Rivalstvo Francuske i Hrvatske u rukometu

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Grbovi rukometnih saveza Francuske (lijevo) i Hrvatske (desno) Grbovi rukometnih saveza Francuske (lijevo) i Hrvatske (desno)
Grbovi rukometnih saveza Francuske (lijevo) i Hrvatske (desno)

Susreti rukometnih reprezentacija Francuske i Hrvatske predstavljaju jedno od najvećih rivalstava u povijesti međunarodnog rukometa i svakako najveće rukometno rivalstvo nakon završetka Hladnoga rata. Razvoj rivalstva usko je povezan sa usponom dvaju rukometnih reprezentacija, koji je uslijedio upravo početkom 1990-ih. Dok Francuska 1992. osvaja svoje prvo međunarodno odličje, brončanu medalju na Olimpijadi u Barceloni, Hrvatska, povodom sticanja nezavisnosti, igra svoju prvu utakmicu 1991. godine, remi protiv Japana. Rivalstvo je započelo 1994. godine, kada ove dvije momčadi igraju prvu međusobnu utakmicu na međunarodnom natjecanju, a vrhunac je doseglo tijekom 2000-ih, kada su ove dvije momčadi smatrane najboljima na svijetu.

Povijest[uredi | uredi kod]

Početni susreti i "reprezentacije u usponu"[uredi | uredi kod]

Malo tko je mogao predivdjeti da će prvi susret dvaju reprezentacija u usponu, koji je odigran 3. lipnja 1994. u portugalskoj Almadi, u sklopu prvog europskog prvenstva, prerasti u najveće rukometno rivalstvo suvremene povijesti. Francuska je na to prvenstvo došla kao svjetski doprvak, dok je Hrvatskoj to bilo prvo međunarodno natjecanje. Okosnicu tadašnje francuske ekipe činile su legende Jackson Richardson i Stéphane Stoecklin, dok su hrvatsku momčad predvodili Patrik Ćavar, Nenad Kljaić i Irfan Smajlagić. Utakmica je odigrana u sklopu grupe A iz koje su prolazile dvije prvoplasirane momčadi. Nakon rezultata 11:11 na poluvremenu, francuska momčad slavila je s 27:25 na kraju utakmice, ali to nije bilo dovoljno za prolazak skupine. Hrvatska reprezentacija to je prvenstvo završila kao trećeplasirana, dok su svjetski doprvaci zauzeli šesto mjesto.

Sljedeći ogled dvaju reprezentacija dogodio se već sljedeće godine u sklopu svjetskog prvenstva na Islandu i to u finalu. I Hrvatska i Francuska su prošle skupine uz manje poteškoće, a onda se, više-manje lagano, probili kroz fazu na izbacivanje da bi se 21. svibnja 1995. u Reykjaviku susrele u finalu svjetskog prvenstva. U ovoj je utakmici Francuska bila znatno uvjerljivija te je već na poluvremenu imala vodstvo od 11:6, koje je do kraja potvrđeno s ukupnih 23:19. Francuska je po prvi puta postala svjetski prvak i nastavila svoj kontinuitet dobrih rezultata na svjetskih smotrama, dok je Hrvatska potvrdila dobru formu iz Portugala. Ujedno, bilo je ovo prvo međusobno finale ovih dvaju reprezentacija i tada, još uvijek, nije predstavljalo velik rukometni okršaj (s obzirom na dominaciju Rusije i Švedske u tom razdoblju), kao što će to biti ona kasnija.

Atlanta 1996. i njezine posljedice[uredi | uredi kod]

Godinu dana kasnije, na Olimpijadi 1996. u Atlanti, Francuska i Hrvatska srele su se u svom prvom polufinalu. Obje su momčadi skupinu prošle s jednim porazom (Francuska kao prva, Hrvatska kao druga) i tako se susrele u drugom polufinalu, odigranom 2. kolovoza 1996. godine. Prvo poluvrijeme završilo je 12:8 u korist Hrvatske, koja je, predvođena s Ćavarovih 8, uspješno zadržala +4 do kraja utakmice i tako zaključila prolazak u finale s 24:20. Francuskoj nije pomoglo ni 8 pogodaka Stéphanea Stoecklina, tako da se ekipa morala boriti sa Španjolskom za brončanu medalju. Dok su Francuzi završili kao četvrti, Hrvatska je u dramatičnoj pobjedi nad Švedskom, 27:26, osvojila svoje prvo zlatno rukometno odličje u povijesti igara, ujedno i svoje prvo zlato na međunarodnim natjecanjima.

