Rickenbacker

Izvor: Wikipedia
Rickenbacker International Corporation
Rickenbacker logo.svg
Vrsta Dioničko društvo
Osnovana 1931. [1]
Osnivač(i) Adolph Rickenbacker i George Beauchamp
Trenutno sjedište Santa Ana
Kalifornija
 Sjedinjene Američke Države
Industrija muzika
Proizvodi gitare i pojačala
Web-stranica www.rickenbacker.com

Rickenbacker International Corporation, skraćeno - Rickenbacker, je američka kompanija poznata kao prva na svijetu koja je proizvela električnu gitaru 1932. [1]

Sjedište kompanije je u kalifornijskom gradu Santa Ana, ona je danas najveći proizvođač gitara u Sjedinjenim Američkim Državama.

Historija kompanije[uredi - уреди]

Kompaniju pod imenom Ro-Pat-In Corporation osnovali su 1931. [1] Adolph Rickenbacker i George Beauchamp, kao firmu za proizvodnju i prodaju prvenstveno - električnih havajskih gitara koje je projektirao Beauchamp, uz pomoć Paula Bartha i Harryja Watsona dvojice zaposlenika kompanije National String Instruments Corporation. Ovaj muzički instrument nazvan u slangu metalna tava [1]zbog dugog vrata i kružnog tijela je prva električna gitara punog tijela (solid body). Ove gitare imale su velike pickupe (s elektromagnetima u obliku konjskih potkova), a od početka proizvodnje 1939., napravljeno je nekoliko hiljada takvih gitara.

Model - Rickenbacker 330JG

Od samog početka kompanija Electro String je uz svoje modele električnih gitara u paketu prodavala i pojačala koja je projektirao losangeloski proizvođač radio aparata Van Nest. Isti dizajner je projektirao i pojačalo Electro String, da bi ubrzo nakon toga kompanija je zaposlila i inžinjera Ralpha Robertsona, koji je od 1940-ih radio na prokjektiranju i razvoju pojačala.

Osnivanje[uredi - уреди]

Nacrt za patentni ured Rickenbackerove gitare oblika tave iz 1934.

Historija današnje kompanije Rickenbacker Guitar Corporation otpočela je sa dva čovjeka, s George Beauchampom i Adolphom Rickenbacherom.

George Beauchamp bio je violinist, solo gitarist i glumac u vodviljima od 1920-ih koji je silno želio da se njegova gitara bolje čuje u velikim orkestrima sa kojima je uobičajeno nastupao. Njegov prvi pokušaj bio je napravljen uz pomoć graditelja violina i izumitelja Johna Dopyera; to je bila gitara opremljena velikim rogom (nalik na tadašnje gramofone) koji je trebao pojačati zvuk, rezultat je bio neuspjeh. Slijedeći pokušaj bio je - ugradnja aluminijske rezonantne kutije sa tri rupe ispod mosta gitare. Rezultat je bio takav da se Beauchamp toliko oduševio te je nagovorio Dopyera da otpočne proizvoditi takve instrumente. Dopyer je 9. aprila 1927. patentirao trokonusnu gitaru, a zatim je sa braćom otpočeo proizvodnju tog instrumenta u svojoj losangeloskoj trgovini nazvavši ga Nationals. On je 26. januara 1928. osnovao kompaniju National String Instrument Corporation koja je proizvodila trokonusne gitare, mandoline, ukulele i tenor gitare (gitare s četiri žice).

Adolph Rickenbacher je rođen u Švicarskoj 1886., nakon smrti roditelja odselio se u Sjedinjene Američke Države rođacima u Los Angeles. Rickenbacher je - 1925. sa dva partnera osnovao firmu Rickenbacker Manufacturing Company, koja je 1927. izdala prve dionice (postala dioničko društvo). U tom vremenu se udružio s Georgom Beauchampom i počeo proizvoditi metalna tijela za instrument Nationals koje je proizvodila kompanija National String Instruments Corporation, uskoro je Rickenbacker postao njihov dioničar.

Na nesreću desila se velika kriza 1929. pa su se muzički instrumenti kompanije National počeli slabo prodavati, Rickenbacker je ionako bio nezadovoljan proizvodom Johna Dopyera te je raskinuo posao s Nationalom i osnovao novu firmu Dobro Manufacturing Corporation (1929.) (kompanija se kasnije nazvala Dobro Corporation, Ltd). Dobro Corporation, Ltd počela je proizvoditi liniju muzičkih instrumenata sa vlastitom rezonantnom kutijom koju su nazvali - Dobro. Tada su počeli i pravni problemi oko prava na proizvod između tvrtki National i Dobro. Sve je to dovelo do želje jednog dijela radnika da razviju novi proizvod - električnu gitaru.

Negdje od kraja 1920-ih, bilo je raznih pokušaja da se proizvedu električni žičani instrumenti poput bendža, violine i gitare, tako da su već razvijeni pojedini prvi primjerci pickupa (elektromagneta) za te instrumente.

