Revolucija u Kirgistanu

Izvor: Wikipedia

Revolucija u Kirgistanu je naziv za narodnu pobunu do koje dolazi 3.4.2010 tijekom posjete generalnog sekretara Ujedinjenih Naroda zbog korupcije, nepotizma i velikog poskupljenja goriva, a koja završava bijegom dotadašnjeg predsjednika Kurmanbeka Bakijeva.

Uvod[uredi - уреди]

Predsjednik Kirgistana Kurmanbek Bakijev

Nakon raspada Sovjetskog Saveza prvi predsjednik je postao Askar Akajev koji je izabran na taj položaj 12.10. 1991. godine. Ekonomija u resursima siromašnog Kirgistana se temelji na prodaji električne energije proizvedene uz pomoć hidroelektrana drugim državama u centralnoj Aziji i kupovine za tako dobiveni novac nafte i plina. Do prve političke krize u državi dolazi 2002 godine tijekom demonstracija kada biva ubijeno 15 ljudi, nakon čega tadašnji premijer Bakijev iz protesta podnosi ostavku. S ciljem okončanja daljnjih političkih kriza Akajev dava obećanje da će odstupiti s dužnosti kada mu 2005. godine istekne mandat, ali njegova odluka da mu se djeca natječu za parlament 2005. godine, kako bi kasnije mogli i za predsjednika dovodi do uspješne Revolucije Tulipana tijekom koje predsjednik Akajev podnosi ostavku, a Bakijev biva izabran na njegovo mjesto.

Tijekom ljeta 2008. godine dolazi zavisno od interpretacija ozbiljnog incidenta ili pokušaja američkog puča koji biva otkriven od policije u Biškeku kada se privatnom stanu američkog državljanina otkrivaju velike zalihe oružja (automatsko oružje, raketni bacači, nišani za snajpere...). Službena obavjest američke ambasade u vezi incidenta govori da je nekoliko osoba s diplomatskim imunitetom i 10 vojnih osoba (koji u izvještaju ostaju bezimeni) došlo na pomoć u obuci policiji Kirgistana što će biti negirano od svih kirgiških ministarstva i vojnih odjela. Istraga o incidentu će biti zaustavljena zbog "nemogućnosti identifikacije osoba odgovornih za ovaj incident" [1].

Konstantni pad prihoda od električne energije (koja je jedini izvozni proizvod [2] zbog klimatskih promjena i neulaganja rezultira krizom koja biva potpomognuta najavom zatvaranja jedinog rudnika zlata 2010. godine zbog potrošenih zaliha. Posljednji šok za stanovnike Kirgistana postaje odluka o povećanju cijene energije (cijena tople vode raste 400 %, a električne energije 170 % [3]). U takvoj situaciji predsjednik Bakijev pokušava ojačati svoj režim pritiskom na opozicijske grupe i napadima na nezavisne medije zbog pisanja u talijanskoj aferi njegovog sina Maksima kojeg je prije kratkog vremena postavio za šefa Kirgiškog razvojnog fonda [4]. Jačanje narodnog otpora tim mjerama Bakijev pokušava smanjiti pozivom svim političkim opcijama na sastanak (Kurultai) kako bi predstavio stanje u državi. Na Kurultaiju samo 15 dana prije revolucije Bakijev će dobiti podršku za svoju politiku što će kasnije naglašavati kao primjer narodne podrške [5], ali tamo će odbiti učestvovati opozicijske stranke koje 17.3.2010. godine šalju ultimatum vladi, ali on neće biti ozbiljno shvaćen [6].

3.4.2010[uredi - уреди]

Kamion koji je osvojila opozicija gori pred predsjedničkom palačom 7.4. 2010.

