Saborna crkva Svete Sofije u Kijevu

Izvor: Wikipedia
Katedrala Sv. Sofije i pripadajući manastirski kompleks Kijevo-pečerska lavra u Kijevu
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Kyjiv sofienkathedrale.jpg
 Ukrajina
Registriran: 1990. (14. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iii, vi
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Katedrala Sv. Sofije (ukrajinski: Собор Святої Софії ili Софійський собор) u Kijevu je izvanredan arhitektonski spomenik iz razdoblja Kijevske Rusi, najveća znamenitost grada Kijeva i prvi spomenik iz Ukrajine koji je upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi, zajedno s obližnjim zasebnim manastirskim kompleksom Kijevo-pečerska lavra.

Koordinate: 50°27′10″N 30°30′52″E / 50.45278, 30.51444

Model izvorne katedrale iz 11. st.

Povijest[uredi - уреди]

Katedrala Sv. Sofije, 1900. god.
Apsida Kijevske katedrale iz 11. st.
Model Kijevske katedrale, Minimundus, Klagenfurt


Gradnja Katedrale Sv. Sofije započeta je 1011. godine u vrijeme kijevskog kneza Vladimira Velikog koji je 988. prihvatio Kršćanstvo kao službenu religiju Kijevske Rusi.[1] Katedrala je završena nakon 1037. godine, za kijevskog kneza Jaroslava Mudrog, poznatijeg kao velikog graditelja crkvi. Katedrala Sv. Sofije ime je dobila po svojoj nešto poznatijoj istoimenoj izvornoj inačici u Konstantinopolu Aja Sofiji (grčki za "Crkva svete mudrosti").[2] Katedrala je izvorno bila mauzolejom Kijevskih vladara te su tu pored kneza Jaroslava Mudrog sahranjeni i Vladimir II. Monomah te Vsevolod I. Jaroslavič.

Nakon što je Andrej Bogoljupski, knez Vladimir-Suzdalja, opustošio Kijev 1169. godine,[3] te potom Tatari 1240. godine, katedrala je u velikoj mjeri oštećena. Nakon Brestske crkvene unije 1596. godine, katedrala je pripala Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi, ali ju je već 1633. godine preuzeo novoimenovani kijevski pravoslavni metropolit moldavskog porijekla Petro Mogila.[4] On je naručio opsežnu obnovu koja je najočitija na gornjim dijelovima katedrale koje je izveo talijanski arhitekt Octaviano Mancini u prepoznatljivom stilu ukrajinskog baroka koji je mješavina talijanskog baroka i bizantske arhitekture. Radovi na njoj su izvođeni i tijekom napada kozačkog hetmana Ivana Mazepe, te je 1740. godine dovršena u današnji izgled.[5]

Tijekom sovjetske vlasti, u duhu antivjerskog pokreta 1920-ih godina, ukrajinska sovjetsko-komunistička vlada je planirala srušiti katedralu kako bi se na njenom mjestu podigao "Park heroja Perekopa" kako bi se proslavila pobjeda Crvene armije na Krimu. Katedralu su spasili znanstvenici i povjesničari, ali su sovjetske vlasti ipak 1934. godine konfiscirale svu imovinu, a katedralu pretvorili u Muzej povijesti.

Koncem 1980-ih pokrenuo se postupak vraćanja katedrale crkvenim vlastima, ali zbog sukoba Grkokatoličke i Pravoslavne ukrajinske crkve MP koje su obje polagale pravo na nju, to je odgođeno. Jedno vrijeme je pravoslavnim crkvama bilo dozvoljeno obavljanje vjerskih obreda u posebnim danima, ali nakon pokušaja sahrane patrijarha ukrajinske pravoslavne crkve, Volodimira, 1995. godine, što je izazvalo krvave proteste, crkva je zatvorena za vjerske obrede. Danas je samo Muzej kršćanstva, a većina njenih posjetitelja su turisti.

Odlike[uredi - уреди]

Petobrodna crkva ima promjer 37 x 55 m, te ima pet apsida i 13 kupola, što nije bilo standardno u bizantskoj arhitekturi. S tri strane ju okružuje galerija na dva kata, a izvana je izvorno imala ukrasne plinte. Iznutra su sačuvani izvorni mozaici i freske na kojima je, između ostalih, prikazana Jaroslavova obitelj u molitvi[6].

Bilješke[uredi - уреди]

Poveznice[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]