George Beauchamp je eksperimentirao sa električnim pojačalima već od 1925., ali ga prvi uspjesi sa mikrofon]]ima nisu ga zadovoljili. Kako su problemi u Nationalu postojali veći, Beauchamp je počeo ozbiljnije eksperimentirati s pickupima, čak je i pohađao dodatnu nastavu iz elektotehnike i intenzivno surađivao s zaposlenikom Nationala Paulom Barthom. Zajedničkim naporom uspjeli su napraviti protutip električnog pickupa koji je konačno pouzdano radio, Beauchamp je zamolio bivšeg graditelja gitara iz Nationala Harrya Watsona da napravi vrat i tijelo instrumenta na koju se nova elektronika treba staviti. Pa su krajem 1931. , Beauchamp, Barth, Rickenbacker uz još neke kolege osnovali su Ro-Pat-In Corporation (kao igru riječi od electRO-PATent-INstruments) firmu za proizvodnju i prodaju električnih muzičkih instrumenata. Udarni proizvod kompanije bila je tek projektirana A -25 havajska gitara, zatim Lap steel guitar (metalna električna gitara) uz električne španjolske gitare s pripadajućim pojačalima. Od ljeta 1932. kompanija Ro-Pat-In, počela je s proizvodnjom aluthumbjske varijante gitare, kao i s proizvodnjom manjeg broja električnih španjolskih gitara drvenog tijela, koje su nalikovale onima od kompanije National iz Chicaga. Ovi instrumenti su preteča onog što mi danas poznajemo kao električna gitara. Ro-Pat-In bila je prva kompanija na svijetu koja se specijalizirala za proizvodnju električnih instrumenata. Ona je 1933. promijenila ime u Electro String Instrument Corporation, a svoje proizvode jednostavno nazvala - Electro, od 1934. dodano je ime Rickenbacher u čast osnivača kompanije - Adolpha Rickenbackera. Od 1935. kompanija je izbacila nekoliko novih modela gitara, između ostalog Model B električnu španjolsku gitaru, za koju se drži da je prva električna gitara - punog tijela (solid body). Rickenbacker je 1958. izbacio na tržište Capri seriju poluakustične gitare, koja je kasnije postala slavna kao Serija Rickenbacker 300, a - 1963. kompanija je razvila električnu gitaru sa 12 žica, sa inovativnim mehanizmima za zatezanje žica (na glavi gitare) standarne dužine tako je stalo svih 12 mehanizama.

Paul McCartney sa modelom bas gitare 4001

Rickenbacker gitare i rock and roll iz 1960-ih[uredi - уреди]

Rickenbacker je izuzetno profitirao 1960-ih kad su se pojavili Beatlesi koji su tad svirali na nekoliko Rickenbackerovih gitara. Prvu Rickenbacker gitaru 325 Capri, kupio je 1960. godine tada još anonimni John Lennon u Hamburgu.

Solo gitarist George Harrison Beatlesa kupio je 1963. - Model 425, za vrijeme tadašnje kratke turneje po Americi. Kompanija mu je februaru 1964 poklonila protutip svog novog Modela OS 360/12 FG, električnu gitaru s 12 žica koja je postala ključni instrument za tadašnji beatlesovski zvuk sa albuma A Hard Day's Night, kao i kasnijih pjesama s kraja - 1964.

Nakon 1965. Paul McCartney je često koristio, osobito kod snimanja Rickenbacker bass 4001S FG, zbog boljeg zvuka od svog dotadašnjeg violinskog Hofnera. Zbog iznimne popularnosti Beatlesa Rickenbacker gitare su postale vrlo popularne među gitaristima iz 1960 -ih. Tako su na rickenbacker gitarama svirali; Mike Pender iz sastava The Searchers, Roger McGuinn iz The Byrds, Brian Jones iz Rolling Stonesa, Pete Townshend iz The Who, Pete Watson iz The Action, Carl Wilson iz Beach Boys, Jerry McGeorge iz Shadows of Knight, Paul Kantner iz Jefferson Airplane, John Fogerty iz Creedence Clearwater Revival, Al Nichol iz The Turtles i Steppenwolf.

Po prestanku britanske invazije prestala je i popularnost rickenbacker gitara, osim bas gitara koje su zadržale svoj status.

Poznati modeli Rickenbacker gitara[uredi - уреди]

  • 325 - gitara od šest žica (uskog vrata), kojom se služio John Lennon.
  • Rickenbacker 330 - gitara od šest žica, šupljeg rezonantnog tijela sa dva pickupa.
  • Rickenbacker 330/12 - varijanta gitare 330 od dvanaest žica
  • Rickenbacker 360 - luksuzna varijanta modela 330, sa stereo izlazom
  • Rickenbacker 360/12 OS - varijanta modela 360 od dvanaest žica. Rickenbacker je nazvao tu gitaru Najpopularnija električna gitara na svijetu od dvanaest žica. Ovaj model je svjetski poznatim učinio George Harrison.
  • 370/12 - Model sličan 360/12, sa trećim pickupom.
  • 620, 620/12 i 660/12 - Gitare punog tijela (daske)
  • Rose, Morris 1996 - britanska eksportna varijanta modela 325
  • Rose, Morris 1997 i 1998 (varijanta s tri pickupa) - britanska eksportna varijanta modela 335 i 345
  • Rose, Morris 1993 - britanska eksportna varijanta modela 360/12
  • 4000 - rana električna bas gitara, izvorni model proizveden 1957. godine sa jednim pickupom
  • Rickenbacker 4001 - Rickenbackerova najpopularnija bas gitara.
  • 4003 - Na izled ista ali poboljšana varijanta modela 4001

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 "The Earliest Days of the Electric Guitar" (engleski). Rickenbacker International Corporation. http://www.rickenbacker.com/history_early.asp. pristupljeno 18. 11. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]