Tijekom svog prvog posjeta središnjoj Aziji generalni sekretar UNa Ban Ki-moon je doputovao u Biškek gdje se sastao s predsjednikom Kirgistana Kurmanbek Bakijevom. Posjet Ban Ki-moona je bio obilježen protestima civilnih udruga i novinara koje su zahtjevale od njega da pokrene pitanje kršenja ljudskih prava [7]. Kao odgovor na ove proteste tijekom posjeta generalnog sekretara Ujedinjenih Naroda policija je tijekom uskršnjeg vikenda zatvorila jednog od vođa opozicijskih stranaka

6.4.2010.[uredi - уреди]

To zatvaranje opozicijskih protivnika kao i povećanje cijena goriva rezultira pozivom na proteste protiv vlade na državnoj razini koji će biti dogovoreni za srijedu 7.4.2010. Bez obzira na takav dogovor do opće bune u gradu Talas na sjeverozapadu Kirgistana dolazi dan ranije kada protestanti osvajaju grad nakon što policija odbija pucati u demonstrante i biva masakrirana [8]. okušaj ministra unutrašnjih poslova u smirivanju situacije će dovesti do njegovog zarobljavanja [9].

Kao odgovor na te događaje u glavnom gradu će Almazbek Atambajeva najpopularniji vođa opozicije biti zatvoren.

7.4.2010.[uredi - уреди]

Tijekom srijede ujutro gomila od nekoliko tisuća demonstranata je krenula u napad na zgrade vlade i televizijske stanice na području glavno grada. Tijekom borbi će poginuti između 50 i 100 osoba, ali demonstranti uspjevaju osvojiti minimalno jednu televizijsku stanicu kao i zgradu parlamenta [10] dok će njihov napad na predsjedničku palaču biti odbijen.

Tijekom ovog revolucionarnog dana u Biškeku demonstranti uspjevaju osvojiti kuću predsjednika, ali raspad javnog reda će u gradu rezultira pljačkama trgovina [11]. Nakon takvog razvoja događaja guverner sjeverne pokrajine Isik Kul dobrovoljno prelazi na stranu demonstranata, dok s druge strane južne pokrajine iz kojih potiče predsjednik ostaju lojalne vladi tako da tamo bježi predsjednik Bakijev u svom avionu [12] u pokušaju organizira lojalne snage.

8.4.2010.[uredi - уреди]

Nakon uspjeha demonstranata državne granica Kirgistana i Kazahstanom je zatvorena.

Tijekom dana dolazi do stabilizacije situacije u Kirgistanu s opozicijom pod kontrolom bivše sovjetske i kirgistanske diplomatkinje Roze Otunbayeve koja kontrolira sjeverni dio države s glavnim gradom dok s druge strane predsjednik Bakijev kontrolira južni dio.

Nuspojava revolucije postaju masovne pljačke koje u prvim danima opozicija zbog raspada snaga sigurnosti ne uspijeva zaustaviti [13]. Ruski diplomati u Pragu su javno odbili ideju da njihova država ponudi azil predsjedniku Bakijevu (što će kasnije odbiti i SAD [14]), a njena vlada je de facto 8.4. 2010. priznala vladu osnovanu od opozicije kada je Vladimir Putin nazvao Rozu Otunbayevu [15] koja ubrzo šalje svog zamjenika u Moskvu [16]. U noći subota na nedjelju SAD također priznaje vladu u Biškeku kada Hilary Clinton njihova ministrica vanjskih poslova vrši telefonski razgovor s Rozom Otunbayevom i dobiva obećanje o ostanku vojne baze [17].

Po pitanje odnosa s SADom opozicijska vlada u Biškeku je podijeljena između šefice vlade Roze Otunbajeve poznate po proameričkim i njenih ministara s proruskim stajalištima [18] [19].

Kraj tjedna[uredi - уреди]

Predjednik Bakijev nakon dolaska u gdje vladaju red i mir [20], počinje obilaziti lojalne pokrajine tako da se pojavljuje u selu Markaj gdje organizira vojni štab [21] , potom odlazi u Jalalabad gdje dava intervju za BBC [22].

