Razvrtanje
Razvrtanje je postupak fine (završne) strojne obrade cilindrične rupe. Točnost dimenzije, geometrijski oblik i hrapavost površine koja se dobije nakon obrade bušenjem ne zadovoljava u većini slučajeva. Razvrtala su rezni alati koji se upotrebljavaju za završnu obradu rupe i služe za finu obradu već postojećih rupa, tj. za dotjerivanje glatkoće površine i postizanje veće točnosti izbušenih rupa (dosjed). [1]
Razvrtalo skida relativno mali sloj materijala s relativno malom brzinom obrade. Alat postupno aksijalno ulazi u rupu. Razvrtalo obrađuje samo prednjim konusnim (stožastim) dijelom, dok cilindrični dio služi kao vodilica i za zaglađivanje rupa. Duljina konusnog dijela ovisi o vrsti obrađivanog metala. Veća duljina konusnog dijela daje ljepšu i čišću obrađenu površinu. Pravilan rad razvrtala ovisi od njegove konstrukcije, izrade i načina upotrebe (režimima rada). [2]
U radu se susreće puno vrsta i veliki broj razvrtala. Dijele se prema konstrukciji zuba, vrsti materijala, načinu primjene, obliku obrađivane rupe, načinu pričvršćenja. Kod konusnih razvrtala javljaju se posebni uvjeti rezanja zbog njihove konstrukcije. Garnitura se u principu sastoji od tri razvrtala:
- Prvo razvrtalo služi za grubu obradu i ima stepeničaste bridove (zube);
- Drugo razvrtalo ima sitne zube koji pri razvrtanju lome strugotinu i služi za finu obradu;
- Treće ili završno razvrtalo ima ravne ili spiralne zube kontinuirano po cijeloj duljini brida i služi za najfiniju obradu. [3]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ [1][mrtav link] "Alatni strojevi I", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
- ↑ [2][mrtav link] "Obrada materijala II", dipl. ing. strojarstva Ivo Slade, www.cnt.tesla.hr, 2012.
- ↑ "Tehnička enciklopedija", glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.