Godine 1997. momčadi nisu imale natjecateljskih ogleda te su se ponovo susrele tek u sklopu europskog prvenstva 1998. u Italiji. Tu su obje momčadi kiksale u skupini te su se eventualno susrele tek u ogledu za sedmo mjesto, gdje je Francuska pobijedila s 30:28 i tako izborila bolji plasman na turniru. Utakmica je odigrana 6. lipnja 1998. godine. Sljedeće godine također nije bilo susreta dvaju reprezentacija, ali su se one ponovo susrele u posljednjem kolu grupne faze europskog prvenstva 2000., kojemu je Hrvatska bila domaćin. Prije utakmice, Francuska je imala 8, a Hrvatska 6 bodova tako da joj je u toj utakmici ovisio prolaz u drugi krug, isto kao i Francuskoj. Nakon početnih 12:11 za Francusku na poluvremenu, utakmica je na kraju završila 26:26, čime je Francuska, kao prva, prošla skupinu, a Hrvatska, kao treća, igrala za peto mjesto, gdje je izgubila od Slovenije, dok je Francuska turnir završila na četvrtom mjestu. Bio je ovo ujedno i prvi susret dvaju zemalja u kojemu je jedna od njih bila domaćin - kao i kasnije, Francuska se i ovdje pokazala uspješnijom.

Borba svjetskih prvaka[uredi | uredi kod]

Godine 2001., Francuska postaje svjetski prvak na domaćem terenu te kao takva dolazi na europsko prvenstvo 2002. u Švedsku. Dvije momčadi ponovo su svrstane u istu skupinu, ali blaga kriza u hrvatskom rukometu u tom razdoblju odrazila se i na ovu utakmicu. Posljednje kolo grupe D u Jönköpingu igralo se 27. siječnja 2002. godine i Hrvatska je, nakon 30 minuta, imala 12:10. Ipak, Francuska je u drugom poluvremenu uspjela napraviti +4 i tako završiti utakmicu s konačnih 29:27 u svoju korist, osiguravši si podjelu prvog mjesta s Njemačkom, dok je Hrvatska završila bez boda. Francuska je ispala u drugoj grupnoj fazi te na kraju izborila šesto mjesto, dok je Hrvatska bila posljednja, šesnaesta, što je njezin najlošiji plasman u povijestu europskih prvenstava. Ipak, sljedeće godine, na svjetskom prvenstvu u Portugalu, Hrvatska je došla oporavljena i s Francuskom se susreća već u prvoj grupnoj fazi, gdje ju je porazila 23:22, nakon 11:10 na poluvremenu. Iako su obje momčadi prošle i drugi krug, nisu se susrele u polufinalu, već je Francuska porazila Španjolsku za treće mjesto, dok je Hrvatska porazila Njemačku u finalu i tako, po prvi puta, postala prvak svijeta.

Prvi puta nakon islandskog finala 1995., Hrvatska i Francuska su se na jednom svjetskom prvenstvu sastale još 2003., ali prvenstvo 2005. godine u Tunisu označilo je prekretnicu u razvoju rivalstva između ove dvije reprezentacije. Francuska je do polufinala došla kao treća, odnosno druga u dvjema grupnim fazama, dok je Hrvatska, ujedno i branitelj naslova, te dvije faze završila kao uvjerljivo prva, sa samo jednim porazom. Momčadi su se sastale 5. veljače 2005. u Radesu i odigrale napetu utakmicu koja je završila 35:32 u korist Hrvatske, predvođene Ivanom Balićem. Poražena Francuska osvojit će treće mjesto pobjedom nad Tunisom, dok će Hrvatska u finalu pretrpjeti težak poraz od Španjolske i uzeti drugo mjesto, ne uspjevši obraniti titulu svjetskog prvaka. U ovom razdoblju, kada se Hrvatska već afirmirala kao rukometna velesila, a Francuska je već imala dvije titule prvaka svijeta iza sebe, može se reći da je započelo pravo rivalstvo između Francuske i Hrvatske. Upravo će nakon ovog tuniškog polufinala svaki sljedeći ogled dvaju zemalja biti popračen s velikim zanimanjem, a rivalstvo će samo jačati. Ovo polufinale označilo je početak najvećeg rivalstva u povijesti suvremenog rukometa.

Najveće rivalstvo u povijesti suvremenog rukometa[uredi | uredi kod]

Tuniško polufinale označilo je, ujedno i početak petogodišnje serije tijekom koje će se ove dvije reprezentacije susresti barem jednom svake godine na nekom međunarodnom natjecanju. U Švicarskoj, na europskom prvenstvu, obe momčadi prošle su dvije grupne faze s ukupno jednim porazim (Francuska od Španjolske, Hrvatska od Rusije, sve u prvom krugu) i susrele su se u polufinalu. Nakon 12:10 na poluvremenu, Francuska je uvjerljivo odradila drugo poluvrijeme i s 29:23 porazila Hrvatsku i tako se revanširala za poraz u tuniškom polufinalu. Onestina ekipa u finalu je demolirala Španjolsku s 31:23 i tako, po prvi puta, postala europski prvak, dok je Hrvatska poražena od Danske u utakmici za treće mjesto.