U samom Biškeku opozicija uspostavlja red tijekom noći 8. na 9. aprila kada po rječima tamošnjeg ministra unutrašnjih poslova prvi put nije bilo ubijenih od strane pljačkaša, nego "samo" 67 osoba ranjenih vatrenim oružjem [23]. Bez obzira na to pljačke se nastavljaju u sjevernom dijelu države gdje bande pored ostalog pljačkaju tamošnja poznata turistička odmarališta [24] dok se u Biškeku tijekom noći petak na subotu stanje napokon smirilo [25]

U vrijeme kada se u Kirgistanu se počinje javljati strah od mogućeg građanskog rata između dvije političke opcije, ali i između kriminalnih grupa i političkih opcija [26], na jugu države počinju pregovori između predsjednikovih rođaka i predstavnika demonstranata o njegovoj abdikaciji [27].

Međunarodne reakcije[uredi - уреди]

Međunarodne reakcije na revoluciju se kreću od onih koje pozivaju na uspostavu mira i demokracije (primjer: Njemačka, Ukrajina), preko onih koje pozivaju na povratak ustavnog poretka (primjer: Bjelorusija, Tadžikistan, SAD) do onih koji pozivaju na uspostavu mira kroz dogovor dvije političke frakcije (primjer:Rusija, Kazahstan). Zadnja reakcija od srednjoazijskih država je bila ona u Turkmenistanu koji uvodi zabranu spominjanja događaja i proglašava opsadno stanje (zabrana hodanja na ulicama nakon 22:00, obavezno policijsko legitimiranje u jutarnjim satima)[28]

Zbog ovih događaja SAD koji je kroz Kirgistan poslao poslao u martu 50 tisuća vojnika u Afganistan je odlučio da trenutačno odustane od daljnjih vojnih operacija kroz ovu državu [29]. Rusija je s druge strane poslala dvije manje vojne jedinice kako bi zaštitila svoje tamošnje vojne baze [30], dok se Uzbekistan 9.4. 2010 godine odlučio na zatvaranje svoje granice s Kirgistanom [31]

Kasniji događaji[uredi - уреди]

Nakon prvobitnog priznanja revolucinarne vlade od strane Rusije i SADa, njima se 12.4.2010. godine pridružio Kazahstan čiji predsjednik je tijekom sastanka s predsjednikom SADa nazvao Bakijeva svrgnutim predsjednikom i priznao da je njegova država još ranije uspostavila kontakt s revolucionarnom vladom [32].

Tijekom vikenda kako bi ojačao svoju političku situaciju Bakijev je pozvao na miting podrške u gradu Jalalabad koji će se održati 12.4. 2010. godine [33] s najavom da će on početi svoju akciju sljedećeg dana [34], ali nakon njegovog neuspjeha [35] predsjednik sklapa dogovor s revolucionarnom vladom o napuštanju položaja predsjednika te podnisi ostavku 16.4.2010. godine koju će ubrzo povući [36] i napušta Kirgistan u smjeru Kazahstana [37].

Istog dana prelazna vlada Roze Otunbajeve je donijela odluku o produženju jednogodišnjeg najma vojne baze Manas SADu pošto je sadašnji najam isticao u julu/srpnju [38].

Bez obzira na ostavku Bakijeva pljačke u Kirgistanu su nastavljene sljedećih nekoliko dana, a glavne žrtve su bili tamošnji Rusi i Turci čije kuće i zemlju pljačkaši zauzimaju ili pale [39]. U pokušaju zaustavljanja tih napada vlada je izdala naređenje policiji i vojski da puca u pljačkaše kako bi ih se ubilo [40], a istovremeno zahtjeva od Bakijeva koji je napustio Kazahstan u smjeru Bjelorusije [41] kako bi pozvao svoje pristaše da prestanu s demonstracijama kojima zahtjevaju njegov povratak [42].

Civilne udruge Kirgistana su odlučile uz financijsku pomoć u istočnoj europi zloglasnog Sorosa zbog njegovih financiranja proameričkih revolucija da podnesu izvještaj u Beču i Washingtonu [43].

Revolucija bez kraja i međunacionalne borbe[uredi - уреди]

U pokušaju stabilizacije političke situacije premijerka Roze Otunbajeve je ujedno proglašena i predsjednicom čiji mandat traje do 31.12. 2011. godine [44], ali to ne dovodi do mira pošto južni dio države odbija priznati novu vlast. [45].

