Ruska Sjeverna flota
| Sjeverna flota Северный флот | |
|---|---|
 Grb Sjeverne flote | |
| Osnovana | 1933.[1] |
| Država |  Rusija
|
| Uloga | pomorski rat |
| Sjedište | Severomorsk |
| Zapovjednici | |
| Trenutačni zapovjednik |
admiral Nikolaj Anatoljevič Evmenov |
Sjeverna flota (ruski: Северный флот) je jedna od pet flota Ruske ratne mornarice dijela Oružanih snaga Ruske Federacije.
Struktura[uredi | uredi kod]
Misija Sjeverne flote danas se svodi na odbranu krajnjeg sjeverozapada Rusije i arktičke regije kod Poluotoka Kola.[2]
Sovjetska sjevernomorska flotila osnovana je 1933., a 1937. je preimenovana u Sjevernu flotu.[2] Rast Sjeverne flote do najubojitije flote Sovjetske ratne mornarice pod admiralom Sergejem Gorškovim bio je usko vezan uz razvoj korištenja nuklearne energije i nuklearnog oružja.[2]
Sjeverna flota bila je baza najveće koncentracije sovjetskih brodova i podmornica na nuklearni pogon. Sovjetski Savez podigao je najveću svjetsku flotu ledolomaca na nuklearni pogon. Nuklearne elektrane davale su struju za ogromni regionalni vojno-industrijski kompleks. Svojevremeno je Sjeverna flota bila oceanska sila, danas je njen glavni cilj odbrana vlastih granica.[2]
Glavna pomorska baza i sjedište Sjeverne flote je Severomorsk smješten na vrhu Poluotoka Kola pored Murmanska, sa brojnim pomoćnim bazama kao što su Kola, Motovski zaljev, Ostrovnoj i Ura Guba.[2]
Ruska Sjeverna flota doživjela je značajne promjene nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Od kraja Hladnog rata ukupan broj brodova flote smanjen je za 40%, a puno brodova stavljeno je u rezervu. Od 1996. flota raspolaže sa 37 nuklearnih podmornica, 22 drugih tipova podmornica, 47 većih ratnih brodova i desetak obalnih i manjih brodova. Mornarička avijacija raspolaže sa dvadesetak lovaca bombardera Suhoj Su-25 i desetak helikoptera za protupodmorničku borbu na nosaču aviona Admiral Kuznjecov, koji je zastavni brod flote u Barentsovom moru. Obalna avijacija raspolaže sa još 200 borbenih aviona i 64 helikoptera. Sjeverna flota ima dvije brigade mornaričke pješadije i po jedan puk obalne straže i raketne protuzračne obrane.[2]
Sovjetska ratna mornarica 1989. imala gotovo 200 nuklearnih podmornica u operativnoj službi, a do 1996. njihov broj spao je na jedva polovicu od tog broja, od tog čak 2 / 3 pripadaju Sjevernoj floti.[2]
Još i prije raspada Sovjetskog Saveza za vladavine Gorbačova došlo je do ozbiljnih problema i erozije flote, pa je u maju 1984. došlo do serije požara i eksplozija po skladištima municije i raketa. Nakon tog stanje se pogoršalo nakon raspada SSSR naročito kod čuvanja i zbrinjavanja radioaktivnog otpad i nuklearnog goriva.[2]
Same Ruske vlasti priznale su krađu znatnih količina visoko obogaćenog urana iz vojnih skladišta. Zbog tog je u Murmansku suđen mornarički oficir za krađu 4 kg 20% uranaU235 je u novembru 1993.podmornica K-141 Kursk.[2]
Kao rezultat takvog stanja 12. augusta 2000. u Barentsovu moru kod Murmanska, potonula je podmornica K-141 Kursk.
Historija[uredi | uredi kod]
Prvi odred ruskih ratnih brodov pojavio se u Bijelom moru 1740. i patrolirao područjem od Norveške do Karskog mora, da bi sprečio napad švedskih brodova na luke kod Murmanska.[1]
Prva redovna flota poslana je u Murmansk 1933., to je bila eskadrila za posebne namjene snage 2 razarača, 2 patrolna broda i 2 podmornice.[1] Zajedno sa formiranjem flotile započela je izgradnja prve pomorske baze Poljarni.[1] Po nalogu Narodnog komesara za obranu od 11. maja 1937. dotadašnja flotila reorganizirana je u Sjevernu flotu.[1] Od 30. novembra 1939. Sjeverna flota učestvuje u Zimskom ratu protiv Finske.
Za razliku od drugih flota, Sjeverna flota se tokom rata bitno povećala. Ona je početkom Velikog otadžbinskog rata imala 15 podmornica, 8 razarača, 7 patrolnih brodova uz nešto pomoćnih brodova, a za zračnu podršku 116 aviona. Do 1945. Sjeverna flota narasla je u snagu od 1 bojnog broda, 1 krstarice, 17 razarača, 51 patrolnog broda, 45 podmornica lovaca, 42 podmornica, 718 aviona različitih tipova, 256 obalnih topova i više od 25,000 marinaca.[1]
U toku rata flota je pokrivala bok 14 armije od bombardiranja sa neprijateljskih brodova i desanta s mora, štitila linije komunikacije i ometala protivnikov transport, prebacivala vlastite vojnike i izviđačke odrede iza neprijateljskih linija, dok su njezini marinci bili na prvim linijama fronta.[1]
Tokom cijelog rata komandant Sjeverne flote bio je admiral Arsenij Golovko, ona je uspjela potopiti 628 i oštetiti 237 neprijateljskih ratnih i transportnih brodova, 1308 aviona i osigurala isporuku 76 savezničkih konvoja u ukupno 1436 transportnih misija.[1] Za hrabrost i junaštvo u ratu 85 članova flote proglašeno je Herojima Sovjetskog saveza.[1]
U poslijeratnim godinama nastavljena je modernizacija flote uvođenjem brodova na nuklearni pogon, koje su se zahvaljujući tome mogle pojaviti u bilo kom oceanu bez zustavljanja. U septembru 1955. po prvi put u historiji izvedeno je lansiranje rakete iz podmornice, a u junu 1956. prva podmornica naoružana projektilima pridružila se Sjevernoj floti.[1] Prva nuklearna podmornica K-3 (kasnije Lenjinski Komsomol) uvedana je u sastav flote 1. juna 1958.[1]
U septembru 1960. izvedeno je prvo podvodno lansiranje Interkontinentalne balističke rakete sa podmornice B-67.[1] Grupa podmornica Sjeverne flote 1966. oplovila je svijet bez zaustavljanja po lukama i prošla 25 000 nautičkih milja. U septembru 1963. dvije nuklearne podmornice po prvi put u historiji prokrstarile su ispod polarnog leda iz Sjevernog mora do |Pacifik]]a.[1]
Prvi ruski nosač aviona Kijev služio je u floti od 1976. do 1992. a od 1991. u flotu je uveden novi nosač Admiral Kuznjecov.[1] Marinci flote sudjelovali su u borbama u Čečeniji.
Nedavno je eskadrila brodova Sjeverne flote završila misiju u Siriji.[1]