Sljedeće godine, na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, Francuska i Hrvatska susrele su se u četvrtfinalu. Nakon minimalnog vodstva od 10:9 na poluvremenu, Onestina Francuska će do kraja prednost povećati na +3 i poraziti Červarovu momčad s 21:18 i tako izboriti polufinale s favoriziranom Njemačkom, od koje je već jednom izgubila u tijeku turnira. Dok će Hrvatska izboriti peto mjesto, Francuska će nakon produžetaka pasti s 32:31 te osvojiti četvrto mjesto nakon poraza od Danske.

U Noreškoj, dvije momčadi ponovo su se susrele u još jednom finalu europskog prvenstva. Dok je Francuska slovila za jednog od glavnih favorita turnira (s obzirom na dotadašnju igru), Hrvatska je dosta teško izborila polufinale te je stoga Francuska bila jasan favorit. Ipak, Červarova momčad, predvođena Balićem, povela je na poluvremenu s 11:9 i, uz tešku i napetu borbu, zadržala prednost od jednog gola i s 24:23 izborila svoje prvo finale europskog prvenstva. Ipak, tamo je od njih bila bolja dominantna Danska, dok je Francuska demolirala Njemačku s 10 razlike i osvojila treće mjesto.

Francuska rukometna reprezentacija slavi pobjedu nad Hrvatskom (25:23) u polufinalu Olimpijskih igara.

Prvi puta da su se dvije momčadi susrele iste godine bilo je upravo te 2008. godine, kada su, nakon europskog prvenstva, ponovo igrale na Olimpijskim igrama u Pekingu. Nakon što su ždrijebane u istoj skupini, reprezentacije su se prvi puta susrele 14. kolovoza 2008. uz francusku pobjedu od 23:19 i dominaciju Bertranda Gillea i njegovih 7 pogodaka. Mada je Hrvatska na tom turniru bila biranitelj olimpijskog zlata iz Atene, Francuska je igrala izrazito dobro, dok se aktualni europski prvak, Danska, u skupini mučio. Obje momčadi prošle su skupinu i svladale svoje četvrtfinalne protivnike te su se ponovo susrele u polufinalu Igara. Ovo je bilo prvi puta da se Francuska i Hrvatska susreću dva puta tokom istog natjecanja te čak tri puta u jednoj godini. Ipak, kao i u prvom krugu, Onestina momčad bila je bolja od Hrvatske i, predvođena Burdetom i Narcisseom, ostvarila pobjedu 25:23 i izborila finale, dok je Hrvatska ostala bez šanse za obranu naslova. Hrvatska je izgubila u utakmici za treće mjesto, dok je Francuska uvjerljivo porazila Island u finalu i osvojila svoje prvo olimpijsko zlato.

Sljedeće godine, Hrvatska je ponovo bila domaćin, a Francuska je nastavila svoju seriju dominacije svjetskim rukometom. Ovo je također drugi puta, uzastopno, da su se momčadi sastale dva puta na istom natjecanju. Obe momčadi završile su prvi krug sa stopostotnim učinkom, da bi se u Zagrebu susreli u sklopu druge grupne faze. Onesta je na teren poslao rezervnu momčad, s obzirom da su obje ekipe osigurale polufinale, dok je Hrvatska igrala s nešto jačim sastavom. Nakon 11:7 na poluvremenu, Hrvatska je utakmicu zaključila s 22:19 i tako zaključila grupnu fazu turnira sa stopostotnim učinkom. Dok je Francuska u Splitu dominirala nad Danskom, Hrvatska se jednako lako obračunala s Poljskom u Zagrebu tako da su se dvije ekipe ponovo susrele u finalu, prvom nakon onog 1995. godine. Hrvatska je imala domaći teren, prepunu dvoranu i bolji skor te je svakako bila blagi favorit u tom zagrebačkom finalu. Utakmica se igrala gol za golom da bi Hrvatska otišla na poluvrijeme s prednošću 12:11. Ipak, u drugom poluvremenu Francuzi su napravili nekoliko dobrih kontri, zatvorili obranu s odličnih 6-0, razbranili Omeyera i preuzeli vodstvo, koje je do kraja utakmice raslo do konačnih 24:19. Gotovo polovicu francuskih pogodaka (10), postigao je odlični Michaël Guigou, dok je kod Hrvatske najbolji bio Ivan Čupić sa 6 golova. Francuska je tako odnijela drugu pobjedu u drugom međusobnom finalu dvaju reprezentacija i započela svoj osvajački niz kojim će postati najbolja reprezentacija u povijesti rukometa.

Sudar Hrvatske i Francuske u finalu Eura u Austriji 2010. godine donio je novu pobjedu i zlato za Francuze.

