Rimske financije

Izvor: Wikipedia

Financijski sistem drevne rimske države je mijenjao s obzirom na promjene ustavnog poretka.

Prvi pouzdani podaci o rimskim državnim financijama datiraju iz vremena Republike, kada su se državne financije temeljile na državnoj blagajni poznatoj kao aerarium. Ona je obično bila povjeravana članovima rimske aristokracije, odnosno članovima Senata, a službenici su nosili titule kao što su kvestori, pretori, i na kraju, prefekti.

Slom Republike i uspostavljanje Rimsko Carstvo|Carstva je doveo do promjena financijskih sistema. Aerarium je zadržan, ali je podjela rimskih provincija na senatske (pod nominalnom kontrolom Senata) i carske (pod neposrednom kontrolom cara) dovela do stvaranja nove, posebne državne blaganje poznate kao fiscus. U nju su se slijevali prihodi iz carskih prihoda, dok su u aerarium ulazili prihodi iz senatskih provincija. Na čelu fiscusa je umjesto aristokratskog magistrata, pak, bio od cara imenovan i njemu neposredno odgovoran službenik po imenu rationalis. Prvi carevi su to mjesto povjeravali oslobođenicima, da bi, zbog učestale korupcije, Hadrijan uveo običaj da se na to mjesto postavljaju vitezovi.

Postepenim jačanjem moći careva u odnosu na Senat, pak, dolazi do podjele samog fiscusa - koji je prvotno trebao biti privatni carski fond - na fiscus, koji sada služi kao javna carska blagajna i patrimonium, koji predstavlja privatno vlasništvo cara i njegove porodice. U doba dominata se uspotavlja potpuna carska vlast nad financijama, a novi službenik pod imenom comes sacrarum largitionum postaje najmoćniji od svih članova carske uprave.

V. također[uredi - уреди]


Literatura[uredi - уреди]