Rižanska skupština
Rižanska skupština, poznata i kao Rižanski placit (slovenski: Rižanski zbor; italijanski: Il Placito del Risano) je bio , sabor koji je 804. godine sazvao franački car Karlo Veliki i njegov sin Pipin kako bi se riješili sporovi među stanovništvom u Istri izazvani nezadovoljstvom Istrana novom vlašću. Dokument Rižanske skupštine, Rižanska listina, predstavlja jedan od pravnih dokumenata izuzetne važnosti za europsku povijest jer pokazuje organizaciju Istre toga vremena.
Rižanski placit sazvan je najvjerojatnije 804. godine u razdoblju kada Istra prelazi iz bizantske pod franačku vlast, te predstavlja jedan od najvažnijih događaja u istarskoj povijesti. Skupština (sabor) sazvana je "na mjestu koje se zove Rižana" (in loco qui dicitur Riziano). O sastavu i protagonistima placita saznajemo iz dokumenta koji je ostao nakon njega, Rižanskoj listini. Glavnu ulogu na placitu imali su vojvoda Ivan i patrijarh Fortunat, a spominju se još neki pripadnici klera i druge osobe. Zahvaljujući Rižanskoj listini može se saznati o političkoj, ekonomskoj i socijalnoj strukturi unutar povijesnog okvira, važnoj za nastanak listine.
U ime Karla Velikog i Pipina, svećenik Izzo te knezovi (comites) Cadolao i Aio pozvali su narod iz pojedinih istarskih gradova kako bi ih ispitali o starim običajima koji su vladali u Istri u vrijeme bivše bizantske vlasti, odnosno o uzrocima njihova sadašnjeg nezadovoljstva. Sabor se održao na koparskom području, negdje pokraj rijeke Rižane. Predstavnici istarskih gradova potužili su se franačkim predstavnicima na gradeškog patrijarha Fortunata, na ponašanje istarskih biskupa, a ponajviše na postupke vojvode Ivana, franačkog upravitelja Istre. Njega su optužili da je gradovima i kaštelima, s pretežno romanskim stanovništvom, ukinuo prava koja su imali u vrijeme prijašnje vlasti, te da je na njihove zemlje protupravno naselio Slavene. Spor je riješen obećanjem dotičnog vojvode da će Istranima povratiti prava koja su izgubili, na što su ga obvezali nazočni predstavnici Karla Velikog.
Originalni dokument Rižanske skupštine je izgubljen, no sačuvan je u nekoliko prijepisa. Prvi prijepis objavio je Pietro Kandler u djelu Codice diplomatico istriano uz opsežan komentar. Prijevodi ove isprave na hrvatski jezik mogu se naći kod Luke Kirca, Nade Klaić, Luje Margetića te u knjizi Hrvatski latinisti.
Krajem 2004. godine održan je znanstveni skup povodom 1200. obljetnice Rižanske skupštine na kojem su talijanski, austrijski, slovenski i hrvatski autori objavili četrnaest referata koji su objedinili dotadašnje rasprave koje na ovaj povijesni događaj gledaju s političko-pravno-povijesne, kao i s umjetničko-povijesne strane, s obzirom na arheološke priloge.
Referati pokušavaju, proučavajući društveno-političke prilike u Istri u 9. stoljeću, razjasniti uzroke zbog kojih je Karlo Veliki odlučio urediti posjede u Istri, usporediti Rižansku listinu s onodobnim sličnim dokumentima, objasniti ulogu naručitelja izrade listine patrijarha Fortunata, ukazati na suživot među "starim" domaćim stanovnicima na jednoj strani i novim, tuđim na drugoj strani.