Europsko prvenstvo u Austriji označilo je kraj petogodišnje serije susretanja dvaju momčadi, ali je predstavilo jedan napet i zanimljiv kraj te serije. Francuska se dosta teško probila kroz prvu grupnu fazu, dok je Hrvatska uvjerljivo odradila obe grupne faze. Francuska je svoju igru pronašla tek u drugoj grupnoj fazi, što joj je donijelo prvo mjesto i polufinale s Islandom, dok je Hrvatska igrala s Poljskom. Ponovo, kao i godinu dana ranije, obje su momčadi efektno riješile svoje polufinalne protivnike i tako najavile novo napeto finale u Beču. Bečko finale bilo je u mnogočemu slično onom zagrebačkom - Hrvatska je započela snažno u prvom poluvremenu i stalno imala prednost, koju su Francuzi hvatali, ali se ipak igralo gol za golom te se na poluvrijeme otišlo s 12:12. U drugom poluvremenu, Onesta je nanovo nadmudrio Červara te je Francuska postepeno lomila Hrvatsku dok ih u posljednjih 10-ak minuta nije potpuno razbila i odnijela pobjedu 25:21, osvojivši tako svoje drugo europsko zlato i treće međunarodno zlato zaredom. Hrvatska je ponovo ostala bez titule europskog prvaka i izgubila je svoje treće (i drugo uzastopno) finale s Francuzima. U pet uzastopnih godina, Francuska je ipak pokazala svoju dominaciju osvajanjem čak tri turnira i pobjedom u dvama finalima nad Hrvatskom, koja se svaki puta morala zadovoljiti sa srebrom ili nižim rangom.

Dana 9. siječnja 2011., Hrvatska i Francuska odigrale su prijateljski susret u sklopu godišnjeg turnira u Bercyju, zajedno s Argentinom i Južnom Korejom. Obje momčadi porazile su svoje polufinalne protivnike i susrele se ponovo u finalu, gdje je Onestina momčad slavila s 28:27 nad Hrvatskom, koja je imala novog izbornika nakon Červarove ostavke. Ipak, momčadi se nisu susrele u Švedskoj, na svjetskom prvenstvu 2011. Hrvatska je odigrala loš turnir, dok je Francuska uspjela osvojiti zlato i tako ostvatiti četvrto zlato u nizu i obraniti titulu svjetskog prvaka. Novi susret dvaju reprezentacija dogodio se tijekom europskog prvenstva 2012. u Srbiji tijekom druge grupne faze. Francuska je i ovaj turnir započela jako teško s čak 2 poraza, dok je Hrvatska bila znatno uvjerljivija. Ipak, Francuska nije uspjela pronaći formu kao dvije godine ranije (obilježena brojnim privatnim problemima) te se u drugom kolu druge faze nije snašla u utakmici koja im je odlučivala o prolazu. Iako je Onestina momčad vodila 12:11 na poluvremenu, Hrvatska je utakmicu dobila s 29:22 i tako sebi osigurala prolaz, a Francusku izbacila s natjecanja. Francuska je završila natjecanje kao jedanaesta, dok je Hrvatska izgubila od Srbije u polufinalu te pobijedila Španjolsku za treće mjesto.

Nakon francuskog debakla u Srbiji i neutaženih hrvatskih težnji, obje momčadi najavile su pohod na zlato na Olimpijadi u Londonu. Novo finale bilo je izgledan scenarij, ali dogodilo se da je Francuska izgubila od Islanda u skupini te su se dvije momčadi susrele već u polufinalu. Francuska je u četvrtfinalu teško, golom u posljednjoj sekundi, prošla Španjolsku, dok je Hrvatska bila nešto uvjerljivija od Tunisa, ali je dobila teške batine u utakmici i tako u teškim uvjetima izborila polufinale. Hrvatska je, zbog dotadašnje forme obaju momčadi, bila blagi favorit, ali dogodilo se nešto sasvim drugačije! Francuska je startala izrazito moćno, Omeyer je u prvih desetak minuta imao gotovo 90% obrana i Hrvatska naprosto nije imala nikakvo rješenje za francusku obranu. Ono što se do tada događalo tek u posljednjih 15-ak minuta, ovaj put se dogodilo na samom početku utakmice i Francuska je imala uvjerljivu igru, siguran rezultat i psihološki slomljenu Hrvatsku za protivnika. Na poluvrijeme se otišlo samo s 2 pogotka razlike, ali u drugom poluvremenu se vidjelo koliko je Hrvatska slomljena - imali su nekoliko prilika za priključak, ali Omeyer i tehničke pogreške, kombinirane s trenerskim greškama izbornika Goluže dovele su do toga da se Francuska odlijepila na nedostižnih +5. Do kraja utakmice, Hrvatska je uspjela smanjiti na 3 gola razlike, tako da je na kraju završilo 25:22, ali zapravo se dogodilo to da Francuska nikada nije bila uvjerljivija, koncentriranija i bolja u utakmici protiv Hrvatske i potpuno je zasluženo izborila finale.