Dva mjeseca nakon revolucije dolazi do međunacionalnih pokolja i pljački u kojima Kirgizi napadaju Uzbeke na području juga Kirgistana (, Jalalabad), a tko od njih može bježi u Uzbekistan. Revolucionarna vlada koja je izgubila svu kontrolu na jugu države je pozvala Rusiju da pošalje vojsku kako bi se vratio mir, ali Moskva je to odbila i usmjerila vladu prema Šangajskoj organizaciji za saradnju. [46]. Nakon ruskog odbijanja 13.6.2010. u Kirgistanu je proglašena opća mobilizacija vojnih obaveznika mlađih od 50 godina [47]


Izvori[uredi - уреди]

  1. Kyrgyz Prosecutor General’s Office suspends U.S. weapon cache seizure case
  2. Marco Papic: The new government in Kyrgyzstan is loyal to Russia and negotiations with Bishkek about military base “Manas” are meaningless
  3. KYRGYZSTAN: UTILITY PRICE HIKE SQUEEZES CITIZENS
  4. KYRGYZSTAN: BREWING FINANCIAL SCANDAL STOKING MEDIA CONTROVERSY
  5. Interview: Kurmanbek Bakiyev
  6. Революция без тюльпанов
  7. Kyrgyzstan protests greet UN chief Ban Ki-moon
  8. Aziza Abdirasulova: Policemen moved to Talas (Kyrgyzstan) had rights to shoot rioters
  9. Opposition storms parliament in Kyrgyz uprising
  10. Opposition storms parliament in Kyrgyz uprising
  11. Владимир Путин подчеркнул непричастность России к событиям в Киргизии
  12. Без Бакиева
  13. За кого Киргизия
  14. US Embassy: the US has no plane to sheltering of the president Kurmanbek Bakiyev
  15. За кого Киргизия
  16. Almazbek Atambaev has left to Moscow for talks
  17. Kyrgyzstan pledges to honour security deals, US says
  18. Moscow Timer:Russia Recognizes New Kyrgyz Leadership
  19. CNN 14. travanj/april 2010.
  20. По бакиевцам стрелять на поражение
  21. За кого Киргизия
  22. Kyrgyzstan holds funeral ceremonies for protest victims
  23. Бишкек подметает следы
  24. Resorts in Issyk-Kul undergo assault of marauders
  25. По бакиевцам стрелять на поражение
  26. Kadyr Malikov: the threat of civil war seems real in Kyrgyzstan
  27. Gazeta.ru: New authorities of Kyrgyzstan hold negotiations with relatives of Kurmanbek Bakiyev
  28. DW: Turkmenistan’s reaction on Kyrgyz riots
  29. Kyrgyzstan holds funeral ceremonies for protest victims
  30. Чуйский десант
  31. Uzbekistan-Kyrgyzstan border closed
  32. Назарбаев пообещал Обаме помочь Киргизии
  33. Бакиев собирает митинг на юге Киргизии
  34. Kyrgyz President’s supporters to start actions on 13 April
  35. Is the unrest over in Kyrgyzstan?
  36. Ex-President of Kyrgyzstan disowns his resignation and is ready to answer in law
  37. President of Kyrgyzstan Kurmanbek Bakiyev step down
  38. Kyrgyzstan extends US lease on Manas air base
  39. Clashes in Maevka: Nationalism in Kyrgyzstan stopped to be common?
  40. Interim government leader said “shoot to kill” in case of aggression
  41. Ousted Kyrgyz President in Belarus
  42. Temir Sariev: Kurmanbek Bakiyev must urge his adherents to stop disorders
  43. Kyrgyz civil society to report in Vienna and Washington
  44. Roza Otunbayeva to coordinate positions of President and Prime-Minister of Kyrgyzstan
  45. Bektur Asanov: it wasn’t necessary to impose curfew in Jalal-Abad (Kyrgyzstan)
  46. Kyrgyz leader asks Russia to restore order in Osh
  47. Минобороны Киргизии мобилизует военнообязанных