Ruslan i Ljudmila

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ruslan i Ljudmila
Naslovnica prvog izdanja, 1820.
Autor(i)Aleksandar Sergejevič Puškin
DržavaRusko carstvo
Jezikruski
Žanr(ovi)poema
Datum izdanja1820.

"Ruslan i Ljudmila" - prva dovršena poema Aleksandra Sergejeviča Puškina.

Djelo je napisano kao epska bajka koja se sastoji od posvete, šest "pjesama" i epiloga. Pripovijeda o Ljudmili, kćeri Vladimira I., koju je oteo zli čarobnjak, i pokušaju hrabrog viteza Ruslana da ju pronađe i spasi.

Historija nastanka poeme[uredi | uredi kod]

Puškin je započeo pisati poemu 1817., dok je pohađao Carskoselski licej[1]. Bazira se na ruskoj bajci koju je čuo u djetinjstvu. Prije no što je izdana 1820., Puškin je bio prognan na jug Rusije zbog političkih ideja koje je iznio u drugim djelima, npr. u odi Sloboda. Nešto izmijenjena verzija djela izdana je 1828. [2]

Puškin je postavio sebi za cilj stvoriti "bogatirsku" bajkovitu poemu u duhu epskog spjeva Mahnitog Orlanda Ludovica Ariosta, koji je poznavao iz francuskih prijevoda[3]. Nadahnjivao ga je također Voltaire [4] (Djevica Orleanska, Što se sviđa damama) i ruske književne bajke (npr. pripovijest о Jeruslanu Lazareviču, Baharijana Heraskova, Ilja Muromec Karamzina, i osobito Aljoša Popovič Nikolaja Radiščeva) [4]. Neposredni poticaj na početak rada na poemi postao je izlazak prvih tomova karamzinske Historije ruske države u februaru 1818., iz kojih je posudio mnoge detalje i imena trojice Ruslanovih protivnika (Rogdaj, Ratmir i Farlaf) [5].

Poema je napisana astrofičnim četverostopnim jambom, koji je, počevši od Ruslana, postao bez iznimke dominantni oblik poeme u romantizmu[6].

Poema parodira baladu Žukovskog Dvanaest usnulih djeva. Puškin dosljedno ironično snižava uzvišenost likova Žukovskog, zasićuje siže šaljivim erotičnim elementima (epizoda s Glavom, posuđena iz bajke o Jeruslanu Lazareviču - "krsnom kumu" puškinskog Ruslana, koji na taj isti način dolazi do bogatirskog mača), koristi "pučku" leksiku ("удавлю", "чихнула")[5]. Puškinovo "parodiranje" Žukovskog u početku nema negativne primjese i nosi prvenstveno prijateljski karakter; poznato je da se Žukovski "srdačno veselio" puškinskoj šali, a nakon izlaska poeme poklonio je Puškinu svoj portret s natpisom "Pobjedniku-učeniku od pobijeđenog učitelja". Kasnije, početkom 1830-ih, zreli je Puškin, sad već skloniji kritički ponovo ocjenjivati mladalačke pokušaje, žalio što je parodirao Dvanaest usnulih djeva "za ljubav svjetini"[5].

Historijska osnova[uredi | uredi kod]

Neki od događaja i imena u poemi imaju historijsku osnovu. Radnja se događa u Kijevu, u vrijeme dok je bio prijestolnica prve istočnoslavenske države Kijevska Rus', i za vladavine Vladimira I. (980.-1015.).

Ime Ruslan je preuzeto iz ranijih priča o Jeruslanu Lazareviču, a Puškin ga još spominje u Arapinu Petra Velikog. Rogdaj i Farlaf se spominju u Karamzinovoj Historiji ruske države[7]

Pečenezi, koji su izveli opsadu Kijeva 968., spominju se u šestoj pjesmi, te ponovo (u godini koja ima smisla kao moguća vremenska crta poeme) 997.[8] Opis bitke je historijski točan s obzirom na oružje i taktiku koju su koristili u 10. vijeku [5].

Izdanje[uredi | uredi kod]

I.J. Bilibin: Ruslan i Ljudmila (1917.)

Poema je počela izlaziti u Sinu domovine u proljeće 1820. u odlomcima, a prvo posebno izdanje je izašlo u maju iste godine (upravo u dane Puškinova progonstva na jug), te je izazvalo gnjev mnogih kritičara koji su u njoj vidjeli "nemoralnost" i "nedoličnost". Aleksandar Vojejkov, koji je započeo časopisnu publikaciju neutralno-blagonaklone analize poeme, u posljednjem ju je dijelu recenzije pod utjecajem I.I. Dmitrijeva iskritizirao[9][10]. Drugačije je stajalište zauzeo P. Katenin, koji je prigovorio Puškinu, naprotiv, nedovoljnu narodnost i suvišno "dotjerivanje" ruskih bajki u duhu francuskih salonskih pripovijesti[11]. Značajan dio čitatelja oduševljeno je prihvatio poemu, a od njezine pojave započela je sveruska Puškinova slava[12].