Legendarna Onestina generacija, koja se počela graditi još na ostatcima one Costantinijeve, uspješno je obranila zlato u Londonu i tako postala jedina reprezentacija u povijesti rukometa koja je obranila olimpijsko zlato.

U međuvremenu, Guillaume Gille odlazi u mirovinu, a u pripremama za prvenstvo u Španjolskoj, Francuska ne može na računati na ozlijeđenog Bertranda Gillea. S druge strane, Hrvatska na prvenstvo dolazi bez Ivana Balića. Na svjetskom prvenstvu, Francusku poraz od Njemačke vodi u gornji dio ždrijeba, kao i stopostotnu Hrvatsku tako da se dvije sile susreću u četvrtfinalu. Radilo se tu, svakako, o posljednjem okršaju dvaju velikih rukometnih generacija. Francuska reprezentacija nakon prvenstva kreće u fazu obnove i izgradnje nove reprezentacije na odličnim temeljima. Četvrtfinalni dvoboj bio je žestok i čvrst tako da se na poluvrijeme išlo s 13:12 za Hrvatsku i to se hvatanje rezultata nastavilo do posljednjih 10 minuta drugog poluvremena, kada Hrvatska uspijeva prelomiti utakmicu i pobjediti s 30:23, ponovivši tako uspjeh iz 2012. protiv Francuske, koja kao ni tada, nije bila u najboljoj formi, onoj koji je imala u Londonu. Hrvatska je prošla u polufinale, a Francuska završila turnir na 5. mjestu, čime je povijesno poglavlje najbolje generacije u povijesti zaključeno s bilancom od 2 svjetska i olimpijska zlata te jednim europskim.

Nova smjena generacija[uredi | uredi kod]

Pripreme za europsko prvenstvo u Danskoj 2014. godine počele su izrazito jakim pripremnim turnirom, Bring Cupom, u Oslu. Osim domaćina, Norveške, na turniru sudjeluju Danska, Francuska i Hrvatska. Turnir je bio organiziran po grupnom sustavu, svak protiv svakoga, a Hrvatska i Francuska susrele su se u posljednjem, trećem kolu nakon što su obje ekipe imale po jednu pobjedu (protiv Norveške) i jedan poraz (protiv Danske). Dok je Hrvatska na turniru došla s gotovo identičnim sastavom koji je sudjelovao na prethodnom svjetskom prvenstvu, dok je Onesta pozvao 23 igrača i vršio konstantne rotacije kako bi izabrao momčad za europsko prvenstvu. Odmarajući Bertranda Gillea, Abaloa i Accambrayja, Onesta je utakmicu započeo s prilično šarenim sastavom, ali je Francuska brzo preuzela inicijativu i dominiantno završila poluvrijeme s 13:7. Drugo poluvrijeme, Hrvatska je otvorila nešto čvrstije, ali Francuska je rutinski odigrala i završila s kvalitetnom pobjedom od 29:24 i tako zaključila turnir na drugom mjestu, ispred Hrvatske i Norveške, a iza Danske, mada su imali jednak broj bodova. Bio je to drugi prijateljski susret dvaju reprezentacija i druga francuska pobjeda.

Nakon što je obavljen ždrijeb skupina za Euro u Danskoj, bilo je izvjesno kako će se Hrvatska i Francuska ponovo susresti u drugom krugu. Francuska je na ovaj turnir došla u drastično izmijenjenom sastavu (bez ozlijeđenih Baracheta i Bertranda Gillea, s Fernandezom koji se još oporavlja od ozljede i bez Omeyera, koji je putovao s reprezentacijom, ali nije prijavljen) te je neupitno izgubila status glavnog favorita na turniru, dok je Hrvatska na turnir došla jedino bez ozlijeđenog Lackovića. Hrvatska je očekivano odradila svoje utakmice u skupini D i s 4 boda prošla u drugi krug, no Francuska je uspjela ostvariti isti uspjeh i s iznenađujuće dobrom igrom koja je nakon dugo godina ponovo bila brza, dinamična i opasna iz svih pozicija, osigurala okršaj dvaju reprezentacija u prvom kolu druge faze natjecanja. Veliki derbi praktički je određivao prvoplasiranog u toj skupini i omogućio lakšeg protivnika u polufinalu. Hrvatska je utakmicu otvorila jako spretno, dok su Francuzi u svom klasičnom stilu utakmicu otvorili lagano. Hrvatska je imala prednost i imala je priliku pobjeći na visokih +5, ali su Francuzi s igračem manje uspjeli zabiti 2 gola i tako se potpuno vratiti u igru. Hrvatska je počela griješiti, a Dumoulina je na golu zamijenio Thierry Omeyer. Uz jednu Omeyerovu obranu i veliku napadačku efikasnost, Francuska uspijeva završiti poluvrijeme s vodstvom 18:17. Drugo poluvrijeme započelo je povećanjem francuskog vodstva i serijom Omeyerovih obrana koja je u potpunosti umrtvila hrvatsku igru. Francuzi su postepeno došli do +3 i tu razliku su suvereno i rutinski držali do samoga kraja utakmice. Hrvatska je uspjela postići samo 8 pogodaka u drugom poluvremenu (Francska, istina, samo 9, ali Francuska je imala prednost i igru je bazirala na čvrstoj i neprobojnoj obrani), dok je Omeyer u tih 30 minuta skupio čak 10 obrana te je, na koncu, proglašen igračem utakmice. Francuska je, u konačnici, pobijedila a s 27:25 i tako si riješila pitanje plasmana u polufinale, dok je Hrvatska morala poraziti Poljsku za prolazak skupine. Prvo mjesto u skupini Francuzima je donijelo nešto lakšu Španjolsku, dok je Hrvatska novim porazom u toj dvadesetoj službenoj utakmici s Francuskoj, išla u borbu s domaćinom, Danskom.

