na glavnom putu koji je spajao Istok i Zapad Osmanskog carstva, ali i Evropu s Orijentom. Stara džamija, kupatilo i Medresa Sulejman paše su izgrađeni 1322. godine. Na vrhuncu razvoja u 17. vijeku proširena je gradska tržnica kako bi se udovoljilo zahtjevima sve većeg broja posjetitelja. Iz ovog razdoblja su sačuvane mnoge građevine kao što su: Konak Cinci koji je imao više od 60 gostinjskih soba (1640.-48.), Džamije Koprülü (1661.) i Let Paša (1796.), kao i brojne trgovine, štale i kupatila. Arhitektura Safranbolua iz ovog razdoblja je utjecala na urbanistički razvoj gradova u cijelom Osmanskom carstvu.

Dolaskom željeznice u 19. vijeku Safranbolu je izgubio na važnosti, a administrativni centar turske provincije postaje grad Karabük sa svojom željezarom, ali je to bila sreća u nesreći, jer je upravo zbog toga arhitektura grada ostala nedirnuta industrijskim napretkom.

Karakteristike[uredi - уреди]

Historijski grad Safranbolu
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Safranbolu traditional houses.jpg
 Turska
Registriran: 1994. (18. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, iv, v
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Historijski centar grada Safranbola leži južno od antičke citadele, u pravcu jug-istok, a sastoji se od četiri dijela:

  • Trokutasti Pazar Çukur ("Rupa") u donjem dijelu grada, okružen kućama i radionicama zanatlija kao što su kožari, kovači, krojači, sjedlari i obućari. Ulice u toj mahali su uske i zakrivljene prateći obrise dvaju rijeka koje ju uokviruju. Popločane su tako da im je središnji dio uzdignut kako bi se vode izlijevale prema krajevima. Starije kuće imaju poludrvene konstrukcije, a ostatak fasada je ispunjavan raznim materijalima (glina, cigla, i sl.). Njihove fasade prema ulici nemaju prozora te izgledaju kao nastavak vrtnih zidova; glavne prostorije su na prvom katu, dok su stropovi bogato ukrašeni rezbarijama u drvetu, i oslikani.
  • Kıranköy je nekad bila mahala kaura (nemuslimana) koja je svojom arhitekturom podsjećala na slične kvartove tadašnjih evropskih gradova, kao što su zanatlije i trgovci koji su živjeli odmah iznad svojih radionica i trgovina, dok su im podrumi služili kao skladišta i konobe.
  • Bağlar ("vinogradi") je mahala koja se sastojala od usamljenih kuća s velikim vrtovima.
  • Novija mahala koja se prostire izvan historijskog centra.

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Safranbolu ima ugovore o partnerstvu sa sljedećim gradovima;

Izvori[uredi - уреди]

  1. "City of Safranbolu" (engleski). UNESCO. http://whc.unesco.org/en/list/614. pristupljeno 16. 09. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]