Razgovor o Wikipediji:Igralište
Park prirode je naziv za zaštićeno prirodno područje putem dugoročnog planiranja zemljišta, održivog upravljanja resursima i ograničenja razvoja poljoprivrede i nekretnina. Ovi vrijedni krajolici su očuvani u sadašnjem ekološkom stanju i promovirani u ekoturističke svrhe. U većini zemalja parkovi prirode podliježu zakonski reguliranoj zaštiti, što je dio njihovih zakona o zaštiti.
U pogledu nivoa zaštite, kategorija (ili vrsta) „Park prirode“ nije isto što i „Nacionalni park“ koji je IUCN definisala kao kategoriju II tipa zaštićenog područja.
Oznaka "Park prirode", ovisno o lokalnim specifičnostima, spada između kategorije III i kategorije VI prema IUCN kategorizaciji, u većini slučajeva bliže kategoriji VI. Međutim, neki parkovi prirode kasnije su pretvoreni u nacionalne parkove.
Parkovi prirode u državama
U parkovima prirode se teži ekološki održivom korištenju zemljišta, a zbog svojih topografskih i geomorfoloških karakteristika su posebno pogodni za rekreaciju i održivi turizam. Osnovna ideja je „zaštita korišćenjem“, pa je prihvatanje i učešće stanovništva u zaštiti kulturnog pejzaža i prirode veoma važno. Pri tome se povezuje očuvanje prirode i potrebe korisnika rekreacije kako bi obe strane imale koristi: održivi turizam uz poštovanje vrijednosti prirode i krajolika je najvažniji. Uglavnom su zabranjene sve radnje, zahvati i projekti koji su u suprotnosti sa svrhom zaštite.
Parkovi prirode su zastupljeni i u lokalnim razvojnim planovima, jer se lokalna zajednica ne može odreći područja parka zbog višeg opšteg dobra. Organizacija zaštite i korištenja obično je prepuštena lokalnim organizacijama i udruženjima posebne namjene.
Njemačka
U Njemačkoj danas postoji 101 park prirode (u martu 2009.), koji zauzimaju oko 25% površine zemljišta. Oni su važan gradivni element za očuvanje prirode i pomažu u očuvanju prirodnih ljepota, kulturnih krajolika, rijetkih vrsta i biotopa i da budu dostupni kasnijim generacijama.
Srbija
Prema evidenciji Zavoda za zaštitu prirode u Srbiji je zažtićeno osamnaest (18) područja kao park prirode:[1] U WDPA evidenciji svrstani su u kategoriju - V[2] Kompleks PTK Panonija, Grmija, Begečka jama, Sićevačka klisura, Golija, Kamaraš, Šargan-Mokra gora, Jegrička, Stara Tisa kod Bisernog ostrva, Stara planina, Beljanska bara, Palić, Rusanda, Ponjavica, Tikvara, Radan, Zlatibor, Bačkotopolske doline
Hrvatska
U Hrvatskoj je ukupno zaštićeno 410 područja u različitim kategorijama zaštite (ukupno 9), među kojima je 12 parkova prirode. Uloga im je: zaštita bioraznolikosti, georaznolikosti i krajobrazne raznolikosti, odgojno-obrazovna, kulturno-povijesna, turističko-rekreacijska namjena. Odluku o proglašenju donosi Sabor.[3] Parkovi prirode u Hrvatskoj su:
Park prirode Biokovo, Kopački rit, Park prirode Lastovsko otočje, Park prirode Lonjsko polje, Park prirode Medvednica, Park prirode Papuk, Park prirode Telašćica, Park prirode Velebit, Park prirode Vransko jezero, Park prirode Učka, Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje[4]
Jedna od kategorija je i Regionalni park koja se od Parka prirode razlikuje u rasprostranjenosti, jer se prostire na više od jedne županije. Postoje dva regionalna parka:
Regionalni park Mura-Drava i Moslavačka gora.[5]
Bosna i Hercegovina
Reference
- ↑ „Parkovi prirode u Srbiji”. Zavod za zaštitu prirode Srbije - www.zzps.rs. Pristupljeno 9. 12. 2021.
- ↑ „Parkovi prirode u Srbiji”. Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Parkovi prirode u Hrvatskoj”. Zavod za zaštitu okoliša i prirode - www.haop.hr. Pristupljeno 9. 12. 2021.
- ↑ „Broj zaštićenih područja u Hrvatskoj”. Svjetska baza podataka zaštićenih područja - WDPA - www.protectedplanet.net. Pristupljeno 10.10. 2021.
- ↑ „Zaštićena područja i vrste u Hrvatskoj”. www.pmf.unizg.hr. Pristupljeno 9. 12. 2021.
[[Kategorija:Parkovi prirode| ] [[Kategorija:Parkovi prirode u Srbiji| ]