Pregled[uredi | uredi kod]

Datum Lokacija Utakmica Detalji
Domaći Rezultat Gosti
3. lipnja 1994. Portugal Almada, Portugal Francuska Francuska 27:25
(11:11)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 1994. - Prvo kolo grupe A
21. svibnja 1995. Island Reykjavík, Island Francuska Francuska 23:19
(11:6)
Hrvatska Hrvatska Svjetsko prvenstvo 1995. - Finale
2. kolovoza 1996. Sjedinjene Američke Države Atlanta, SAD Francuska Francuska 20:24
(8:12)
Hrvatska Hrvatska Olimpijske igre 1996. - Polufinale
6. lipnja 1998. Italija Bolzano, Italija Francuska Francuska 30:28
(16:12)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 1998. - Utakmica za 7. mjesto
27. siječnja 2000. Hrvatska Rijeka, Hrvatska Francuska Francuska 26:26
(12:11)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 2000. - Peto kolo grupe A
27. siječnja 2002. Švedska Jönköping, Švedska Francuska Francuska 29:27
(10:12)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 2002. - Treće kolo grupe D
25. siječnja 2003. Portugal Madeira, Portugal Hrvatska Hrvatska 23:22
(11:10)
Francuska Francuska Svjetsko prvenstvo 2003. - Četvrto kolo grupe C
5. veljače 2005. Tunis Radès, Tunis Hrvatska Hrvatska 35:32
(15:14)
Francuska Francuska Svjetsko prvenstvo 2005. - Polufinale
4. veljače 2006. Švicarska Zürich, Švicarska Francuska Francuska 29:23
(12:10)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 2006. - Polufinale
30. siječnja 2007. Njemačka Köln, Njemačka Hrvatska Hrvatska 18:21
(9:10)
Francuska Francuska Svjetsko prvenstvo 2007. - Četvrtfinale
26. siječnja 2008. Norveška Lillehammer, Norveška Hrvatska Hrvatska 24:23
(11:9)
Francuska Francuska Europsko prvenstvo 2008. - Polufinale
14. kolovoza 2008. Narodna Republika Kina Peking, Kina Francuska Francuska 23:19
(11:9)
Hrvatska Hrvatska Olimpijske igre 2008. - Treće kolo grupe A
22. kolovoza 2008. Narodna Republika Kina Peking, Kina Francuska Francuska 25:23
(12:11)
Hrvatska Hrvatska Olimpijske igre 2008. - Polufinale
27. siječnja 2009. Hrvatska Zagreb, Hrvatska Francuska Francuska 19:22
(7:11)
Hrvatska Hrvatska Svjetsko prvenstvo 2009. - Treće kolo grupe I
1. veljače 2009. Hrvatska Zagreb, Hrvatska Francuska Francuska 24:19
(11:12)
Hrvatska Hrvatska Svjetsko prvenstvo 2009. - Finale
31. siječnja 2010. Austrija Beč, Austrija Hrvatska Hrvatska 21:25
(12:12)
Francuska Francuska Europsko prvenstvo 2010. - Finale
9. siječnja 2011. Francuska Pariz, Francuska Francuska Francuska 28:27
(:)
Hrvatska Hrvatska Prijateljski turnir Pariz-Bercy - Finale
24. siječnja 2012. Srbija Novi Sad, Srbija Francuska Francuska 22:29
(12:11)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 2012. - Drugo kolo grupe II
10. kolovoza 2012. Ujedinjeno Kraljevstvo London, Ujedinjeno Kraljevstvo Francuska Francuska 25:22
(12:10)
Hrvatska Hrvatska Olimpijske igre 2012. - Polufinale
23. siječnja 2013. Španija Zaragoza, Španjolska Francuska Francuska 23:30
(12:13)
Hrvatska Hrvatska Svjetsko prvenstvo 2013. - Četvrtfinale
3. studenog 2013. Norveška Oslo, Norveška Francuska Francuska 29:24
(13:7)
Hrvatska Hrvatska Prijateljski turnir Bring Cup - 3. kolo
19. siječnja 2014. Danska Århus, Danska Francuska Francuska 27:25
(18:17)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 2014. - Prvo kolo grupe II
23. siječnja 2016. Poljska Kraków, Poljska Francuska Francuska 32:24
(16:10)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 2016. - Drugo kolo grupe I
13. kolovoza 2016. Brazil Rio de Janeiro, Brazil Hrvatska Hrvatska 29:28
(14:12)
Francuska Francuska Olimpijske igre 2016. - Četvrto kolo grupe A
24. siječnja 2018. Hrvatska Zagreb, Hrvatska Hrvatska Hrvatska 27:30
(13:19)
Francuska Francuska Europsko prvenstvo 2018. - Treće kolo grupe I
23. siječnja 2019. Njemačka Köln, Njemačka Francuska Francuska 20:23
(11:11)
Hrvatska Svjetsko prvenstvo 2019. - Treće kolo grupe I
12. ožujka 2021. Francuska Montpellier, Francuska Francuska Francuska 30:26
(12:15)
Hrvatska Hrvatska Kvalifikacije za Olimpijske igre 2020. - Prvo kolo
13. siječnja 2022. Mađarska Szeged, Mađarska Hrvatska Hrvatska 22:27
(11:13)
Francuska Europsko prvenstvo 2022. - Prvo kolo grupe C
18. siječnja 2024. Njemačka Köln, Njemačka Francuska Francuska 34:32
(18:18)
Hrvatska Hrvatska Europsko prvenstvo 2024. - Prvo kolo grupe II

