Ručna bomba

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
M67 fragmentaciona grenada, ručna granata razvijena u SAD.

Ručna bomba, kašikara ili granata, eksplozivna naprava koja se baca rukama. Služi za uništavanje, privremeno i trajno onesposobljavanje, i omamljivanje žive sile, kao i uništavanje materijalnih dobara. Bombu aktivira rukovaoc na odloženo a određeno vreme, ili udar o tlo, odnosno čvrst predmet.

Građa[uredi | uredi kod]

Bomba ima ove osnovne delove: telo, upaljač-(inicijalna kapisla-detonator), osigurač, eksplozivno punjenje.

Princip dejstva[uredi | uredi kod]

Udar u inicijalnu kapislu-detonator proizvodi varnicu koja pali eksplozivno punjenje. Eksplozija punjenja, zavisno o jačini i nameni bombe, rasprskuje metalne delove tela i sadržinu bombe i tako izvršava bojevo dejstvo. Eksplozivno punjenje stvara pritisak koji rasprskuje telo bombe i tako čini njeno bojevo dejstvo na živu silu i materijalna dobra. Osigurač sprečava neželjeno aktiviranje bombe. Formacijski je obavezna u sastavu naoružanja vojnika kao i policijskih snaga posebnih namena. Granatiri (bombaši) su rukovaoci specijalizovani za bacanje bombi.[1]

Istorija[uredi | uredi kod]

U Kini su se za vreme dinastije Song (960. - 1279. godine) koristile naprave pod nazivom Žen Tijan Lei, koje su se pravile tako što su kineski vojnici punili barutom keramičke ili metalne posude. 1044. u kineskoj vojnoj knjizi, napisani su recepti za pravljenje različitih ručnih eksplozivnih naprava, koje po DŽozefu Nidhemu, predstavljaju prototip moderne ručne bombe.[2]

Vrste ručnih bombi[uredi | uredi kod]

Eksplozivne bombe
  • Bombe sa kuglicama, čija ubojita moć se postiže raspršivanjem velikog broja kuglica prilikom eksplozije
  • Potresne bombe - koje nemaju kuglice već se ubojna moć ostvaruje korišćenjem eksploziva
  • Protivtenkovske bombe - bombe jake razorne moći, koje se koriste protiv tenkova i ostalih oklopnih vozila
  • Toplotne bombe - proizvode ogromne temperature između 2,200 °C i 2,800 °C. Najčešće se koriste za uništavanje oružja, artiljerije i vozila koji su zaplenjeni. Smrtonosna je kada se aktivira u blizini čoveka.
Nesmrtonosne bombe
  • Šok bombe - koje izazivaju jak bljesak i zvuk, oslepljujući čoveka na pet sekundi i na taj način omogućavajući delovanje u nastaloj situaciji. Ove bombe su pogodne prilikom akcija hapšenja, najčešće ih koriste specijalne jedinice policije.
  • Bombe sa gumenim kuglicama - za razliku od metalnih šrapnela koje imaju ubojnu moć, ove bombe izazivaju trenutnu onesposobljenost subjekta obarajući ga na zemlju i na taj način daju taktičku prednost jedinici da izvrši predviđeni zadatak. Najčešće ih koriste specijalne jedinice policije prilikom hapšenja.
  • Ošamućujuće bombe - ove bombe su punjene barutom i svojom eksplozijom u blizini subjekta izazivaju ošamućujući efekat. Koriste se prilikom treninga i vežbi.
Hemijske i gasne bombe
  • Dimna bomba - ove bombe se koriste za davanje signala, jarkih boja i za izazivanje otežanog disanja i vida kod subjekta i na taj način njegovo primoravanje da napusti objekat koji je koristio kao sklonište.
  • Suzavac - suzavac je veoma sličan dimnim bombama, samo što se koriste drugi hemijski agensi koji izazivaju suzenje očiju, iritaciju nosa i grla. Koristi se najčešće na sportskim priredbama, demonstracijama, za obuzdavanje mase okupljenih ljudi.
  • Molotovljev koktel - predstavlja bombu koja se lako pravi. U staklenu flašu se sipa benzin, a zatim se ubaci komad tkanine koji se potom zapali. Nakon toga, pre nego što se vatra razgori do benzina, baca se na objekat i izaziva zapaljenje benzina prilikom razbijanja flaše. Ova bomba je dobila naziv po ruskom političaru Molotovu.

Ručne bombe[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959.g.
  2. Joseph Needham: Science and civilization in China: Vol. 5; Part 6: Chemistry and chemical technology; Military technology: missiles and sieges, Cambridge University Press 1994, ISBN 0-521-32727-X
  3. Harold Miles Tanner (30 March 2009). China: A History. Hackett Publishing. pp. 204. ISBN 978-0-87220-915-2. "First known illustration of a fire lance and a grenade"
  4. Jump up ^ Derk Bodde (1987). Chinese Ideas About Nature and Society: Studies in Honour of Derk Bodde. Hong Kong University Press. pp. 300. ISBN 978-962-209-188-7. Retrieved 15 February 2013.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Franz Feldbauer (2012). Die Glas-Handgranaten der Grenadiere der Fürsten Esterhazy im Zeughaus der Burg Forchtenstein. Heft 2, Nummer 50 (Zeitschrift der Gesellschaft für Historische Waffen- und Kostümkunde izd.). pp. 181-220. ISSN 0042-9945. 
  • David Harding, ur. Waffen-Enzyklopädie (2. izd.). Motorbuch Verlag. ISBN 3-613-01488-2. 
  • Wolfgang Michel: Britische Spezialwaffen 1939–1945: Ausrüstung für Eliteeinheiten, Geheimdienst und Widerstand. BOD, ISBN 978-3-8423-3944-6.
  • Craig Philip: Enzyklopädie der Handfeuerwaffen. Kapitel: Granaten und Granatwerfer, Karl Müller Verlag, 1995, ISBN 3-86070-499-0, S. 164–175.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]