Epilog poeme je Puškin napisao kasnije, za vrijeme progonstva na Kavkaz. Godine 1828. Puškin je priredio drugo izdanje poeme, dodao epilog i nanovo napisani "prolog" - službeno dio prve pjesme, koji je zaoštrio uvjetno-folklorni kolorit teksta, a također smanjio mnoge erotske epizode i lirske umetke. Kao predgovor, Puškin je ponovo otisnuo neke kritičke odazive na izdanje iz 1820., koji su u novim književnim prilikama postali otvoreno apsurdni. Godine 1830., ponovo odbacujući u Opovrgavanju kritičara stare optužbe za nemoralnost, pjesnik je naglasio da mu sad u poemi, pak, ne odgovara nedostatak pravog osjećaja: "Nitko čak nije primijetio da je ona hladna"[13].

Adaptacije[uredi | uredi kod]

Mihail Glinka je prema poemi skladao istoimenu operu, koju je stvarao između 1837. i 1842.[14]

Dugometražni film Ruslan i Ljudmila, koji se temelji na istoimenoj poemi, produciran je u Sovjetskom Savezu 1972. Režirao ga je Aleksandr Ptuško, a u naslovnim ulogama se pojavljuju Natalja Petrova i Valerij Kozinec.[15] Od ostalih filmskih verzija vrijedi spomenuti istoimeni nijemi film iz 1915. koji je producirala kompanija Hanžonkov, a režirao Władysław Starewicz,[16] i televizijski film iz 1996. koji se temelji na Glinkinoj operi, koji je režirao Hans Hulscher, a producirao NHK.[17]

Rečenice iz prologa poeme neprestano ponavlja lik Maše iz drame Tri sestre Antona Čehova[18].

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Pushkin.niv.ru, Biografija Arhivirano 2015-06-16 na Wayback Machine-u, preuzeto 18.augusta 2013.
  2. ↑ Lotman, J.M., Aleksandr Sergejevič Puškin. Biografija pisatelja, Iskusstvo, Sankt Peterburg, 1995.
  3. ↑ Rozanov, M.N., Puškin i Ariosto, AN SSSR, Moskva, 1937., №2/3., str. 375-412
  4. ↑ 4,0 4,1 Slonimskij, A.L., Pervaja poema Puškina, AN SSSR, Moskva, 1937.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Nazarova, L.N., K istorii sozdanija poemy Puškina "Ruslan i Ljudmila", AN SSSR, Moskva, 1956.
  6. ↑ Tinjanov, J.N., Puškin i jego sovremenniki, Nauka, Moskva, 1969.
  7. ↑ Karamzin, N., Veliki knez Vladimir, kršten imenom Vasilij, 980-1014, Oleg - vladar. 879-912, tom I., Historija ruske države, 1818.
  8. ↑ Strangelove, Russian Interactions with Foreign Lands Arhivirano 2016-03-03 na Wayback Machine-u, preuzeto 17. kolovoza 2013.
  9. ↑ Vojejkov, A.F., Razbor poemy "Ruslan i Ljudmila", sočin. Aleksandra Puškina, u: Puškin v prižiznennoj kritike, 1820-1827, GPTC, Sankt Peterburg, 1996., str. 36-68
  10. ↑ Tinjanov, J.N., Bezymennaja ljubov', Nauka, Moskva, 1969.
  11. ↑ Katenin, P.A., Vospominanija P.A. Katenina o Puškine, Žurnaljno-gazetnoje objedinenije, Moskva, 1934.
  12. ↑ Sabrana djela A.S. Puškina u 10 tomova, Tom treći, Poeme, bajke: Ruslan i Ljudmila, GIHL, Moskva, 1960
  13. ↑ Puškin, A.S., Oproverženije na kritiki, Sabrana djela u 16 tomova, AN SSSR, Moskva, 1949., tom 11, Kritika i publicistika, 1819-1834, str. 143-163
  14. ↑ Belcanto, M. Glinka, Ruslan i Ljudmila, preuzeto 18. augusta 2013.
  15. ↑ IMDB, Ruslan i Ljudmila (1972), preuzeto 17. augusta 2013.
  16. ↑ IMDB, Ruslan i Ljudmila (1915), preuzeto 17. augusta 2013.
  17. ↑ IMDB, Ruslan and Lyudmila (1996), preuzeto 17. augusta 2013.
  18. ↑ Ivleva, T.G., Spisok dejstvujuščih lic i sistema personažej čehovskoj dramy, u: Avtor v dramaturgii A.P. Čehova, Tver', 2001.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Ruslan_i_Ljudmila&oldid=41828993