Statistike[uredi | uredi kod]

Opće statistike[uredi | uredi kod]

Opće statistike
Kriterij Rezultat
Ukupno utakmica
28
Službenih utakmica
26
Prijateljskih utakmica
2
Pobjeda Francuske
18
Pobjeda Hrvatske
9
Remija
1
Utakmica na Svjetskim prvenstvima
8
Utakmica na Europskim prvenstvima
13
Utakmica na Olimpijskim igrama
5
Ukupno golova
1,413
Ukupno golova Francuske
723
Ukupno golova Hrvatske
690
Ukupno utakmica u grupnoj fazi
13
Ukupno utakmica u četvrtfinalu
2
Ukupno utakmica za plasman
1
Ukupno utakmica u polufinalu
6
Ukupno utakmica za broncu
0
Ukupno utakmica u finalu
3

Uspješnost na međunarodnim natjecanjima[uredi | uredi kod]

Natjecanje Francuska Hrvatska
IHF Svjetska prvenstva



EHF Euro

Olimpijske igre


Mediteranske igre

Rezultati po trenerima[uredi | uredi kod]

Statistike izbornika
Francuska U P R I G+ G- GR
Daniel Costantini (1985 - 2001) 5 3 1 1 126 122 +4
Claude Onesta (2001 - 2016) 19 12 0 7 486 464 +22
Didier Dinart (2016 - ) 2 1 0 1 50 50 0
Guillaume Gille (2016 - )
Ukupno 26 16 1 9 662 636 +26
Hrvatska U P R I G+ G- GR
Zdravko Zovko (1994 - 1995) 2 0 0 2 44 50 -6
Abas Arslanagić (1995 - 1996) 0 0 0 0 0 0 0
Velimir Kljaić (1996 - 2000) 3 1 1 1 78 76 +2
Josip Milković (2000 - 2003) 1 0 0 1 27 29 -2
Lino Červar (2003 - 2010) 10 4 0 6 227 243 -16
Slavko Goluža (2010 - 2015) 6 2 0 4 157 154 +3
Željko Babić (2015 - 2017) 2 1 0 1 53 60 -7
Lino Červar (2017 - ) 2 1 0 1 50 50 0
Ukupno 26 9 1 16 636 662 -26

IHF Svjetska prvenstva[uredi | uredi kod]

IHF Svjetsko prvenstvo
Kriterij
Rezultat
Broj utakmica
8
Broj prvenstava
7
Ukupno golova
373
Kriterij Francuska Hrvatska
Broj pobjeda
3
5
Broj poraza
5
3
Broj remija
0
Postignutih golova
184
189
Primljenih golova
189
184
Gol razlika
-5
+5
Osvojenih prvenstava
6
1

EHF Euro[uredi | uredi kod]

EHF Euro
Kriterij
Rezultat
Broj utakmica
13
Broj prvenstava
13
Ukupno golova
694
Kriterij Francuska Hrvatska
Broj pobjeda
10
2
Broj poraza
2
10
Broj remija
1
Postignutih golova
361
333
Primljenih golova
333
361
Gol razlika
+28
-28
Osvojenih prvenstava
3
0


Olimpijske igre[uredi | uredi kod]

Olimpijske igre
Kriterij
Rezultat
Broj utakmica
5
Broj Igara
4
Ukupno golova
238
Kriterij Francuska Hrvatska
Broj pobjeda
3
2
Broj poraza
2
3
Broj remija
0
Postignutih golova
121
117
Primljenih golova
117
121
Gol razlika
+4
-4
Osvojenih prvenstava
3
2

Zanimljivosti[uredi | uredi kod]

Statističke zanimljivosti[uredi | uredi kod]

  • Do 2016. godine, nije se nikada dogodilo da je jedna reprezentacija ostvarila tri pobjede za redom na međunarodnim natjecanjima. Najviše uzasoptnih pobjeda bile su dvije, a ostvarile su ih i Francuska (4) i Hrvatska (1). Ipak, ukoliko se računaju svi susreti, bez kriterija natjecanja, dogodilo se da je Francuska ostvarila tri uzastopne pobjede, i to čak dva puta - dvije finalne pobjede 2009. i 2010. te prijateljska utakmica u Parizu 2011. godine pa opet pobjede na europskim prvenstvima 2014. i 2016. te pobjeda na prijateljskom turniru 2013. godine.
  • Kroz povijest susreta, četri se puta dogodilo da su Francuska i Hrvatska igrale u jednoj zemlji dva puta, a da se nije radilo o istom turniru. Te su zemlje Portugal (europsko prvenstvo 1994. i svjetsko prvenstvo 2003.), Hrvatska (europsko prvenstvo 2000. i svjetsko prvenstvo 2009.), Norveška (europsko prvenstvo 2008. i prijateljski turnir 2013.) i Njemačka (svjetsko prvenstvo 2007. i 2019.).
  • Isto tako, samo su u dva navrata Francuska i Hrvatska igrale dva puta na istom turniru. Bilo je to na Olimpijadi 2008. (grupa i polufinale) i Svjetskom prvenstvu 2009. (grupa i finale).
  • Francuska i Hrvatska igrale su samo pet utakmica izvan Europe, s tim da se nije dogodilo da su dva puta igrali na istom kontinentu (ukoliko, naravno, to nije bila Europa). Godine 1996. igrali su u Sjedinjenim Državama, godine 2005. u Tunisu, dva puta u Kini 2008. godine te u Brazilu 2016. godine.
  • Tokom svih susreta, samo se u dva navrata dogodilo da su Francuska ili Hrvatska bili domaćini međunarodnih natjecanjima na kojima se odvio susret. Oba puta, bilo je to u Hrvatskoj, 2000. i 2009. godine. Ipak, Francuska je jednom bila domaćin susretu dvaju zemalja, ali se radilo o prijateljskom susretu 2011. godine.
  • Najveći vremenski razmak između dva susreta Francuske i Hrvatske bio je dvije godine i to se ponovilo čak četiri puta (1996. - 1998.; 1998. - 2000.; 2000. - 2002.; 2003. - 2005.).
  • S druge pak strane, od 2005. godine do 2010. godine, Francuska i Hrvatska igrale su barem jedan susret svake godine, a nekada čak i više, što se tiče službenih natjecanja. Ako se tom nizu nadodaju i prijateljske utakmice 2011. i 2013., Francuska i Hrvatska ostvarile su neprekinut niz od barem jednog susreta godišnje od 2005. godine do 2014. godine.
  • Najviše susreta u jednoj godini, Francuska i Hrvatska igrale su 2008. godine, kada su se susrele čak 3 puta - jednom na europskom prvenstvu u Norveškoj i dva puta na Olimpijadi u Pekingu.
  • Francuska i Hrvatska susretale su se u finalu svih natjecanja, osim Olimpijskih igara, gdje su se tri puta susrele u polufinalu (dva puta pobijedila je Francuska, a jednom Hrvatska). U finalima svjetskih prvenstava susretale su se 2 puta (Island 1995., Hrvatska 2009.), a u finalima europskih jednom (Austrija 2010.). U svim finalnim susretima, Francuska je bila bolja od Hrvatske.
  • Najveća razlika ostvarena u utakmicama Francuske i Hrvatske bila je 8 golova (Francuska 32:24 Hrvatska, 2016.), što je ujedno i najveća razlika u korist Francuske. S druge strane, Hrvatska je najveću pobjedu ostvarila sa 7 golova razlike (Francuska 22:29 Hrvatska, 2012.; Francuska 23:30 Hrvatska, 2013.).
  • Najviše golova postignutih u jednoj utakmici Francuske i Hrvatske bilo je 67 (Hrvatska 35:32 Francuska, 2005.), a najmanje 39 (Hrvatska 18:21 Francuska, 2007.).

Igračke zanimljivosti[uredi | uredi kod]